Sve manje plačem, jer sve manje boli. Nije ostalo puno mjesta gdje možeš ostaviti žig. Sve lakše podnosim tvoje uvrede, hladnoću, jer… šta mi možeš reći, a da već nisam ranije čula. Sve mi je lakše samoj zaspati, navikla sam na tišinu sobe, širinu jastuka. Nije više tako teško biti sam, osluškivati samo svoje zvukove,…


Ljubavlju se učini da na ružama nema trnja, sklone se da ne povrijede ruke koje žele da te zagrle! Ljubavlju se od suza biseri stvaraju, oči koje vole ne varaju, već se nesebično daruju!   A sanjala sam ruže darovne, sanjala sam tvoj lik, ostala mi vjera da si moje duše krik!   Probudilo me…


Znaš ti da te dušom nađem, da u srcu moju ljubav osjetiš. Znaš ti da sam ja sva od sna, i da lako u tvoj san ulazim. Noću dok zvijezde trepere, ti znaš dio sam toga sjaja, malena iskrica nebeska željna Raja. Od vjere sapunicu oblaka stvaram, činim pozornicu za nas. Doziva te moj glas,…


Što me boli majko? Što me boli ovaj dan? Kad se prisetih te noći U travi pored bunara Ugledah odraz u vodi Što me začudi taj lik? Taj lik? Što ga nema? Čak ni u odrazu svom. Što me nema majko? Što me nema danas Ne plači mi bar ti Eh, što se bolan i…


Večeras suzama gasim ožiljke Od hodanja po čednoj zemlji. Večeras moja patnja pere tragove zla Sa zemlje lika detetovog. Dugo se slivala krv niz doline Koje su nastale zlobnim koracima. Zimi pahulje šire glasinu, Šire glasinu o večnom zlu. Večeras neka se sva zla otope Kao ove natopljene krvlju pahulje leti. Neka moje suze skinu…


Ciganka je svakog jutra svoje telo od noći prala. Prala u obližnjoj reci, ali svoju muku nije sprala Jer ju je ista muka navečer opet sebi zvala. Duši njenoj je ove grozne misli nemilosrdno prikovala: ,, Prodavaj se, plači, to me ne može dotaći. Prodajom svoga tela i svoje duše želiš detetu pomoći, Ali nije…


Napišite mi, pjesnici, jednu dobru pjesmu. Napišite mi utjehu za boli života. Pišite, prijatelji, da sve to ima smisla, recite da nisam tu samo da patnjom iskupim grijehe svojih predaka. Pišite mi lijepe pjesme, al’ realno, molim, o onima što dočekaju sreću nakon mnogih patnji. Recite mi, dragi moji, da je sve moguće, pa i…


Ti uvijek ćeš biti u najljepšim bojama i zato – ponjet’ ću i Tebe. Spremit’ ću Te na sigurno. U zaborav. U monokramatski format. Jednom kada ruke mi vrijeme izbora. Jednom kada mi kosu zamete snijeg. Jednom kada izblijede mi sva sjećanja. Osim Tebe. Ti uvijek ćeš biti u najljepšim bojama.


Spusti se jesen zrelih vinograda opijena sladom cestom tetura avenijama i parkovima grada šuštavo lišće posvuda gura. Zavila je sve u tamne ogrtače dok cijedi se sok s njenih usana kao da turobno sivo nebo plače ispraćajući sunce vedrijih dana. Njezine suze po srcu me tuku u moju sobu nadvila se tuga sumorni dani sporo…


Uberi mi cvijeća srcu, uberi ga dok još ga ima… Ne lagode meni kiše jesenje, mene boli zima! Studen mi je zacaklila oči, skorile se suze moje. Uspomene najdraže u meni ne postoje, jer ti nikad nisi bio tu da mi cvijeće srcu ostaviš. Da mi životu sa radošću nazdraviš. Zašto su te skrili ljubavi,…


Prijatelji… do njih ti je stalo oni pravi ostalo ih malo Na dva prsta ruke ih prebroji gdje ste sada prijatelji moji na kojem vi sad ste od nebesa kojim morem plovi vaša Besa Jesu l’ jedra plava vam il bijela je li teško dušama bez tijela prijatelji i moj vapor fišća stižem k vama…


I kad mi se od sve boli, raspukne srce, I padne brana s njeg’ , Utjeha će se rodit’ konačno suzama, Pa ispunit’ će one svaku napuklinu koja nastaše u njem’, Nalik protuotrovu…


Sinoć sam, jadna ja, Sanjala tebe ponovo Kako mi grizeš usnu I kako mi stiskaš ruku I kako me pakleno gledaš I šapućeš moje ime Sinoć sam, glupa ja, Plakala zbog tebe ponovo Jer sam se setila Mirisa tvoga parfema Koji je ostao na onom duksu Koji si mi dao Sinoć sam, prazna ja, U…


Negdje u tišini svoje sobe postoji netko poput tebe.   Netko tko sluša istu glazbu ili voli istu knjigu poput tebe… Netko tko gleda prema nebu i osjeća tugu istu poput tebe.   Postoji netko tko te treba i koga trebaš, ispod toga neba u koje gledaš.


Otišlo Ljeto… napustilo nas naglo dobro ti jutro bijela jesenska maglo dobro vam jutro vi čavke lutalice a zbogom vama premile ptice selice Sad zbogom Rujnu, Listopad… padat će kiše i žuto lišće… dužit će sjene sve više ah sjetne stihove samo, sad mi se piše prišle nam jesenske magle, tiho bez priše


Po prvi put sam pao, pokleknuo,u zelji za tobom..Po prvi put sam se osetio slabim i ranjivim.Kleknuo sam kao pravi princ ,umesto da budem odlikovan,odrubljena mi je glava.. Za sva dela koja sam učinio,u veru,u celog sebe sto sam dao. Zivot je cudno,ljubav je jos cudnija. Stvar nije do srca,do same ljubavi. Stvar je do…


NI CRN NI BIJEL neodređen,  hoda korakom teškim, zagledan u žvaku zaljepljenu za asfalt, po njemu kiša igra kapima nalik tuzi, a on, možda čovjek, možda kažem jer dostojanstvo izgubio u raljama moćnika, nije posve crn, bjelinom  u obrisima samo, zamišljen lik, mislima na dom i novorođenče, u duši,  roj pitanja, odgovori raspršili se u…


Svaka je pjesma jedna smrt, istovremeno rađanje i umiranje; baca u tamnicu bivših sjećanja u kojoj je zatvoren smijeh, dodir i mogućnost raspoznavanja dana. Ostaje samo topla i slana voda na nekim davno zaboravljenim obalama na kojima se gubi potreba za smislom i želja za susretom sa samim sobom. U tebi odjekuje grmljavina koja svojim…


Pratila sam svaki tvoj korak Ali nisam uspela da te stignem Nisam uspela da te uhvatim za ruku A toliko sam o tome sanjala I sada me boli i peče Što umesto sa mnom Ovo hladno veče Provodiš sam Ili možda, još gore Neko drugi drži Tvoju milu ruku I miluje je A to je…


Povratak u rodnu Sulmonu onemogućava ti pijesak koji je milenijima sipio iz krvave maternice neba taložeći se ispred tvojih vrata. Oči prekrivene paučinom teško razaznaju zidove od tamno oslikanih prozora kroz koje ponekad zabljesne tek tanak tračak svjetlosti. Ležiš u hladnoj polupraznoj izbi zagledan u crno beskonačno more držeći u jednoj ruci Metamorfoze dok drugom…


Oprostite, u Vaš foto uđoh slučajno kažiprst je okinuo sasvim iznenada; ipak ste Vi iz nekog velikog grada, a ja sam još jedno biće beznačajno. Vas krase brokat i lepršava svila kao slap kosa Vam pada u loknama; moja na ramenima visi u kečkama s kojima se umorna ruka bavila. Vaše lakirane gospodske cipelice uporno…


San

Negdje Sama si Dođi mi Volim te Ruke Nema ih Trazim te Požuri Blijedim Beskraj. Samo tvoj je Očaj. samo moj je.  


Vrati je

osmijeh zagrljaj kruh ljubav obuci se jedi Tu sam. izbrisan zaboravljen pojeden očaj skini gladuj Nema te. 


Našao se čvrst u posljednje jutro Usamljen i pust a dijete je mrtvo   Osuda je pala sebi po glavi Stvarnost je mala i živi su pali   Ne dozvoliti si više i jednu ljudsku stvar Crno se piše Robotu je sudbina kvar   Kako je sve počelo U sjećanju je skoro Iskustvo je debelo…