Pozdrav jutru i suncu što ga dižem Prolistalo drveće kao zeleno more spušta se i njiše Pozdrav vrano što na vrhu stupa stojiš Želim da mi dan ponovo u noć obojiš Pozdrav situ što čuvam te trajno Da noć prosijem i vidim ono tajno Pozdrav ljubavi što gola ležiš Strahovima svojim kojima životu težiš Pozdrav…


Ne želim živjeti Površan život I brinuti se Za poštanske markice   Trebam zabrijati I otkriti da Mitska stvorenja Ipak postoje   Koliko duboko U zečju rupu Želim ići Duboko, duboko


Od tebe Bože milost sama teče u srid ovih mojih rana! 🎶 Od tebe potoci uslišanja mojoj braći,🎵 mojim sestricama!🎶 I suze moje evo vrijede, utjehu u sred bola svog svima žele! Patnju mi u pjesmu🎶 preobražava ljubav tvoja spasonosna! 🎶 I bit će smijeha, bit će igre vjerničko srce uslišanje stigne. Duša uz dušu🎵…


Kad ugledam te kao vojnik poslije misije kad poljubim te kao dijete mamu nakon dugo vremena razdvojenosti kad moj pogled sjaji kao sunce u ocima tog djeteta tada bas tog trenutka znati ces da sam tvoj znat ces da mi je stalo kada sve sto radim je da te usrecim kad sve sto zelim je…


Stizu mi sva sjecanja odjednom nesto mi sapcu nesto mi govore kao da to je moj prst sudbine nesto se dogadja vrijeme nesto odgadja nisu to suze nije to duse moje plac to mi nesto govori da je vrijeme za novi korak ima i nesto novo nesto drugo u tome sto nedam nikome to je…


Ima te… tu na livadama moga cvjetnog srca… Ima te… tu gdje ja bježim u trajno nestajanje moga bola. Ima te, tamo gdje me nitko ne poznaje, osim Tebe! Ima te u tužnim kapima mojih suza… Ima te kao mir u teškom uzdisaju moje ožalošćene duše, sa mnom dišeš ove tužne dane. Tu gdje si…


Pogubljena u životu… drhtavih krila prilazim svemu onome što disanje od mene zahtjeva. Donosim mogima osmijeh Neba, ja sva od bola satkana. Prah me zemaljski zaista guši, piljak do piljka u kostima, žari me nelagoda vječita. Da se sasujem u hrpicu htjele bi te boli. Da postanem ništa… ali ne zna zlo tajnu ljubavi; Da…


Nitko ama baš nitko ne može mi ukrasti ono što mi je Bog darivao po svojoj svetoj milosti… Neka su raskrvarili moj križ koji trpi snagom vjere i ljubavi, neka nisu vjerovali mojoj boli koja ljubi Božju Riječ, to sada više nije bitno… Riječ mi je darovana jer sam je više od sveg na svijetu…


Hoćeš da budem poput tebe anđele, hoćeš da uronim u Nebo snagom ljubavi, hoćeš da se oslobodim tjelesnosti! Šalješ mi svete ptice pjesmom da me podignu ka tebi, da nam bar duše budu licem uz lice! Hoćeš da napustim okove dok snivam, hoćeš da osjetim kako sam voljena pod ovim nebeskim zvijezdama iz kojih me…


Tebe koju sam toliko volio Brata s kojim sam se zajedno rodio Oca i majku i tu nesnosnu buku Zaprepaštenje dok sam gledao kako se tuku Vruća ljeta i hladne zime Valove dolazeće plime Posao koji svakodnevno radim Otvaranje oči ujutro kada najviše patim Kasna i rana druženja u lokalnom kafiću Tijelo svoje kako se…


Proljeće je konačno došlo Istinska ljubav cvate U svakoj stanici Dok budalast um Priznaje da je pogriješio I svjetlo oprosta Sja na cvatove Život se opet rađa A budalaštine ostaju u sjeni Gdje im je i mjesto


Bitno je… Da objesimo križeve oko vrata I u mercedesu na retrovizor Mrzimo druge vjere Držimo se tradicije Slijepo slušamo kler U nebo likujemo našu naciju Da imamo što više djece I dajemo ih za topovsko meso Nije bitno… Ako kradete To ćemo zvati snalaženjem Ako tučete ženu To ćemo nazvati očuvanjem braka Ako ne…


PRONAĐI ME U SNU, DA BI JA PREŽIVJELA NA JAVI Pronađi me ispod pospanih trepavica… usni jer u snu me najlipšem ima. Duše se susretnu, iako tijela možda neće nikada! Oživi me u sebi da ti na javi ne umrem. Usni me… anđele… ugrij mi dušu ozeblu od tuge. Može se živjeti i u nutrini,…


Radost osamari svakim jutrom moje mlado tijelo Pod zornim suncem radim jutarnje istezanje I usne se rasire u osmijeh, zeni u ogledalu Ujutro klasicnim ritualom prvotno namirim higijenske potrebe, zatim tjelesne, miris kave Na koncu, negdje oko sedam, sjednem na parket svojih 10m^2 i sutim Stara indijska poslovica kaze: jutri vlada sutnja, i moje se…


Da sam ruža… bili me ubrao anđele? Bili mi nježno sklonio trnje i smjestio sa korijenom u blagoslovljeno srce da ne uvenem…!? Možda hoćeš u snu radosti, ali ja sam u stvarnosti žalosna, veom bajki prekrita, rosom iz očiju milovana. Bez ruku anđela svoga živim, krilima se vjere divim. Procvasti će svima najdivnije latice… ubrati…


Pune ti latice spasenja ružo Kristova. Iz pupoljka ti kapka krv požrtvovna u rane svijeta da ih cijeliva. I moje suze padaju u tvoje miomirise, suosjećam, a znam da sam ti ponekad bila trnje, zaboljela te grijehom smrtnim. Zato ti ljubav šaljem na dar, pjesmom te pokajničkom blagoslivljam. Euharistijska žrtvo nevina, oprosti trnju svijeta što…


Oživjela je tuga u suzama, žalenje se nastanilo u duši Bože moj! A skrovište osunčano molitvom darovala sam ti, smjestila sam te u oazicu svoje nutrine, da mi u pustinji ne brineš. Darovala sam oduvijek svima radost i kad bi bila bolna do kosti. Pogledaj sad onu punu nepravde, osude i žalosti. Umorna sam ti…


Tamo gdje mi sniva ljubav, u svetom planu Božjem probudi ga arhanđele danas, sutra ili nekog posebnog jutra, koje ispunjava volja Očeva… Doprati ga, krila mu posudi, jer mi smo na zemlji samo obični ljudi željni krila vječne ljubavi! Ako mu se spava, uspavaj i mene, da mi suza iz jave u san ne krene!…


Lipojko rasplesana na miloj planini, Velebitska balerino tebi se svijet divi, Bog je ostavio veliki trag da mu je ples duša nasmijanih drag! Pleši u bijelom ruhu, uskoro će ti haljinicu ukrasiti proljetno cvijeće, sveti Ante nek te blagoslivlja, u lipoti zavičaja je milina!   Velebite stasiti, sveta si planina, nama malenima, blagoslovom nas darivaš…


Tko sam ja Da ti skinem osmijeh s lica Tko sam ja da te lišim radosti . Tko sam ja Samo zrnce pijeska Tko sam ja Usaho bi bez Božje milosti Tko sam ja Da ne idem puta Krista


U bardu se kreću Gotovo samouvredljivo jasno Dok se drže za ruke Sumrak obećava mornarima sreću Obojivši početak noći u crveno I malo dijete počinje vrištati Kada se istina nasmiješi Želim biti sam Želim biti sam Želim biti sam Šapat žute zore Nošen proljetnim vjetrom Nadajući se pogodnom mjestu Da ovoga puta uspije


Jedne noći na hitnoj uvedena je persona Umornih očiju i uvenule mladosti Čekala je osamdeset i sedam minuta – dok napokon ne otkriše organske gadosti Koščata takva leži nevidljivo Ponizno se skuplja kao da pravi mjesto Smrti što je promatra iza nalaza Infuzija kapi niz cjevčicu Lijeno gmižući NaCl traži put do tijela Ondje pušta…


Ofarbali smo jaja u puno šarenih boja i sad idemo baki i djedu u posjetu. Baki ćemo pokloniti žutu, a djedu plavu pisanicu.   Djed toči u čašicu domaću šljivu, baka nudi pivu, skuhana je šunka, a prije doručka idemo na misu zahvaliti Isusu što je raspet da otkupi svijet.


O, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim. Al postoji put prema Tebi Koji prokrči Isus Krist Iako meni malovjernom ponekad izgleda nesavršen, i slabo osvjetljen Izvan toga puta ja ne vidih boljeg Koji ide Sve do kraja Nego svuda besmisao I beznadje.