Možda si i napravio dobar posao… Ali kad si ušao u stan, i vrata su odjeknula u praznom prostoru, jesu li ti se sjene na zidu narugale? Jel te tvoja istina upitala gdje si opet danas bio?   Sad moraš sjesti na škripavu stolicu i čuti tisinu. Ni sam se ne poznajes. Iz ociju…


On.

  Vidjela sam umjetnicko djelo I osjetila tebe u njemu   Vratila sam se kući I osjetila tebe u gradu   Nisam znala da zivis na tisucu adresa Dok nije zamirisalo Cvijece u bakinom vrtu.   Iza mojih si kapaka svaku vecer Vise se ne bojim vremena.


Vjeran

he calls him faithful and they work together but when the night falls he takes glances at other men nothing is wishful thinking for him mirko is always on the prowl, always on the lookout ready to sprout his inner strength at the glorious stares of other stallions like him every friday’s a battlefield of…


Nada je ponekad lijek, a ponekad otrov. Otrovala mi srce, učinila ga ranjivim još više nego je bilo.   Bolje je bilo bez nje. Teško i bolno, ali lakše nego sad.   Da je bar nije. Dosad bih se već pomirila s time da nije moj i da nikad neće biti.   Nemam protuotrov. Valjda…


Majci #2

Znam da sam te povrijedio I gadno ranio Ali ti ne znaš otpustiti i potpuno oprostiti Ne dozvoljavaš građenje novog povjerenja Pomalo si uskogrudna i stroga, majko Ni vikendi doma nisu skorašnja opcija Ali… Kad se sjetim svega Svih ružnih riječi i nasrtaja Sve je u nekoj magli bijesa i muke A toliko te volim…


Srce od crnog pleksiglasa Sjajno, ali lomljivo Na krivog se namjerilo Sada tijelo kipi od prsa do pasa Željno osvete i pravde Spremno na svakojake zluradosti Pasti ispod ljudske časti Da otjera kojeg prebiva u njemu odande Krhki fragmenti, dijelovi izoštreni lomom Vrijeme je da okusiš slast moga gnjeva Da se kalež mog bijesa u…


Budi oprezan s riječima Jer svaka riječ nosi oblik A svaki oblik ima kućište Gdje pristane Recimo, na dio moždanih ćelija I ondje izazove reakciju   Budi oprezan s izgovorom Jer svaki ton nosi tok A svaki tok ima struju Od koje ovisi rotacija Recimo, osjetilnog dijela I ondje ostvari formaciju   Budi oprezan s…


Melodije iz turskih sapunica… Čini mi se da jedna svira kao pozadina mog života. Jedna melodija sjetnih nota što označava tužnu sudbinu glavne akterice priče.   Mogu li se promijeniti ti teški tonovi?! Može li priča dobiti neočekivan preokret, okrenuti na sreću, pa da holivudski završi?!


  teška je bila moja noć,  samo još jedna u nizu odvratnih, umjesto snova  krik gavrana udarao bubnjić, predmijevala se krvava zora,  ne od sunca na istoku, od plača, muke i koljena izderanih… put do tamo  trajao je vječnost, ulice pješaka  gutale  misli, pitanja hoću li moći ući…tamo.. ma ne zna svijet gdje je ta kula…


Krvnici

Kao da mi je netko imao duše reći Ljubav je magija, a magija su riječi Količina moga gnjeva i veleizdaja brojnih Osjet tuđih boli kao opijum na vršku usana mojih Želim osjetiti to zlo, tu zluradost Preokrenuti ploču i ispoljevati svoju pakost Fantazije o osveti bijeg su potlačenih Entiteti što se ljepe za mene traže…


” …jutros sam čula urlik vjetra i tužni jecaj grana golih Ko da mi netko šapunuo u uho Ako već živiš – onda i voli… ” — Super Silva xxx Samo pečat krvi moje Ugljena I uvenule ruže Šaptaj propuštenih proljeća I usahnule duše Ti koja riječi moje brojiš Hvala ti što postojiš Znaci viteštva…


Dosla je sa prvom jesenjom kisom, kao lopov usetala u moj zivot krisom, u ocima joj se nazirala tuga bez kraja osmijeh je bio monoton bez sjaja. U pogledu su joj zivjele ranjene ptice, poput jeseni sumorno bijase joj lice, glas je lici na zvuke D-mola zagrljaj na okove patnje i bola… Poljubci su joj…


malo sam se nervozniznoj znojila, bez ideje što ću s-svojim pomalo prljavo-ljepljivim rukama. složila sam ih u političarski aranžman: vrh svakog prsta spojiš s vrhom svakog prsta al nisam ipak htjela izgledati kao pozer, pa sam ruke prekrižila na prsima, i sjetila se potom da je znana činjenica: takav govor tijela šalje NEPRIJATELJSKE VIBRACIJE. domislila…


OGLEDALO

  Obješeno na zidu u njeg’ život stane i kad mene više neće ovdje biti neko drugo lice će kriti i u se upiti; pokazivati mu svu ljepotu i mane. Pogledam li u njeg’ vidim svoj lik sve moje davno zaboravljene sanje upitam se: kad je stiglo ovo stanje? Iz ogledala čujem samo eha krik….


Svitanje raznosi tinjajući žar raspirujući ga u užarene ognjeve poput rojeva podivljalih krijesnica, a vrele iskre mi spaljuju zjene. Spuštenih vjeđa ulazim u plave vrtove snivajući i dalje Monetove oblake dok mi samoća plete zlatne okove. Vojska titana na obzorju stražari kao golemi kameni moai Rapa Nuija skidajući zvijezde s nebesa nalik vjetru što trga…


Tuzno vrijeme je doslo sve sto zelis je nemoguce sve sto mozes napraviti tesko ali nemora biti tako sve je u tvojoj glavi razmisljaj drugacije kaze jedan glas ali ostani svoj drugi glas kaze ne posustaj ne odustaj treci opet kaze ne riskiraj brani ono sto volis cuvaj ono sto zelis i onda se opet…


U svijetu s malo ljubavi ne znam šta je meni, na hladnom zraku, u tamnom mraku, sanjam snove, i slike nove, stara mjesta, staru sreću, koju vratiti neću, od toga neću naći istinu veću, slušaj staru priču, dok u oku suze niču, i glasovi u meni viču, stojim u vodi, na dnu je mokro sidro,…


Idem prema hladnom životu, ljubav se gubi, povjerenja sve manje, ono zlatno, nestaje u nepoznat kraj, zrak  postaje hladan, noć gubi moć, nebo plavo kao uvijek, čuva me od svega, gdje idem ne znam.  


Ispod lampe, gledamo se, oči prenose ono što riječi ne mogu, to mi grije hladan život, ispod lampe, hiljadu emocija, ali ljubavi nema, a to niko od nas, ne smije reći glasno.   -Benjamin Ahmedbegović


Hladan zrak, u tvojim očima pada mrak, a ja se gubim u pogledu tom, pričamo bez riječi, od tebe nema, niko preći, od moje ljubavi, niko veći, samo ću ti jedno reći, volim strašno, to srce prazno. -Benjamin Ahmedbegović