Jauk boli, što se hori, kroz tamnu noć. To majka sina zove, moraš sine kući doć. Neću majko, kući doći, tamna je noć. A po tami, nikad neću, majko na put poć. Jadna majka suze roni, sina zove, Boga moli. Pusti dijete, da ga vidim, samo ovu noć. Bog uzvraća, nije zao, za ljubav majke…


bilo je tu i mrtvih, sine. u kutu treslo se dijete plijesan na zidu i smrt na zidu. uz slike svete. urla vanjština, crvenost krika udarom vatre bezdan se klati zvuk pucanja gorućeg plika u završen beskraj složeni sati. metalni div, žile su žice na čelu slika bijele grlice zeleno mu trulo nasmijano lice ruke…


Sjedim na oknu svoga prozora te promatram nebo. Nema niti jedne zvijezde na nebu. Nebo ih je sve skrilo. Skrio ih je kako mu ih mi pokvareni ljudi ne bi uzeli niti jednu jer mu je do svake stalo te su za njega najdragocjenije na svijetu. Dok su nama ljudima to samo obične točkice koje…


Ja ovo ne želim više. Ne ovako. Ne tišinu koja guši, Ne bijes koji uništava sve što je prostalo. Neostvarenost koja peče. Zar svaki korak mora biti borba? Zar svaka misao mora biti usmjerena na drugi dah? Kažu, okreni novi list, kreni dalje, možeš ti to. Ali ne želim uvijek biti sila. Želim se slobodno…


Kako tužno pada noć, Nitko da bi došao meni u pomoć. Bez salame svoje mile ostadoh ja, Baš kao i bez tebe jadnika.   Što me u životu ovomu još snaći neće, Kako ću ja sad bez ljubavi i sreće? Tko mi bude nastanjivao snove sada, Bez ikakvih mogućih jada.   Što više starim to…


Visoko stojiš ti, makar Uništen i Krvlju obliven bio, Opustošen i zaboravljen. Volontere svoje poubijao, A majke i žene bez muževa i sinova ostavio. Raznesen,   Gađan, Ranjen, Ali ti si opstao. Digao si se iznad svih,   Heroj postao, Emocije prouzročio, Rane načinio, Ožiljke ostavio, Jauke izazvao. Ali vrijedilo je, jer ipak nakon svega…


Kako uspijevam?! Kako još živim i još se smijem?! I sama se pitam. Ponekad. Ima nekoliko bitnih stavki u mom životu. Volim svoj posao. Volim i to što ga imam. Moja obitelj. Proživjeli smo skupa uspone i padove, boli i radosti. Moji divni prijatelji uz mene su u dobru i zlu. Poneki kolege tiha su…


Biti nekome nešto. Nije li to ono što svako srce čezne?! Nije li svatko željan nekome biti ljubav, ona neprolazna?! Ne kažem da nisam nikad bila voljena. Bila su dvojica ili trojica koji su nakratko osjećali više od prijateljstva. Imala nakratko momka prije nekoliko godina. Ako se dvotjedna veza može vezom nazvati. Ipak, nisam dosad…


Gotovo svaki dan iznova sebe sastavljam iz polomljenih dijelova. Svaki dan iznova pokušavam se pomiriti s grubošću čovjeka kojeg sam zavoljela. Poželim često otići. Dati otkaz i snaći se. Njegova stalna blizina kao neka kazna Božja, ni sama ne znam za što, uvijek iznova rani srce. Ne znam kako ću izdržati, ne znam kako preboljeti,…


Davno na Trgu postavljen je sat sve sekunde, minute i sate broji, kazaljke neumorno trče, kao tat čini se da čitav ovaj život kroji. Uvijek čekaju ispod njega ljudi pogledi su im nekako smrknuti, uvis pogledavaju pomalo hudi rado bi da krug mogu prekinuti. A neki stoje ispunjeni sladom kraj njega se tada ljubav budi, sastaju se…


Kao malena ptica čvorak pobrstio je srce u tren, ogolio grane ljubavi, ostavio stablo na zimi da vene i samuje, bez ičega za utjehu, bez milosti. A nije imao pravo željeti ga, ne bez namjere da nešto vrati. Neka stabla nisu za neke ptice. Neki se plodovi ne diraju. Nije teško pružiti ljubav, nije bilo…


Proljeće je bilo u meni jedne čudne jeseni, al’ donijelo izgaranje kao usred ljeta te duge zime. Kad je pravo proljeće stiglo, još je gorila duša, a studen istine o ledu u drugom srcu otvorila vrata zimi. Tek kad je ljeto u očajanju prošlo, kad je nova jesen došla, s tugom u oku, mir se…


Daj mi maramicu u kojoj skrivaš ono što te boli, Daj mi da je bacim niz vetar Da se uzdasi naših patnji rašire na ovoj šarenoj obali. Da se goblen naš sašiven od suza prostre kroz ovaj atar, Daj mi da se prostrem do tvog bola. Daj mi taj zagrobni venac koji polažeš kao sećanje…


ŽELJELA SAM BITI ANĐEO UTJEHE ISUSU, A ON JE MENE KRVLJU SA KRIŽA TJEŠIO ❤   O da sam ja, Bože moj ostala nebeska i čista. O da sam ja, Isuse moj postala duša koja iznad tvoga križa u bijelom ruhu blista, tješeć tvoje Presveto lice hvalospjevima u dan tvog razapeća.   Nije me bilo…


U gradu A ja sa sela Na ulici od kamena Ulici dugoj Prekrasna dama rece Osmijehom ne kvari smedje oci pune sjete U trenu beskrajnom Kroz trepavice duge Ugledah plave oci prepune tuge


Moja zvezdice, Ti što sjaše nada mnom puna znatiželje, Tebe, samo Tebe, imadoh i samo mi Ti prosvetli mračan put moj. Sada kada crne vlasi na glavi već olako brojim, Kada moje duge noge od traganja poklekoše ovde, A moje telo ukočeno i smoždeno od bludnih puteva i dodira, Sada Te molim uzmi mi onaj…


Pod krošnjom starog kestena ovijena tamom perivoja mrtvih usplamtjeloj noći Svih svetih šuteći stojiš strpljivo kao sjena. Upijaš mirise krizantema bezbroj titravih plama svijeća sve te iznova na njega podsjeća poput blagotvornog melema. Godinama živiš u fluidnosti isčekujući usrdnu poznatu ruku da ti skrati svu grozničavu muku i povede kroz tajni zid vječnosti.


Prijatelju mene nema glas moj nećeš čuti zborit taj stih moj je riječ mi nijema u pjesmi toj dom mi skrovit Saznati ćeš sve o meni ko da živ sam tu pred tobom oživjet će moji sjeni rimama što svijetle sobom Dok me čitaš živ ću biti stihom ću te zagrliti a kad sklopiš oko…


U osoju selo kućice u sjeni groblje i raspelo i tuga u zjeni Ni pasa ni glasa izmeđ’ omirina samo bršljan klasa podno gordih stina I vrana zakriješti u osoju gore kad sunce zabliješti beživotne zore


Fasciniran sitnicama Sitnice fascinirane tobom Prorok i publika Trivializacija postupaka   odbijaš ismijavaš ne mariš Publika!! vjerni slušatelji … do kada?   djeci igračke brzo dosade Isprazne riječi Tuđe lekcije   Odbijaju? Ismijavaju? Ne mare?   Ostat ćeš sam jer nisi naučio Nisu otišli Sve si ih ti otjerao


Što si se u bol zamotala, što plačeš u ranama… Ustani razboljena si od tugovanja, od nepravde smrtnika sudskih… Žele te vidjeti Mjesec i zvijezde, Sunce i razigrani oblaci. I ovo lišće uvelo, želi osjetiti tvoja bolna stopala, htjelo bi te šuškanjem utješiti. Čuješ li vjetar uplakanooka, čuješ li da imaš anđele za svjedoka. Čuješ…


Hipnotično si angažirao sve moje misli da slijede tvoje upute Golubovi pismonoše slijede tvoju dobro poznatu rutu na kojoj presrečeš moje duše kretnje I suzama skrečeš korito da rijeka ne potopi tvoje oči U nemilosti čekam tvoje šuplje srce da krene u boj Ljubazno podbacujem svojim nekontroliranim izljevima riječi i branim tvoju čast u prisutnosti…


Svetluca kapljica topla Niz lice ostarelo, Za njom tama pala Nad mokrim čelom. Suza za suzom Lila se često. Starcu tužnom Prekrila bolno mesto. Pomno čeka sinove svoje Da se vrate iz rata. Učio ih časno da stoje Brat uz brata. Sam je odgajio Tri sina zdrava i jaka. Kad se treći rodio, Umrla im…


Iznad grada, pored starih arkada, tisuće svijeća obasjalo je noć; u plamenu kao da je neka moć treperi kroz tamu s puno sklada. I svaki odsjaj nosi svoju priču zapletenu između krizantema; izvirući kao tužna poema mrtve dušice sa svih strana niču. U žarki plamen jedan život stao; neke izgore do samoga kraja čak im još…