Umrlu prije negoli rođenu mrtvu te položiše u kolijevku izloživši poput smrdljive strvine da te iskljuju ptice grabljivice. Nemaš roda nit’ poroda samo svoju nerođenu djecu koja proklinju ime Stvoritelja klizeći nečujno tuđim jajovodima uzalud osluškujući jeku tvoga srca. Zaboravljena u svojoj Smrti nikog nema da položi crveni krin na tvoja bijela razapeta rebra nalik…


Kako mogu tražiti svoju radost, kada vidim tvoju žalost Gospodine. Ne mogu tražiti ništa za sebe dok tvoje rane ne zacijele. Ne žalim što me razočara život, što nemam nekog milog svog, što nemam zdravlje, posao i mir u predanju Bogu svom. Ne žalim što me napadaju ptice rugalice. Ja tebe želim od njih braniti,…


Sta se desilo princezo iz 1001?!Pitam se,sta te je to odjednom razorilo?! Posle svih bisernih reci,dela,igre ljubavi da pokleknemo na prvom stepeniku.. Zasto mi to radis? Kidas mi dusu..Verujem,nije lako ni tebi,ali zasto me tako lomis,zasto mi nanosis tugu i bol?! Cujem samo bespomocne jauke u dusi,koji beznadezno zude za svakom crtom tvog osmeha.. Da…


Jutros je poginuo jedan pas. Već standardni tijek događaja. Odgovorni ga nije držao na lajni, već je pas slobodno šetao. Izletio je pred vozačicu Peugeota 206 metalik plave boje, koja ga nije uočila prijevremeno. Nikada ne spavam širom otvorena prozora. No večeras jesam. Dala sam si oduška nakon noći provedene u šatoru, trzaja pod slijetanjem…


Naš lipi anđele, odlaziš kroz šume sjevera, tu duša ti ne pripada. Nama ostaju teške noći i grubi dani, jer bez tebe nestat će sunca, druge ćemo prositi za mrvu ljubavi. Zadnji put Vela Luka kaže ti laku noć, a teško te zaboravljamo svi. Ajde zbogom, vrime je za sjećanje. Ostaje tek trag u beskraju.


Bol

Lijes suze, kao da si slepa, Lijes suze, i molis se Bogu, Da ti opet iz povratka nece, Donet u ruci isecenu nogu. Seces vene, ti u moru suza, Seces vene, i molis se Bogu, Da ti opet iz povratka nece, Doci on s povezon na oku. Pises ti, a ruke ti drhte, Pises ti,…


ODLAZE

nečujno, polako, iznenada ponekad uz pismu galeba letača, umotani u bilo, sretnici jer oni su svijet učinili biserom balada, uz njih plesale su ptice, kaskali konji i lepršale na pozornici balerine, odlaze, možda zauvijek ili samo na odmor da napiju se vode planinskog potoka, smognu snage za neki novi moment i ponovno zavrte kolovrat sreće,…


Umor Na vetrometini života teraj me, teraj, druže, dalje od svetlosti, dalje od tame, dalje od ljubavi, dalje od mržnje. Teraj me, teraj, druže, dalje od prijatelja, dalje od samoće, dalje od ljudi, dalje od sebe. Teraj me, teraj, druže, dalje od sunca, dalje od mraza, dalje od kiše i jutarnje rose. Nosi me dalje…


Ovo moji su okovi, sačinjeni od grafitnih, tankih, po papiru prosutih, niti. Vječni okovi oblikovani kroz oči i srce malog svijeta, kojeg volim. Ne uništivi, ne zaboravljivi tek ponekad dahom odneseni ali izrečeni, okovi. Umom stvoreni, rukom pretočeni u zauvijek. Krivo protumačeni, bludnički okovi.   Hrđavi poput dodira u noći, bolnog i iskrenog što u…


Crna

Nisam mislila Da ću Ikad Tako nešto Da izustim I da priznam Nešto kao da se Otkotrljalo Sa mojih Ramena Nisam ni bila Svjesna težine Boja koja mi je pružila Štit i utočište Kad niko drugi Nije mogao Sad Me guši Uvlači me Tamo gdje Sam Provela 11 Dugih godina Sada mi je Skoro 28…


Danas je opet ocean prošao kroz ogledala duše. Osjećam hladnoću i odbacivanje čak i na daljinu i bez riječi. Postupci govore sve. Odlučio si. Tako ja vidim stvari. Za tebe sam opterećenje, i želiš zaboraviti da postojim, da bi uživao u ljetu. U redu je to. Budi sretan gdje god bio i što god radio….


Crno je Sve je crno Pogledi nazad I pogledi naprijed O čemu uopšte pisati  ? O ljubavima,  za koje samo Vi mislite da su vaše ljubavi Ali ne mogu Tvoje ime mi se vrti u glavi Kao brojanka iz djetinjstva Tvoje lice je prva stvar koju vidim Kada se probudim Ne mogu te oprati Osjetim…


  Volim te dok rastre trava, sneg kopni, i miriše kukurek. Volim te dok oblak se nadvija, dok pada mrak, kad talasa sve. Volim te i kad nemaš kuda, ucveljen sav od sveta oko tebe. Dok grebe te sistem, i moć te jede, i tražiš pravo da odsanjaš svoje. Volim te dok oluja vitla, dok…


I godine se nižu jedna za drugom izvlačim iz ormara dragocjeni dar; oblačim ga za te kao kad smo bili par iščekujem te opet s nekom tugom. Procvala je lipa i ovoga lipnja sjedim ispod nje i gledam u daljinu; nosim tu žutu lepršavu haljinu, a srce mi obuzela čudna strepnja. Danima mi pogled zaplijenila…


Uvenut će u polju od samoće posljednji suncokret u Rujnu dok sanja zalazeće srpanjsko sunce. Vrti se u krug, opet, i opet, a nikad u pravu stranu. Žute latice nisu žute i tučak visi. U polju od samoće, treba te, gdje si, sunce srpanjsko zalazeće?!


Dosao je i taj dan,dan kada jedno drugom moram reci zbogom,ali nadam se,nadam da je to samo na kratko..Da ce to razdoblje koje nas udaljava jedno od drugog proleteti kao dlanom o dlan.. Prejaka je nasa zelja jedno za drugim,prejako me boli taj nas rastanak,ne mogu se pomiriti sa tim,kao da se deo duse rastao…


Upletena u mrežu krošnje Crvenih trešanja Između čijih se plodova Vješto provlačim Tražeći svoj dom   Promatram lišće Vjetar što ih mazi Tako laki su Slobodni Da prikačim se za nj   Padam I padat ću O mokro tlo Udarat ću A ono ponovno rodit će Cvijeće, cvijeće I urastam I urast ću Kao mirisan…


Opet nam je stigla zima dah sjevera našim ljetom klima nam se klima zlima majka Zemlja prijeti vetom Lito u misecu petom črčak ne zna kad će pivat led se topi Gorom svetom grom joj, ne znaš, kad će sivat Staklenika našeg lastre sve se veće sada čine sunce peče, blijede astre gledaju nas sa…


U njenoj krošnji cijeli je svemir; skrivena u dvoru med zidovima kao da je osuđena na vječni mir njene grane samo samoća slama. Ovog je lipnja opet zablistala; čitava je posuta zlatnim prahom cvijet do cvijeta, u nju gradina stala tko prođe putom osjeti je dahom. Čim zamiriši, zapleše pčela roj i nebo je miluje…


Moja kuća je daleko, hoće li me u njoj kad se vratim čekati bar neko. Hoće li biti tu moja majka stara, da ne izlazim iz njenog zagrljaja.   Ona zna da dolazim iz daleka, pa na prozoru sjedi s lampom i čeka. Da me vidi kad dođem da joj kroz dušu neka radost prođe,…


  Možda si i napravio dobar posao… Ali kad si ušao u stan, i vrata su odjeknula u praznom prostoru, jesu li ti se sjene na zidu narugale? Jel te tvoja istina upitala gdje si opet danas bio?   Sad moraš sjesti na škripavu stolicu i čuti tisinu. Ni sam se ne poznajes. Iz ociju…


On.

  Vidjela sam umjetnicko djelo I osjetila tebe u njemu   Vratila sam se kući I osjetila tebe u gradu   Nisam znala da zivis na tisucu adresa Dok nije zamirisalo Cvijece u bakinom vrtu.   Iza mojih si kapaka svaku vecer Vise se ne bojim vremena.


Nada je ponekad lijek, a ponekad otrov. Otrovala mi srce, učinila ga ranjivim još više nego je bilo.   Bolje je bilo bez nje. Teško i bolno, ali lakše nego sad.   Da je bar nije. Dosad bih se već pomirila s time da nije moj i da nikad neće biti.   Nemam protuotrov. Valjda…