Serenada Serenada Kad ono Samo sere nada.   Tebi se još nadam Od davnih dana   Serenada Serenada   Nisi ni ti više ona prava Tješim se.. Sebe još dobro varam.   Serenada Serenada Za tebe bi Italija pala Dok je bila renesansa.


Čini mi se da su sve ljubavi iste, Voliš malo, pa jače, pa ono kao najviše. Pa te prolazi, pa te prođe, pa te ono baš prođe. Onda se vraćaš, malo švereš (ne nužno varaš), pa se kao vratiš i opet voliš. Neko u tom trenutku izgubi snage, onaj što je čekao, više neće, a…


Naše je selo danas dobilo računala i ona su nova, a nisu ista I svijeta ima u računalima novim i cvjeta u njima sve… i blista Mami nas taj vrli svijet iz jednog svijeta drugog možda nešto veći (‘il manji) i tanji i ljepši Jer Kupujemo sad i računala lakša, a ona stara bacamo jer…


Ah, ah, mišić Badi odlučio je raditi Eto! I on stade cvijeće saditi; I ometu ga pjesničke inspiracije Otrči na komp zapisat interpretacije. Udarat poče po tastaturi A samoglasnici teku da sve curi; Euforično ispiše stih nalik pismu Izbriše nezadovoljan cijelu pjesmu. Opet mu se motaju riječi po glavi U koju formu sve da ih stavi;…


Tko o svemu baš sve znade šjora Made a sve priče sa skalina tete Lina sve storije piu di mille šjora File čula sve je nove bone nona Tone Kome će ih ona reći prije nego pođe leći kumi Pavi i dum Joli da je jezik ne zaboli A kad jutrom dan zabijeli prvo ide…


Baš je divna ova demokracija u njoj je sve u odnosu relacija; aritmetička sredina nije apsolutna već je prema potrebi rezolutna. Krajem školske godine nek’ te ne čudi da u e-imeniku pojave se brojevi ludi; možda te ocjene samo tebi se čine za profesora su one druge veličine. Čak i oglasi za traženo radno mjesto…


Pjesma je moja subjektivna sama je sebi afektivna kao lijepa kičasta barbika kojoj nedostaje lirika. Ona je obična hiperbola bez aliteracija i simbola ljuta je poput crnog papra čak nema nit’ metafora. Čita se kao deset kuna žučna i gorčine puna ne možeš naći asonancu liči na poetsku rezonancu. Fali joj poneka gradacija nek’ živi…


Baš za ljubav nemam dara žena me s komšijom vara dok mu ona gladi klaru ja se krijem u ormaru Nesretan sam u ljubavi rogonja sam posto pravi trofejni su mi rogovi žena mi za zgodnu slovi Oženih je iz ljubavi njene za tobolac moj ljubomora sad me davi a komšija cijeli roj Zuje bruje…


Na čistini, u tjesnacu kozmičke širine, prozračno obavijenoj frekvencijom tvojih misli, titrajem sekstila dodiruješ mi obnaženost ramena, ustreptalost grudi… Konjukcijom, k’o vakumom između pupka tvog i mog, spojeni, širimo koncentrične vibracije do trigonskog bljeska, anulirajući inokonjukcije vremena i prostora. ————————– Na Kumovoj slami: – Dragi? – Mmmmm… – Mislim da smo uznemirili svemir!


Tvoj prvi let trajao je dva-tri sata preletjevši u hipu La Manche aterirala si na Heathrow poput muhe bijaše to davnih godina, prije rata. Prošla si sav monitoring temeljitije snimiše sve što u koferima kriješ (nisi znala što smiješ ili ne smiješ) utrpala si u njih i salamu, dvije. Problem ne bijaše Zimska salama već nezgodna pitanja…


Oplovija sva sam mora sinja na tovaru od Hvara do Brinja sve uvale, mandrače i luke od Vrsara pa do Prvić luke Svaku valu sidra brk mi oro mog su sivca nazvali El Torro od ušiju jedra su mu bila znala ga je Dalmacija cila Sad ne reve, u penzijun iša ni sivcu ni meni…


Pjesma ova bez naslova škembava joj sva su slova stihovi joj razuzdani slatkovodni stih’i slani Sve joj strofe i kitice svi stihovi versni za nasmijat tvoje lice u taj časak stresni Čitaj svu je naizust ispij kao iz čuture osta za njom papir pust i neprospavane ure


Ubila me ta-statura plačem za dobrijem papirom dok u tami noćnijeh ura čeznem za pjesničkijem mirom Udaram po Remingtonki po ‘pisaćoj’ staroj mojom svaki redak zveckaj zvonki za pisaćim crnim strojom A i UNIS-icu imam bijela, još je sasvim ‘nova’ samo da joj red uštimam pa natipkam s njome slova I dok čuješ tak-ta-taka ti…