Sad gubi naš se đe si, kenovašušuri freški čuju se Getomo Sveti Vlaho navada novašušuri tvojom hridinom svetom Postasmo stranci mi sebi samiko čombulini, vrte svi s namimuzu te Grade ko Svetu kravuza solde puste svu su ti slavuzbili u gambuže od suveniraultimih bala kurbinog pirasva srebra, sva zlata ti platauzroče istini od bankomata Divento…


Znali su ga Prijeko, Pileznali su ga Stradun, Bužaznale sve Dubrave vilePorporela, Sponza, Luža On je svih hi ukonponjou veliku sinfonijupartio je dundo Đelođe se glazbom snovi sniju Adio Vam dundo Đeloma partili nikad njesteznam da gori đe ste pošliod Mužike sve su Feste


Sam. Na svježem oceanskom vjetru drhtim dok vrtim pet eura među prstima. Sitniš sitan poput pijeska pod nogama. Ne razmišljam, ne brinem kako ih razvući kroz tjedan. Jadna trampa za pola sata života. Izdresiran radit i šutit dok tijelo neposustane. Ništa vam to nije teško prijatelji, samo ponižavajuće. Putovati svijetom trbuhom za kruhom. Smeće za…


Upitao me stranac na ulici koji je pravi smjer za … idi, čovječe, tamo ravno pa skreni lijevo ka cvjećarnici i nastavi, nije teško, naći ćeš. Obratila mi se prijateljica što ju znam još iz škole tupo gledavši me u oči, upitala me ima li smisla za čovjekom što je otišao poći Nema, dušo naivna,…


On je uvijek u tami vidio svjetlost Ali samo onda kada bi se svjetlost nazirala na njegovoj strani Moj je otacčesto vidio i mračne straneNe svoje, ne, bio je on bez maneali ako je sudeći po njemuja nikada nisam zaslužiladoživjeti ljepše dane. Prema riječima njegovim,ja sam beznadna glupača,ja sam debela kurva,ja sam ružna protuha iIma…


Tanki su prsti klizili niz njen obraz, gladili su tanki prsti njenu glatku kožu. Iako je već napunila 30, njena je koža i dalje bila glatka, bez mnogo bora. Bili su njeni obrazi kao u djeteta. A on, on ju je još više volio radi toga. Ne radi njene mladosti, već radi stvari koje je…


Život je satkan od sitnicašto mnogo značepotraga vječna ušim’ iglicaplastima drače I sve su kraćete sjene Sunca što blijedidok srce plačeu Smrti sve je što vrijedi


I want to write about you like I never didIt was never spoken about a person this wayHuman was never codified in such mannerAnd do you know why? Because there is no way –No inkNo letters to combine,To explain the depth of your imprints on my skin –On my moments,On my vision. You are, my…


U snovima mojim, ti mi stojiš blizu Ruke tvoje oko mog su vrata Lice moje u njedrima tvojim I sada tvoj dah osjetim na vratu Kao nekad… Nitko drugi, osim dvoje nas Ptičice cvrkuću, ili smo to mi? Ponovno ljubav, meka i vječna Osjećam opet, da živjeti vrijedi Poljubim usne, predivne tvoje Poljubac tvoj mi…


Tišina

Tišina Muzika se čuje Tihi glas s notama putuje Zidovi šute tugu sluteStalo je vrijeme stale su minute Tišina Suza mi iz oka krenu Kad ugleda sliku njenu Crna kosa oči plave Njen osmijeh ne izlazi iz glave TišinaNoć mirna, oluja u meni Mjesec pored mene sjedi Suze mi osmijeh brišuDok zvijezde njeno ime pišu…


Puno je vode od onda proteklo ispod mosta i vrsta novokaledonijskih papagaja je istrebljena. Ti više nisi kao onda ista, sada si odrasla žena. No vratimo se na papagaje. Ako ne znaš gdje je Nova Kaledonija, istočno je od Australije i dom je tih papagaja plavih i zelenih boja. Zapravo, nekad im je bila sigurno…


Sjedimo ti i ja, ali sjedi i on. Mi razgovaramo i pretvaramo se… Pretvaramo se da ga ne vidimo. Ne brine ga to, on je i dalje tu… U tišini nas opominje, možda i osuđuje. Mi se i dalje pretvaramo… Slon u sobi.


In Autumn, maybe, is hidden Spring, purple flowers under yellow leafs, but about it, dear, you know nothing nor broken heartedness, woes and griefs.   I’m not bad, maybe, as you think, there is, maybe, more good in me, but about me, dear, you know nothing and you won’t even try to see.


  Znaš da ja sam ta žena. Sva u crnom. Groblje tvojih strahova. Moje lice je mršavo i blijedo. Obrazi upali. Rubovi mojih usana krvavi su. Na rukama je blato. Pod noktima crvi. Sa mojih trepavica kapa sok divljih kupina. Među grudima čuvam obezglavljenog goluba. Lagati, lagati, ne znam. Umorna sam. Opasna. Prokleta.   Znaš…


U Frankoforat mi brat a u Sestriere sestre arbajt moj brat Hrvat u Chioggu, Romu i Mestre U zemlju od Asteka otišo moj mi teka za postojbinu Maja o’šla mi raja Putim di kengur skače otišo ćaće u Irska drugi mi mnozi di livon stranom se vozi Svud svijetom razasuti po onoj Švabiji većma gorka…


Pao je samo tamni veo preko nas,preko moje nadahnute duse,koja je gledala u svetlu buducnost.Nesto nas je razdvojilo da li mozda daljina (kao sto kazu sto dalje od ociju,to dalje od srca) ili samo nase trenutazno usijane glave,tela,srca.Koja su na taj period zajedno kucala i sijala istim sjajem,mastali zajedno za bolje sutra,prozivljavali zajedno te trenutke…


  Kažeš mi da će se to desiti ovdje. Za mladog mjeseca. Moje umiranje.   Pokušavaš dotaći me, prstom upireš u modre mrlje na mojim bedrima, tragove oslabljenog tijela, predskazanja bola. Kažeš mi da sam ničija, jezikom prelaziš preko oštrih linija mojih kukova, crtaš vatrene kružnice, predskazanja krika.   Ne podnosim svjetlost. Pljuvačkom gasiš svijeću….


Jauk boli, što se hori, kroz tamnu noć. To majka sina zove, moraš sine kući doć. Neću majko, kući doći, tamna je noć. A po tami, nikad neću, majko na put poć. Jadna majka suze roni, sina zove, Boga moli. Pusti dijete, da ga vidim, samo ovu noć. Bog uzvraća, nije zao, za ljubav majke…


bilo je tu i mrtvih, sine. u kutu treslo se dijete plijesan na zidu i smrt na zidu. uz slike svete. urla vanjština, crvenost krika udarom vatre bezdan se klati zvuk pucanja gorućeg plika u završen beskraj složeni sati. metalni div, žile su žice na čelu slika bijele grlice zeleno mu trulo nasmijano lice ruke…


Sjedim na oknu svoga prozora te promatram nebo. Nema niti jedne zvijezde na nebu. Nebo ih je sve skrilo. Skrio ih je kako mu ih mi pokvareni ljudi ne bi uzeli niti jednu jer mu je do svake stalo te su za njega najdragocjenije na svijetu. Dok su nama ljudima to samo obične točkice koje…


Ja ovo ne želim više. Ne ovako. Ne tišinu koja guši, Ne bijes koji uništava sve što je prostalo. Neostvarenost koja peče. Zar svaki korak mora biti borba? Zar svaka misao mora biti usmjerena na drugi dah? Kažu, okreni novi list, kreni dalje, možeš ti to. Ali ne želim uvijek biti sila. Želim se slobodno…