Pronađi mjesto gdje možeš vidjeti zvijezde skriveno mjesto gdje krijesnice se gnijezde gdje svirce noćne čuti ćeš sred tišine mjesto sred mirisa zelene travnate bine Osjeti prirode drhtaj zaboravljeni tišinu ljeta dok glasa ćuk se sneni isprati iskru što nebom rep je zgasla i čut ćeš kako je trava te noći rasla Cvrčak će prvi…


Zanima me kako provodiš ljetne večeri. Kada kraj tebe proleti šišmiš da li se uplašiš ili se nasmiješiš? Što zaželiš kad gledaš nebo, a zvijezda padne i nestane iza planine? Čuješ li kada na mjesečini zavijaju gorski vukovi i kad u travi šuškaju veseli ježevi?


  Voćna salata i kockice leda obasjane su bojama tvojeg pogleda. Miris lubenice i okus metvice… na tvojoj koži rasute perlice, nestrpljivo čekaju da ih sve izbrojim, posložim i pomnožim, dok tvoje usnice napućene i vlažne  ledene kockice za osvježenje traže.


Da nisi pesnik, tukao bi se po kafanama, pijan grebao pevačicu dok joj zavlačiš kintu u deholte, balio po kariranom stoljnjaku, režao uz pesmu iz tvoga kraja, gasio cigare po dlanu. Ovako samo piješ. Da nisi pesnik, cvileo bi u zoru na pločniku, kanio kavgu, kanio život, pljunuo lutalicu, i vrištao sva ta ženska imena….


  Volim te dok rastre trava, sneg kopni, i miriše kukurek. Volim te dok oblak se nadvija, dok pada mrak, kad talasa sve. Volim te i kad nemaš kuda, ucveljen sav od sveta oko tebe. Dok grebe te sistem, i moć te jede, i tražiš pravo da odsanjaš svoje. Volim te dok oluja vitla, dok…


Nisam spreman napisati ista,niti se suociti sa tim bisernim osmehom,sa tim krhkim bicem.. Pred njim iako se nadjem oci u oci postajem slab i padnu sve moje maske.. Od cega je? Takva nestvarna pojava se nalazi samo u bajkama..Zasto je tako nezna? Zasto me ogoli tako lako tim osmehom.. Ne mogu zakljuciti.. Jos uvek drhtim…..


Dosao je i taj dan,dan kada jedno drugom moram reci zbogom,ali nadam se,nadam da je to samo na kratko..Da ce to razdoblje koje nas udaljava jedno od drugog proleteti kao dlanom o dlan.. Prejaka je nasa zelja jedno za drugim,prejako me boli taj nas rastanak,ne mogu se pomiriti sa tim,kao da se deo duse rastao…


Upletena u mrežu krošnje Crvenih trešanja Između čijih se plodova Vješto provlačim Tražeći svoj dom   Promatram lišće Vjetar što ih mazi Tako laki su Slobodni Da prikačim se za nj   Padam I padat ću O mokro tlo Udarat ću A ono ponovno rodit će Cvijeće, cvijeće I urastam I urast ću Kao mirisan…


  Kažu da dešava se sumrak ljubavi i putujućih trubadura i nastat će tama i ostat ćeš sama.   U noći uz mirisne svijeće samo za tebe pišem pjesme i tražim rime da prebrodiš zime… oko svog srca gdje nestalo je sunca.   Ja sam posljednji romantičar. Mene treba dokumentirati jer zadnji sam svjedok ljubavi….


Razbijena glava lutke od porculana. Tamno plava njezina haljina   izblijedila kao krpa. Širom otvorena dva staklena kestena još su lijepa.   Nema uspomena, samo fina prašina porculanske lutke vraća na trenutke.


On.

  Vidjela sam umjetnicko djelo I osjetila tebe u njemu   Vratila sam se kući I osjetila tebe u gradu   Nisam znala da zivis na tisucu adresa Dok nije zamirisalo Cvijece u bakinom vrtu.   Iza mojih si kapaka svaku vecer Vise se ne bojim vremena.


  Zagrljaj svega što jest. Sveprisutno društvo neprekidnog mrmora. I zrak ispunjen svim suprotnim od samoće. Tvojstvo, toplina i mekoća. Raširene ruke poznatoga, tople kao mamine, obaviju te mirisima valova koji su oduvijek tu i uvijek će biti nesebično. Kao bakina ljubav, dočekujući te, opet i opet.


Izađem na ivicu dana pred nebo, pa dok pogledom tražim, među noćnim biserima, brzu iskru tvoga imena, legnem tako unatrag u daleke misli i ne izustim dah.   U ovoj se noći nešto rađa i nešto umire, a ja bih da živim za i kraj tebe. Netko previše priča, a netko zanemaruje, a ja bih…


Srce od crnog pleksiglasa Sjajno, ali lomljivo Na krivog se namjerilo Sada tijelo kipi od prsa do pasa Željno osvete i pravde Spremno na svakojake zluradosti Pasti ispod ljudske časti Da otjera kojeg prebiva u njemu odande Krhki fragmenti, dijelovi izoštreni lomom Vrijeme je da okusiš slast moga gnjeva Da se kalež mog bijesa u…


Mačak

Da li se razumijemo sa životinjama upitao sam je ja Kako to misliš? Pa naravno da ne A jezik ljubavi Zaboravila si na to? Samo je osmijehom potvrdila


Pomirba

Moje pjesme su bila laž A tvoja ljepota prolazna Mi smo dušo ostali izgubljeni A sreću smo mogli pronaći Što ćeš nakon mnogo godina ti A što ću nakon mnogo godina ja Mi smo dušo ostali izgubljeni A sreću smo mogli imati Ja ću dušo i dalje lutati Sreći se nadati Sreću tražiti A tebi…


Slika

Jer ja ti nisam Jer ja ti nisam Onaj stari I svaki stih Za te snagu znaci I zato pišem Dočarati-pročitati Oh kako godine lete Žao mi je što nikada nisam znao crtati  


Laž

Na prvi pogled ljubavi ne propadaju ipak je bila laž tko još vjeruje u to? Takve stvari se ne zaboravljaju i ne mogu ti oprostiti to! Za takve stvari se bori,  ali treba imati srca za to. Ali, hladno srce je to, ljubav je bolna. zna ona to


U svijetu s malo ljubavi ne znam šta je meni, na hladnom zraku, u tamnom mraku, sanjam snove, i slike nove, stara mjesta, staru sreću, koju vratiti neću, od toga neću naći istinu veću, slušaj staru priču, dok u oku suze niču, i glasovi u meni viču, stojim u vodi, na dnu je mokro sidro,…


Magla se širi, tvrda kao kamen, vidim slabo, ali imam fokus, imam sve, ali jedno nemam, te oči boje neba, koje sijaju ko zvijezda, sjaj me čini slijepim, ne čini život lijepim, pratim put, koji vodi u beskraj, na kraju puta tražim tebe, na pola puta, izgubio sam sebe, naša slika u glavi, hladna kao…


Ispod lampe, gledamo se, oči prenose ono što riječi ne mogu, to mi grije hladan život, ispod lampe, hiljadu emocija, ali ljubavi nema, a to niko od nas, ne smije reći glasno.   -Benjamin Ahmedbegović


Hladan zrak, u tvojim očima pada mrak, a ja se gubim u pogledu tom, pričamo bez riječi, od tebe nema, niko preći, od moje ljubavi, niko veći, samo ću ti jedno reći, volim strašno, to srce prazno. -Benjamin Ahmedbegović


Žudnja… Vuče me. Privlačiš me, u tvoju dušu moju uvlači čudna usisna sila. Dugo se opirem. Sve teže. Danas osjećam želju kakvu već dugo nisam osjetila. Želju prepustiti se toj snažnoj sili.