Majci

Oprosti mi, mati draga Na svakom udarcu Na ljutnji, bijesu, uvredama, gnjevu Na svemu očitanom na tvome tijelu…   Zaplakao sam ti danas u zagrljaju Vidim te ogoljenu životom Ja sam dodatno zagorčao tvoje dane surovom notom Poeme ili pjesme o obiteljskom nasilju kao da trebaju radije biti nijeme Ali čovjek za novi početak mora…


V.

Zbogom moram se pozdraviti s tobom S idejom tebe, s ludom fascinacijom i opsesijom tobom Dugogodisnja muzo, moj zanimljivi trendu Moram te predati nekom drugom umjetniku na zaljubljivanje Ostani mi dobro, nedokučivi Sva sazvježđa neka te bodre i oblaci i nebo neka su ti pokrov i nek’ bdiju Nepoznata ljubavi i prijatelju, bio si mi…


Pava

Da si barem tu Ti znaš skoro sve, zar ne? Da si barem tu Bilo bi lakše Dani bi prolazili u drugačijim mjenama Sjenke moje ličnosti ne bi bile izražene do te mjere Hvala ti za godine čuvanja mojih radosti U staklenci jestivih osmijeha Sad sam debeo & sam


SLAVUJ

U grudima nosim sitnoga slavuja slušam ga kako umilno vapi; pjesma njegova je kao kapi koja poput modre rijeke buja. Nitko ne sluša njegov čudesan poj što vječno bruji i u nečuj se širi; tmurnim životom on se ne miri u ovoj hladnoći nekoj bešćutnoj. Sićušan slavuj neumorno pjeva s ljubavlju dok mrak se prolijeva;…


Ti što imaš svjetlost u zjeni kojega sunce miluje i grije plavetni dan te blistavo mije dok ja se gubim sva u mijeni. Bačena u tamnicu agonije svaki me otkucaj bolno reže melankolija mi dušu veže, a ja bih da od sreće se smije. Olovni i dugi su samotni sati ovijeni u neraskidivu paučinu; htjela…


Nemir je oko mene, ljudi ga uniješe. Panika prolazi svakim kutkom tamnice, zatvora i ropstva gdje me život vlastiti zatvoriše kao zločinca, kao krvnika, kao zvijer.   Još i ovo vrijeme stade, da budi ironiju u meni, da dokaže koliko sam mala pod velikim nebom i koliko je ovo sunce jače od mojih kiša.  …


Brizi se ne prepuštaj Sjajna je to oštrica Pokucat će ti na vrata I lice vedro iskasapiti Druga će se prišuljati I leđa ti kamenovati Tada stiže horda njih Kao kriče u daljini A znaš da su blizu Poklekni samo malo I u tintu svoju namočit će te Da napišu svoju novelu Da ih se…


Pjevam često u svojoj tužnoj krletki, jer možda neću uspjeti opjevati svu ljubav koju čuvam za tebe! Voljeno, možda me tuga usmrti! Dišem dušom, ali strašno me onemoćala bol tijela, radost mi svetih nadanja nije tebe donijela. Ne krivim ni Boga ni svete, ni tebe, što nisi uz mene pod križem, ne krivim ih što…


Imam tih nekih dana kad odem na ono mjesto što se zove Ne znam A zapravo znam Ima tih mjesta koja se zovu Ok sam A zapravo nisam Srce ko kisela paprika u tegli I ne pitaj me Ne pitaj šta mi je Slagat ću A ne volim ti lagat A ne mogu ti ni…


Kad ptice proleća me puste da cvrkutom me ljubav suđena obuzme, pa slušajuć’ malih stvorenja magične zvuke, bude mi probuđena davna misao da sreli smo se i da srešće se jednom opet naše duše.   Alen Art


Proždrala te moja tuga. U samoći te ukopah. U čežnji te zaboravih. U prolazu rugali se osmesi lisaca. Duša mi se čula do meseca. Ovaj grad, upio ti prljavštinu. Sisa ti uvele ruke. Ja svoje ledim po mrazu da te stresem sa ožiljaka zapamćenih milovanja. Razjedaš mi udisaj svetla. Cediš studena pluća dok te gledam…


* * *

Pruži ovom caru koji nema paru, jednu tvoju malu laticu opalu.   Ružo moja, od svih ruku koje su te brale, ubola si samo one što te negovale.   Alen Art


Sitna sad kiša pada, pod kišobranom ja skriven miš. To ne bi moja draga, po kiši ona srećna bdi.   U korpicama na pijaci kad trešnje vidim, bol pojuri. Ona ih voli slatke crvene k’o usne njene kad poljubim.   Alen Art


U predvečerje kad sve utihne nebo na zapadu obojeno je poput zrele naranče dok bonaca se razlijeva morem ti uranjaš u ocean mozga otkrivaš bijele školjke ukopane na iščezlim obalama u muljevitom pijesku poput bijelih krinova. Osluškuješ u njima hučanje titraja izgubljenih u Mamertinskoj tamnici kojom još odzvanja eho Vercingetoriksovog mirisa odbijajući se od memljivih zidova….


Crvenokosa sireno morska, zarobljena u jezerima mojih očiju. Ofarbaj obraz i srce u crveno. Ne diraj mi kosu za kojom patih. Prste šilji grehovima. Lica laži osmesima al’ kosu tvoju utopi u presahlom jezeru spaljenom. Nek ti glava ostane ukočena na toj strani gde je od mene okrećeš. Oči ti slepe bez mojih. Ja sam…


U jutru kišnog proleća, sanjam da ti držim ruku obolelu od beskrajnih lutanja. A ti plačeš sa nebom dok te komadaju oblaci onih koje si volela. U jutru kišnog proleća, sanjam da ti se smešim preko leševa suza, nemaran za vešticu nemilosti u tebi. Uzvraćaš mi osmeh što od bola plače. Tako sam se sreći…


Lutka

Gledam lutke staklenih očiju. Ne trepću, ne klecaju im noge. Suze im se ucrvljale. Moje grudi zamrzivači samoće. Uvek sveža bol, sveže kamenje. Moje otežaju noge kad lutka staklenih očiju plišano srce ubode. Ukrao sam barbiku od kučke. Lutku mi poklonila devojčica. Zavoleo sam je i otkinuo joj glavu. Nisam je svukao. Kajem se što…


Nekada u određenom delu noći, pozovu me njene oči da im pišem. Moje su noći buđenje bajke  i njeno sahranjivanje u besmrtnoj duši. I odoh sada u ovom času kad spavaju grobovi i ljudi, njenom ulicom, gde čekaju je moji snovi umrlo tužni. Odoh da joj prosute tragove pokupim. Vratiće se ona grešnu da je…


Zarobile me tvoje oči, moćnice. Dva tvoja konjanika crna, veštice. Oslepela na zemlji mojoj poraženoj gde su pogledi straha tvoji, budili umrlu noć. Svaka ti suza crva krila koji su padali po obrazima bez obraza i grudima sto ruku. Žalost tvoja opatice nevine nije. Ti kad plačeš, Bog uzme kišobran pod kojim se ljudi svi…


Ovo je pismo koje škica moju nepostojeću kćer. Ovih dana osjećam i previše pa ne znam kome da se obratim. Zato slušaj ti, čudo nepostojeće. Ti si ona koja pravi oblake od šećerne vune. koja briše svaki tužan kraj u pričama. Po tvojoj logici, bolje je kad priča nikada ne završi. Godinama ćeš gledati svoje…


Vrijeme je da ti kažem zbogom Da ostavim najdražu pjesmu nenapisanu Da zatvorim najdražu knjigu nepročitanu Vrijeme je da zlatni prah zauvijek prekrije naša imena   Vrijeme je da u svoje srce zabodem Amorovu strijelu Stavim tačku na kraj, na kraj bez početka I ispišem ono što sam sinoć htio reći Baš tada kada ponoć…


Neka sva bol usne u snu ispunjenom ljubavlju. Noćas ću bit ptica na obalama Jeruzalemskim, opjevavati ću u snu ono što na javi nemam. dotaknuti ću tvoje molitvene ruke anđele, zamoliti ću ih da blagoslove moje nadanje. Usni sa mnom u mom srcu, budi mu otkucaj da se probudim sa voljom za disanjem. Jer umorna…


Željela bih slušati pamet, al’ srce te više željno nego što je od ljubavi umorno.   Neprekidno teče venama. Kako je zaustaviti?   Mogu li je poput krvi dati potrebitima, da bar njihova sreća preživi kad već moja ne može zaživjeti?!  


Kada te tuga prožme A noge malaksaju Pritisne bol A duša jeca Svaki te lahor dira Svaki list što sa stabla pada Život ide pored tebe Al ti nisi dio toga Samo sjediš I u prazno gledaš Što tada? Potonuti još više u očaj Ili pokušati stajati Nema druge Nego izdržati I čekati bolje dane


Rasplamsa se želja da me udari autobus kad se prisetim tvoje prljavosti, tvoje smrti. Išao bih ti na grob ali te srećem na ulicama. U slepoočnicu šraf zavrtim. Prelazim ulicu svesno neoprezno, razočaran u dosadne vozače. Ovaj grad k’o logor Hitlerov kad te sretnem. Beton mi otima kosti kroz obuću. Stakla izloga prsnu mi u…