Jesenski oker

Dolepršat’ će mi nemir iz nekog sjetnog oka – vjetar će sijati boju okera, posuti po lišću i poljima… Jesen će žariti kestene ugrijat promrzle prste, baciti iskre, u pogleda vir stud’ noći zaći će za nokte Tražit će ruke nježne, tople, oči žarke, nit ljubavne potke… Vrtlog u očima bit će srca pir, sve nemire oka istkat će u mir…

Voljeti daljinama

Sve što želim reći ću ti stihom u bojama rujna, uz plamen svijeće u tajnama tvojim u bilu ti tihom mirisat ću kao zabranjeno cvijeće. I ti ćeš tada ustreptala ženo stihovima ovim prohodati bosa put ti nježnu kao meko sijeno milovat će tvoja nedohvatna kosa. Sa dalekih gora rosit će se tama na okna će mjesec prosut svoje boje znat ćeš tada, šutljiva i sama med zvjezdanim sjajem da si svjetlo moje. I čitat ćeš pjesmu, kazivati riječi u bojama rujna, uz plamen svijeće i ushit i tuga obrazom…

Bol je prvo snivala pod valovima

Bol je prvo snivala pod valovima Lijepo ušuškana u morske struje     mirna i uspavana U podsvijesti i uspomenama ništa je nije uznemiravalo Ali na površini su dani postajali sve kraći, lišće je žutjelo i vjetar ga je raznosio da bi sletjelo i plutalo na sivoj površini mora     i ona se onda probudila kao vampir bila je mrtva     ali tako žedna i krvoločna Prvo je napupala kao točkica,     mala crna točkica na koju se nisam obazirao Bujala je i dan po dan me prerastala dok me nije…

Nesrećnost 1

Lako mi je zaboraviti na rijeke što vrebaju iz tvojih očiju i činjenicu da tvoja tuga nije toliko čvrsta kao integritet ljepote tvoga tijela. Nisam toliko prekrasan koliko ti plačeš, ionako, ne osjećam se baš prekrasno sada. ali, uglavnom, odakle ti takva ljepota u tebi, zašto nisi odvratna kao i ja? Ne možeš spavati i budiš se noću kao i ja? Nas sve samo previše toga dira i borimo se sa svakom suzom da bi je pretvorili u rijeke otkako znamo za sebe. Ali to se samo ljepota pretvara u…

BAŠ ŠTETA

Bila bi šteta da neka šetnja ostane neotšetana I neki zagrljaj besmisleno dug bez nas da ostane Volim te da se ne izgovori, prešuti, proguta i samo pogledom klizne preko poda I sav smijeh i sreća i tuga Možda šala, nekad nježna, nekad gruba Neka pijana noć,  suluda, umorna jutra Osjećaj i želja da ne postoji sutra Šteta bi bila da ne sjednemo na pločnik, rame uz rame, u ruci možda pivo Tek lagani dodir, topao, slučajan i mek Susret neki treperav da se ne desi šteta bi bilo Neko…

U tvom oku

Lađe moje tonu u moru tvoga oka. Njegova dubina bezdan je bez kraja. Ali kad u njemu kupaju se zvijezde, zaiskri nebo gdje se s morem spaja. I život se u njemu rascvjeta k’o ruža kad jutro zlatnom zrakom u mrežu ga zaplete pa sva vedrina što se iz njeg’ pruža i sijedoga starca pretvori u dijete. Čarolijom duge tvoj se pogled smije, a kiše u njemu tople su i blage. Tek jedna želja u srcu mi se krije – da zagrle me nježno tvoje oči drage.

Troje

Ja te ne čujem u statici Ne razumijem u smijehu Jasno vidim u strahu Nešto mi kola žilama i Liči na tebe i mene Smrdi na suze Miriše na očaj Još me ne vidi, još ga ne prepoznajem Već  te volim Već te ljuljam i nasmijavam Nekako smo sami u sobi Sav si crven i zovem te milo Zovem da ne dolazim na posao Još te sanjam Izgledaš kao ja Opet smo to mi, drugačiji Nećeš me moći zagrliti Nema mjesta Između nas troje

Grabežljiva

ništa me nije slomilo kao pet sekundi samo tebe u kadru crvena kosa do ramena crveni ruž tvoj vrat i znam tko te vodio kući kome si se bacila oko vrata grabežljiva kakva jesi koga si pogledala ispod obrva i ubola usnama tanka kakva jesi kome si šaptala na uho vadila košulju iz hlača takva kakva jesi a ja nisam i nikad me ništa nije slomilo kao pet sekundi tvoje ekstaze jer ljubavne igre one ne vide i nikad neće moći…

Brate

To kako ona zanosi brate, to je čudesno. Nju jedino valjda nisam nikada gledao s požudom; a mnoge jesam. S njom samo zamišljam zagrljaj, poljubac, držanje za ruku, onako istinski, voljeno-do neba što bi se reklo. Ali nebo ima granicu, bar mislim a ovo moje čudo od osjećaja što je sazdano samo u mojoj glavi nema kraja. To ne može umrijeti, siguran sam. Ostaje plutati u vječnosti. I kako onda zaljubiti se u tijelo a ne u ovo. To nije samo ona to je svaka njena misao, svaki dio svemira…

Neka se po njoj ljubav zove

Tanki su prsti klizili niz njen obraz, gladili su tanki prsti njenu glatku kožu. Iako je već napunila 30, njena je koža i dalje bila glatka, bez mnogo bora. Bili su njeni obrazi kao u djeteta. A on, on ju je još više volio radi toga. Ne radi njene mladosti, već radi stvari koje je ona mrzila, a on obožavao. Glatki, punašni obrazi, još slađe rupice u obrazima, a oči. Oči su joj se skupljale u neodoljive crtice pri svakom njenom osmijehu. Priznao je sam sebi, nekoliko puta već, živio…

Alive

I want to write about you like I never didIt was never spoken about a person this wayHuman was never codified in such mannerAnd do you know why? Because there is no way –No inkNo letters to combine,To explain the depth of your imprints on my skin –On my moments,On my vision. You are, my dear, one of many,But only rare get written down. So I read that a writer falls in love with you,You will never die.Well,I am no writerAnd my words come as they go –Light and unnoticed.But…

ČEKAM VAS GOSPODINE

na laticama čarolije ružinog buketa,na valovima noćnih sati u času prelivenimmirisima jutra…čekam Vas…da Vas gospodine izranjavane duše, nemirnihstruna duboke rijeke…. živim pogledom uperenim u daljinu preko,u zlatnu boju zalaska, brojeći korake kojise ne najavljuju, čitam između korica krozvrijeme što sporo prolazi jer Vas nema…nema Vas gospodine….. kao kroz maglu ili možda pričinja mi se,da niste daleko, a opet praznina postajesve veća, gase se svjetla okićenog grada,zatvaraju gerberi svoje oči duginih boja,sve napetija postajem, ne baš sasvim svoja,jer Vas nema, gospodine sa periferije jednogvrta cvjetnog što diše krajolikom sanjivih vjeđa,zatvara se još…

Novokaledonijski papagaji

Puno je vode od onda proteklo ispod mosta i vrsta novokaledonijskih papagaja je istrebljena. Ti više nisi kao onda ista, sada si odrasla žena. No vratimo se na papagaje. Ako ne znaš gdje je Nova Kaledonija, istočno je od Australije i dom je tih papagaja plavih i zelenih boja. Zapravo, nekad im je bila sigurno utočište u oceanu, dok ta ptica nije izumrla i ostavila pokoje pero za uspomenu. To bi bilo to o papagajima, a sad mi pričaj o sebi. Šta ima, kako si, gdje ti je ona moja…

Film Noir

Pomislih, usudi se biti… Zvijezda svog privatnog filma noir, usudi se biti posebna vrsta umjetnosti, usudi se biti sexy, usudi se biti žena, usudi se biti živa, disati, voljeti, željeti, pulsirati, parirati, vrištati svoje hirove! Oh, žalim dragi, nisam kurva što liježe na pod tvoje mašte a ispod haljine krijem više od pičke koju nikada nije vidio potpuni neznanac…dakle, vjerojatno čak ni ti! Hajde, sjedi pored mene, popijmo piće, dopusti mi da šutim i ne pitaj me zašto volim biti sama. Pripali mi cigaretu i pretvarajmo se da sam dama,…

Ne za mene…

Pokušavali su ubiti u meni bezbroj puta ono čega sami nisu imali. Nisu uspjeli. Ljubav je… …samo riječ? Ne za mene. Opravdavali su svoje laži mojim ludilom okrunivši svoje beznađe mojom nadom. Nisu uspjeli. Vjera je… …tek krinka za glupost? Ne za mene. Ulickani strvinari bez vlastita odraza u ogledalu Života i bez obraza na koji bih mogla utisnuti pljusku goste se ostacima moga srca jer je to jedino što im preostaje… Dopuštam si tu ekstravaganciju jer pijem s Izvora. Upravljam pogled gdje je do maloprije odzvanjao smijeh ali vidim…

DJEČAČE U DUŠI?

Dječače umorne ti oči plavetne, na zemlji su se pogubile, nisu ljubav svoju nikad ljubile!   Dječače fale ti razgovori dugi, zbog kojih ćeš sa radošču u srcu zaspati i poželjeti se nikada ne rastati od dodira djevojčice umilne!   Dječače fale ti ruke brižne, djetinje, koje su raspjevani leptirići licu tvom, položenom u molitvenu čežnju, FALI da vidiš ono što dušom osjetiš!   DJEČAČE, ODRASLI ČOVJEČE, FALI TI NEČIJE SRCE DJETINJE! KOJE ĆE RAZIGRATI TVOJE SNOVE U JAVI! FALI TI SRCA ANĐEO MALI!   Od <3 Ana Emanuela, Bilaj…

Diklice za te

To noćno nebo što zvjezdam’ plamti diklice to su za tebe kanti i more sinje što valim’ njiše za tebe diklice stihove piše i lahor blagi i kaplja rose samo su ukras sred tvoje kose injem ko biserjem u tvome smijehu njegujem svoju poetsku lijehu

Studena

Stigla je; s vjetrom, snijegom, plavom hladnoćom. U crnoj noći; tiho, polagano, sve je umotala u bijelo. U bijeloj sobi, zidovi su hladni i prazni. Nema sjena, samo bjelina. U bijelome krevetu u sredini sobe, smo ti i ja. U dva srca vatra, u dvije glave snovi. Tvoja glava na mome ramenu, moje ruke oko tebe. Mi smo dvoje, sad smo jedno. Čvrsto, mirno. Svoje prste širi oko nas, okreće oblake i vjetar. Mrke i hladne. Mi smo jedno, oko nas je ona. Zima.

Pao je samo tamni veo preko nas,preko moje nadahnute duse,koja je gledala u svetlu buducnost.Nesto nas je razdvojilo da li mozda daljina (kao sto kazu sto dalje od ociju,to dalje od srca) ili samo nase trenutazno usijane glave,tela,srca.Koja su na taj period zajedno kucala i sijala istim sjajem,mastali zajedno za bolje sutra,prozivljavali zajedno te trenutke srece,mira i ljubavi.Iscezli smo bez traga i glasa,poslednje reci za rastanak.Utinule su ruke,reci,usne.Skotrljala se samo suza niz lice,bistra i slana.Tesko je izdignuti se iz ovoga ,jer mozda se i ne vidimo nikada vise,izgleda nismo bili…