Dobro došao prijatelju stari, nismo se vidjeli od posljednjeg odlaska djeda Gordana. Kako si? Kako je Lovre? Ima li već osamnaest? Čuo sam, ne piješ više? Zažmiri na jedno oko, inferiornosti je mjesto u grobu, gdje je i otišla s djedom ’99. Sjedni, ne tu, tu je moje mjesto. Evo, Max, pomakni se! Ma slušaj,…


Pjesma je naslov Večer teče Bioritam poremečen Sutra ide smeče Znam ko ga izvaditi neče. Evo pišem pjesme U kasno veče Sad več daleko Od zadnje ispušene cigarete Još samo kava Po crijevima teče Dok san na oći Nikako neće.   To mora da je neki znak Hvatam zrak. Dah. Na papiru Lajav ko pas….


pomoć

ljubav je igra zaigraj malo ne znaš pravila a igrati bi ti se dalo?   ne primamo amatere u ovoj firmi najmanje šest mjeseci iskustva ajde mali dimi   jer ja te učiti neću kako da nađeš sreću neću i neću        


i opet

od prvog čovjeka pa sve do sada od prvog sela pa sve do grada u nama tinja nada da se može sve bez puno rada   ali ne ide više napredak stao ovaj svijet umire jesi li znao?   Bog je na koljena pao i gleda dolje slobodu je dao jeli mogao bolje?   ma…


Iznenadile su me hladne kapi kiše u Veljači, kad sam išao pijane sinoć sklopiti oči.   Požurio sam u kuću kroz blato i vodu, a u sobi sam svu odjeću skinuo po podu.   Zažmirio sam pred zoru i ležao na leđima dok je po prozoru lupala kiša bez ritma.   Bio sam umoran, mokar…


Ako mi se neće, ja ne mogu, a opet ako hoću to i želim. I kad se neće, onda se može, jer se ne smije, a da se smije, onda ne bi bilo smiješno, već bi se sve moglo. Ne da bi se mogla, nego se mora, i još jednom reći da se sve hoće…


Kad završe svekolike feste i kad dođu priprostiji dani od pokore nek ti budu geste i ne daj se piću niti hrani Nek rekuperiška ti se tijelo nek ti duša zaogrne bijelo dok ne spaziš malog Uskrs-zeku i hrskavu kožicu mu meku crven krestu na tustu kopunu od rotkvica kosovića krunu i šunkicu i luka…


Umrijet cu nocas nagovjescuje mi mjesec I to banalnim udarcem nocnog tramvaja broj 32. Nece me vidjeti, a ja necu biti u stanju raspoznati svjetlo ni zvuk. Ozalosceni stajat ce u nevjerici motreci kako mi tijelo poput ping pong loptice odbijaju s jedne na drugu stranu vozaci koji takoder ne raspoznaju svjetlo, ni zvuk. Plakati…


Rusija i Kina zemlje proleterske aneksija Krima rakete korejske Uzalud sad USA zalud i Europa u prsa se busa veslo novog štropa I uzalud kopa rov se novi od kineskog Pande svjetski snovi ti Hrvatsko pod čija ćeš skuta sam se pazi ljuta Arnauta Što se mene tiče toga glede ja bi roadster pa do…


Crtanje crta sa krajem i početkom sa flomasterom.   Poznanik je stao na crtu iz horora pa se je zaklao.   Crte od kandži po mačiću malomu jer je zvao mamu.   Jastučnica ima zaflekane krugove i crte plave.   Puno metara dugačka crta preko stola i mora.   Koncem zašite na rogu nosorogu tri…


Iz snježne mećave došao sam sa benge. Kupio sam si pljuge i četri limenke pive, za 39kn, na akciji. Čini se dovoljno da napišem nešto pijano o poeziji. O njoj sam ovisan i alkohol i duhan. Pijem pivu, pušim džoju, podrigujem, i sa time isto rimujem. Misli lutaju. Zato volim poeziju, jer misli lutaju. Zato…


Hajde da napišem pjesmu.   Treba mi lirski subjekt, vjerojatno ja.   Subjekt je zaljubljen u objekta, dakle njega.   Ima li kakve radnje u pjesmi (da ne ostane sve na gornjoj konstataciji)? Glagol je uvijek poželjan.   Recimo, čeznem. Za kim, čim? Pa da odgovorim instrumentalu. Čeznem za nježnošću dodira, za radošću osmijeha, čeznem…


Ubrao sam tratinčicu sa neizoranog polja. Trgao sam joj laticu po laticu i razmišljao o čemu razmišlja.   Ne znam, ali znam da sam ju ubio i da ju masakriram. Mislim da misli o čemu sam mislio da joj latice trgam.   Tratinčica misli: “Možda se igra voli me ili me ne voli   ili…


Između dva reda bijeloga papira odvija se drama. Stanu slova da se slažu, pa nastade galama. Samoglasnik htjede biti glavni, ali pridjev veli: –  Bez mene se plijen ne dijeli! Glagol na to kliče: – Bez mene ništa se ne miče! Umiješa se suglasnik da smiri situaciju: – Ajmo zajedno, jer ispasti će kaos samo! Tako se svi…


Bolje je šutjeti. Neka nitko ništa ne zna.   Jer lete ptičice oko mačora. Jedna glumi ravnodušnost, a stalno se vrti oko njega. Druga hrabrije nastupa, ljepotom, dobrotom i pameću pokušava ga očarati.   A ja strpljivo promatram i nadam se da one ne vide da sam i ja ptičica.   A mačor? Hm…  …


Kriva sam, kažu, za globalno zatopljenje, za istrebljenje gorila u Kongu i što Ramina kruška više ne behara. Kriva sam za ratove Bliskog Istoka, glad u Somaliji i što Mehinica samo kćeri rađa. I za ekonomsku krizu u zemljama bivšeg SSSR-a kriva sam , naravno, ja. I za poplave, suše, najezde skakavaca i ostale gamadi,…


Kažu mi danas da postoji teorija, kad se sjećaš nečega što doživio si s drugim, i on se toga istog sjeća u istom trenu.   Pa kažu, treba nabavit’ onaj novi izum ljudskog roda, dv’je lampe što svijetle u isti tren. Pomisliš na nekog, dodirneš lampu, ona druga zasvijetli, pa da je i na drugom…


Napušio sam se skunka i dobio inspiraciju, ova pjesmica je bajka o napušenom Pinokiju.   Došao je kući napušen i slagao Gepettu da je pun klora bazen, da nije zapalio futu.   Narastao mu je nos velik kao smotuljak što ga je popušio jutros, a bio je baš dugačak.


Kad otvorim prozor vidim golem prostor u kojeg stane 1001 Zemlja i još toliko puta više. Na nebu vidim milijun zvijezda, a u meni je bezbroj želja. Jedna ovdje piše. Ne znam kamo ni kuda, a htio bi svuda. Kao svemirska letjelica, kao nlo. Da prozor nije granica, da imam šareno krilo, a drugo da…


Mene pere spid boje bijele kao zid. Brz sam kao vjetar.   Svakoga dana ja i marihuana skupa pušimo.   Žutog bombona grb kluba Barcelona pojedi pola.   Imaš novu glavu kada pojedeš gljivu. Nije baš bistra.


Sada je puno lakše živjeti i stvarati, otkad institucije rade svoj posao, nije potrebno zabadati nos u tuđe poslove, poneka kritička misao ili komentar, to da, ali sve ostalo prepustimo njima – institucijama. Budimo legalisti, ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla nereda i kaosa, Ako je neki zakon donesen, on je…


Bezobrazna moja draga, pronašla je dlaku plavu Ne pusta me preko praga, kaže razbiće mi glavu. Mene neće ni da čuje, ne daje mi ni da kažem Sve mi redom ona psuje, kaže da je samo lažem. Sad joj smeta moja mama, moja sestra i moj tata Kaže birala me sama, za glavu se ona…


Ne želim cinizam u svome životu Srce je samo organ Ljubav je zaista samo ideja, riječ A ti si samo jedan muškarac Ne bilo koji muškarac Donio si hrpu gnojiva pred prag mog organa I smrad istog u prijestolje mog prsnog koša Dani nisu sivi, nemaju boja ni nijansi jer dani su dani A promjena…


Košmar

Toliko problema na hrpi ni zdrav čovjek ne trpi Košmari crnih misli sa svih strana lubanje se stisli Glava puca, disanje staje – kao da doživljava on posljednje uzdisaje “Možda je konačan znak slobode”; za ovog pijuna došao da ode? Lutak za ‘one koji konce drže’, koji vlast imaju, modernu hegemoniju vrše Sada ili vidi…