Bivši To je ovisnost. Nećeš ga se riješit Ako ga i dalje uzimaš U mislima U snovima Ako ga i dalje držiš U nadama U željama Očekuješ Poziv poruku Slučajni susret baš u tom discu Mučenje Prekini To je ko droga Ostavi Ko kikiriki Smoki Kad kreneš ne možeš stat Cocacola Kad navikneš na okus…


Dok snivaju ljudi pred zoru Krovovi im bjesne od nebeskog sivila Vjetar udarcima zidove pozdravlja I tišina jeziva na kraj’ se prikrada   To nisu sivila nebeska To nije vjetar jaki To djela su crnog prijestolja Što ga ljudi gledaju nijemo   Dok snivaju ljudi pred zoru Krovovi mi strahuju od kaplji nebeskih Vjetar ruši…


Ćaća

Prošo je on…. Sito i rešeto Nije puno pričo Nije se puno ni smijo Nikad nije plako! Pogino mlađi brat Umrla mater, ćaća Prošo i rat Zatvor E da… I alkohol Šta ste mislili… Da je supermen Pa sve pod plašt sakrio Popili smo mi Gorkog soka što je iz njeg izašlo Nas troje i…


Znaš da život negdje i dalje teče okreću se dani i vrti vrijeme odnoseći sobom svako breme taj sat što se ukrug kreće. Sve su ti draže puste samoće ne čuješ ritmičnog života bilo zaboravio si što ti je srce snilo ono je prestalo da stremi i hoće. Neizlječiva neka ovo je bolest postao si potpuno…


Nemoć

Ja stojim iznad ničeg, Idem u ništa. Ni prvi ni zadnji put.   Nema igre koja zanimljiva mi je, Nemam ni snage za odigrati je. Nemam ništa, Osim čudnih tonova Što uklapaju se u moje stanje uma. Ne znam što znače, Ali nude mi mir. To je sve što trebam.   Ležim sam Na laticama…


  Tražim smrti u mrtvoj satnici Izmeđ kama i ulica memle U galebu plavokljunoj ptici Za pokoje poletele zene Putem vetra kojeg niko ne zna Cveta miris koji mre u meni Zbilja, živ sam, u snu veče čezne Kao smešak u prodanoj ženi U kamenu svemir čuva tajne Ruke spasa, ali nikad više Mrvu jutra…


    Hodao sam palačom golemom Zidovi joj neprobojni, kameni gorostasi Hodnici svježi, otmjeni prolazi   Hodao sam palačom zlatnom Gomile klanjaju joj se, spuštaju pogled Putnici dive joj se, otmjeno uzdišu   Hodao sam palačom Tiha je opet, gluha grdosija Ljenčari sebeljubno taj otmjeni bodež!


Nesna mi dosta. Bledim u mrak krpeći jutrom slutali rukav. Noću dok sanjam odbegli zrak ja pevam o ljubavi odavno mrtav? Ne umem više ljubiti čedno, uze mi grešna najslađu moć no meni beše ipak svejedno na kraju dana kad postajem noć. U san verovah, i besnu oluju ukrotih lako u krvavoj zeni; I još…


Svako jutro kad ustanem, prve zrake kad ugledam, pred sliku tvoju, draga, stanem i pred njom se ispovijedam.   Prvo pitam dušu svoju: jel’ zahvalnost moja bila, za ljubav i brigu tvoju, kojom si me zadužila?   Grub i drzak nisam bio, skladan život smo imali, dio truda sam snosio, jedno drugo poštivali.   S…


Dva oblaka na nebu modrom okrenuta jedan prema drugom nošena strujama i vjetrom sve više su ispunjena tugom. Lete svaki na svoju stranu u trenu mijenjajući boje i oblike tek toliko da jedan drugog ganu stvarajući različite slike. Gledajući se umiru od čežnje tmasti ponor među njima izlijevaju zemljom svoje težnje i nestanu poput opsjena u osvitima.


 … OPROSTI MILA MOJA, NE PLAČEM JA, TO TUŽI MOJA DUŠA … Na stranu danas sva ljubav moja, Ja moram težinu duše opet baciti Dubinama bezdana naših reka, Moram jer ludim veoma bez tebe, Rešenja nemam, onda oprosti, Malo sad plačem, proći će valjda, A tužan bez tebe, pomoći nemam, I tebe sad nemam, i…


I ljeto miriše u zraku, čeka na pragu. Zrelo. Pusto. Žuto. Tišina. U treptaju, nježno ušuljala se sparina Kao da nije htjela probuditi svoju dragu I čim se noć spusti i zavlada tmina, Nebesa propjevaju, gore krijesnice, Veseli su koraci žamori ulice. I kao da se sami sebi dive Što su veseli, lijepi, što žive….


MAJKA

Toplina se tijelom širi noćne more ona miri poljupcem loše liječi zagrljajem strah priječi.   Budim se iz željna sna tonem u duboka dna, probada me oštra strijela u srce moga tijela.   Kaže dijete svoje voli, a kćer srce boli od majčine ljubavi željom se polako davi.   Što učiniti dijete treba za komadić…