Sada je puno lakše živjeti i stvarati, otkad institucije rade svoj posao, nije potrebno zabadati nos u tuđe poslove, poneka kritička misao ili komentar, to da, ali sve ostalo prepustimo njima – institucijama. Budimo legalisti, ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla nereda i kaosa, Ako je neki zakon donesen, on je…


Bezobrazna moja draga, pronašla je dlaku plavu Ne pusta me preko praga, kaže razbiće mi glavu. Mene neće ni da čuje, ne daje mi ni da kažem Sve mi redom ona psuje, kaže da je samo lažem. Sad joj smeta moja mama, moja sestra i moj tata Kaže birala me sama, za glavu se ona…


Ne želim cinizam u svome životu Srce je samo organ Ljubav je zaista samo ideja, riječ A ti si samo jedan muškarac Ne bilo koji muškarac Donio si hrpu gnojiva pred prag mog organa I smrad istog u prijestolje mog prsnog koša Dani nisu sivi, nemaju boja ni nijansi jer dani su dani A promjena…


Košmar

Toliko problema na hrpi ni zdrav čovjek ne trpi Košmari crnih misli sa svih strana lubanje se stisli Glava puca, disanje staje – kao da doživljava on posljednje uzdisaje “Možda je konačan znak slobode”; za ovog pijuna došao da ode? Lutak za ‘one koji konce drže’, koji vlast imaju, modernu hegemoniju vrše Sada ili vidi…


Lucija

Gay grunge, no style Smoke, dark nails & borderline   Heavy metal and symphonic Lucky strike, cheap beer, not wine   Underline your eyes Concealer & nightmares Depression, psychotherapy & funny stares   What she says and how she says it She hits it like a dude Yet charming, underwhelmed, sarcastic & never rude  …


Ona zna da isto želimo, da iste oči u svojim samotnim noćima sanjamo.   Ona je nekonkurentna konkurentica nekonkurentnoj ludi pjesničkoj.   Neka nas je druga već odavno prestigla. Njegovo srce je njeno.   Al’ moja ona nada se nekom čudu.   Čemu inače zavodljivi pogledi na slici profila?!  


Navika mi je da proizvodim buku O kako te misli jako tuku   Sami gradovi su proizvod toga Odoh malo u šumu gdje je tišina i sloga   Sada jasnije čujem sav taj nered i kaos Dođe mi da se spakiram i preselim u Laos   Nema to nekoga smisla jer Moram povesti i samoga…


Rukovanjem odaješ se ko si ono pečat tvoga lika nosi stisak ruke “osobna” je tvoja dekodira ikseve tvog broja Čitam te ko bukvar preko ruke saznam sve o tebi bez po muke ako stisak vlažnog ti je dlana sigurno ti doma loša hrana nervožast si i žene se bojiš pa se zato dlanovima znojiš Ako…


Ne želim se više igrati mačke i miša vrati mi mojeg medvjedića od pliša; uzmi sebi sve svoje staklene pikule koje velikodušno daruješ kao granule. I da su sazdane od dijamanata i zlata pokazala bih ti velika izlazna vrata; nije stvar ni u količini, ni u veličini već jedino u fair-playu i gorčini. Nakon igre…


U playeru auta pjeva Željko pjesmu tako dragu kao da sam je sama pisala.   I mislim…   Ako sam i luda (po vlastitoj procjeni), možda nisi ni ti sav svoj.   Jer, kako drukčije objasniti da sam ti toliko draga?!


Danas je dan živa mrzla totalna paraliza u Luvru osmijeh je smrzla i gospa Mona Liza Ništa se ne miče kleto ni mačke ni na putu praznovjer ulaže veto vas dan ću sjedat u kutu Još popit jednu ću ljutu i dvije ako treba sudbu ću držat u skutu da me zla kob ne ukeba…


Ludi svi od Interneta ne vjeruje nitko nikom Facebook praznom glavom šeta sa najnovijom profil slikom Limit slova Twitter-aši jer vremena sve je manje od objava sve se praši a u svakoj isto sr*nje Instagramom twerkne guze anoreksna bulimija vid’ mi moje nove bluze sva od photoshopa slija Pinterest no interes za Tripadvisor-om sexy slike…


Budni, smo, prevareni, ali nećemo otići, jer hvala bogu, još ima riječi koje mogu opisati sve ono što je neiskazivo Poput ove trave što se stisla uz rub ceste. Njen bitak moj je posljednji oproštaj, od svih mogućih oproštaja koje sam naveo u svojoj nenapisanoj knjizi Život se nekako pogubio, kažu da ide dalje i…


U subotu je bio kraj svijeta. Preživjela sam. Valjda je to u redu. Nekako mi se čini da su i drugi preživjeli. Već smo i kiše doživjeli, sunce gledali, putovali, uživali, radili, spavali. Nema što nismo otkako smo preživjeli kraj svijeta. Samo nisam sigurna dokle će svijet preživjeti nas.


Serenada Serenada Kad ono Samo sere nada.   Tebi se još nadam Od davnih dana   Serenada Serenada   Nisi ni ti više ona prava Tješim se.. Sebe još dobro varam.   Serenada Serenada Za tebe bi Italija pala Dok je bila renesansa.


Čini mi se da su sve ljubavi iste, Voliš malo, pa jače, pa ono kao najviše. Pa te prolazi, pa te prođe, pa te ono baš prođe. Onda se vraćaš, malo švereš (ne nužno varaš), pa se kao vratiš i opet voliš. Neko u tom trenutku izgubi snage, onaj što je čekao, više neće, a…


Naše je selo danas dobilo računala i ona su nova, a nisu ista I svijeta ima u računalima novim i cvjeta u njima sve… i blista Mami nas taj vrli svijet iz jednog svijeta drugog možda nešto veći (‘il manji) i tanji i ljepši Jer Kupujemo sad i računala lakša, a ona stara bacamo jer…


Ah, ah, mišić Badi odlučio je raditi Eto! I on stade cvijeće saditi; I ometu ga pjesničke inspiracije Otrči na komp zapisat interpretacije. Udarat poče po tastaturi A samoglasnici teku da sve curi; Euforično ispiše stih nalik pismu Izbriše nezadovoljan cijelu pjesmu. Opet mu se motaju riječi po glavi U koju formu sve da ih stavi;…


Tko o svemu baš sve znade šjora Made a sve priče sa skalina tete Lina sve storije piu di mille šjora File čula sve je nove bone nona Tone Kome će ih ona reći prije nego pođe leći kumi Pavi i dum Joli da je jezik ne zaboli A kad jutrom dan zabijeli prvo ide…


Baš je divna ova demokracija u njoj je sve u odnosu relacija; aritmetička sredina nije apsolutna već je prema potrebi rezolutna. Krajem školske godine nek’ te ne čudi da u e-imeniku pojave se brojevi ludi; možda te ocjene samo tebi se čine za profesora su one druge veličine. Čak i oglasi za traženo radno mjesto…


Pjesma je moja subjektivna sama je sebi afektivna kao lijepa kičasta barbika kojoj nedostaje lirika. Ona je obična hiperbola bez aliteracija i simbola ljuta je poput crnog papra čak nema nit’ metafora. Čita se kao deset kuna žučna i gorčine puna ne možeš naći asonancu liči na poetsku rezonancu. Fali joj poneka gradacija nek’ živi…


Baš za ljubav nemam dara žena me s komšijom vara dok mu ona gladi klaru ja se krijem u ormaru Nesretan sam u ljubavi rogonja sam posto pravi trofejni su mi rogovi žena mi za zgodnu slovi Oženih je iz ljubavi njene za tobolac moj ljubomora sad me davi a komšija cijeli roj Zuje bruje…


Na čistini, u tjesnacu kozmičke širine, prozračno obavijenoj frekvencijom tvojih misli, titrajem sekstila dodiruješ mi obnaženost ramena, ustreptalost grudi… Konjukcijom, k’o vakumom između pupka tvog i mog, spojeni, širimo koncentrične vibracije do trigonskog bljeska, anulirajući inkonjukcije vremena i prostora. ————————– Na Kumovoj slami: – Dragi? – Mmmmm… – Mislim da smo uznemirili svemir!


Tvoj prvi let trajao je dva-tri sata preletjevši u hipu La Manche aterirala si na Heathrow poput muhe bijaše to davnih godina, prije rata. Prošla si sav monitoring temeljitije snimiše sve što u koferima kriješ (nisi znala što smiješ ili ne smiješ) utrpala si u njih i salamu, dvije. Problem ne bijaše Zimska salama već nezgodna pitanja…


Oplovija sva sam mora sinja na tovaru od Hvara do Brinja sve uvale, mandrače i luke od Vrsara pa do Prvić luke Svaku valu sidra brk mi oro mog su sivca nazvali El Torro od ušiju jedra su mu bila znala ga je Dalmacija cila Sad ne reve, u penzijun iša ni sivcu ni meni…