Smrću i rođenjem potpisujem, da smo suđeni i toplinom molitvenih otkucaja mojih i hladnim znojem bola i neizbrisivim suzama … sve moje potpisuje ljubav za tebe! Kad zaboravim disati podsjeti pluća svoja da ona za mene dišu, da za mene prve pjesme pišu i srcu mom reci da tvoje svaki moj otkucaj zna. Dok u…


Ja ne znam što mi je anđele, čujem tvoje korake… dušom mi hodaš ne zastajkuješ… i srce mi na ruže miriše, krilima ozdravljenja vadiš mi trnje i sjemenke ljubavi stavljaš na mjesto rana, htio bi sreća da izraste, šokiran si kako sam živa uz sve nepravde meni nanjete… Nisam sama… ne dopuštaš mi osamu, krik…


Neka ti noć donese tišinu na svojim metalnim dlanovima koji zveckaju kao rafali kristalnih suza na staklenim lađama. Zatvorena u duboki bezdan Tartara poput Krona i njegove braće il’ kao Persefona odvedena u Had, al’ bez mogućeg povratka i upućivanja u tajnu misterija osvita. Očiju prekrivenih crnim velovima još osluškuješ svoju beskonačnu misao koja postaje…


Učim srce ovih dana ne vjerovati više u Nju, ne za mene. Drugima dođe i kad je ne žele, a od moje čežnje bježi. Ne bojim je se, ne znam želim li je, al’ znam da ona neće mene. Valjda nije suđeno. Valjda je u knjizi sudbine zapisano UVIJEK NEUZVRAĆENO.


  Gasnula su svjetla grada noć od dana tiho bježi kraj prozor ja budan sanjam gledam vrijeme kako leti Pod zvijezdama sa gitarom nekad sam još mlad ja stajo mjesecu ja pjesmu svirah i nju sam još svojom zvao Godine su davne prošle tko bi znao, tko još mjeri sve prolazi, sve se mijenja Panta…


Pat

Čini mi se nekad Da moja ljubav nosi donji veš A njegova je gola Moja ko da se stidi nekih starih rana Oblači se da sakrije Neke poderane osjećaje Ko da mi je nešto ostalo na dnu srca Ko na tanjuru ne pojedenom do kraja Talog na dnu džezve Skorilo se Teško se čisti Ma…


Majčica nam govori, a mi zatvaramo uši.   Nešto ne štima.   Velike su promjene na pomolu, velike nevolje naš planet predosjeća.   U bolima vlastitog klimakterija Zemlja divlja izgubljena, vapije naše razumijevanje.   Hoćemo li joj pružiti ruke?


ZIVOT

Tisina…Tmina…Ni tracak svetla. Okolo tumaram bez pravca i cilja. Samo napred negde u noc ovu gustu, u noc ovu gustu crnoga obilja. Ja i dalje idem ruku rasirenih. I osecam rane, vrucu krv po njima. Vode me i sluze, sad oci ne vrede. Previse je mracno…Prokleta tmina. Eh kada ce zora ili tracak svetla? Da…


Spakiranih kofera odlaziš u daljine za ljepšim životom ili snovima; misliš da je u tuđini bolje svima ne osvrćeš se na suze materine. Nit’ okrenuo se nisi na odlasku strahujuć’ pogledati to uplakano lice, jer znala je da gubi te poput sirotice ne nadajući se više tvom povratku. A kad njeno samotno srce jednom stane…


U rani sumrak na povratku kući uđoh u tramvaj broj sedamnaest koji nije baš točan i čest u gužvi se uspjeh nekako provući. Stala sam odmah kraj automata i bacila pogled u dubinu osjetila neku bolnu blizinu čovjeka što sjedio je tik do vrata. Put njegova bijaše kao crni oniks beskonačne oči poput tmine gledale su izgubljeno u daljine…


Kad odu misli na stare školske dane Srce na tren stane, koža mi se naježi, i suza niz obraz bježi. Nostalgija me obuzme teška, no lice se i dalje smješka. Jer sjeća se… Svih gluposti i mudrosti koje smo učili i radili. Sjeća se da nismo marili, često se opijali,iz srca se smijali.    …


    U zemlju gdje vatru okiva led Tamo gdje zimuje njeg’va milina Zaputilo se momče iz neznanih daljina Da otkrije tajne što ih sakriva snijeg U njeg’vom kraju samo toplo sunce Obasjava Planinu, gajeve, šumu On mnogo tog ne zna, ali je na drumu Smiono gleda i prti vrhunce Mnoga gorja mora mnoga Veslala…


Iluzije, zablude – zavedu te, zablude i zalude. Osećaj duše sada para jedna od njih, mala. Mogla je da bude velika, ali jednog zrna duše više nema, a uprkos smrti nastavlja da živi. Opet sam je se setila, burne umirujuće bure, umirući u pustinji biva okićena cvećem i zalivena Suzama gasi požar, vlaži pepeo, hrani…