Ne šparaj usne vjetre, prošle su one vihore vrele i mahove slane bure tvoje s lahorom drhtale su nježne maestralom  i jugom osnažene u azuru noći svjetlom obnažene žeđ usana levant osvježio vezove  sa grudi oštro pokidao, Ne šparaj usne vjetre ni tramuntana  rashladit ih neće neka budu k’o ruža crvene noćas kao da su…


Nije mi dobro pa tebi pišem i molim ljude za pomoć neku, neka me dovedu, neka me spuste, ja sklupčan da budem kraj tvoje lepote, ja tebe molim, protekli živote, da tamo snivam i upijam ljubavi tvoje i budem bolje kraj životne priče, kod naših življenja što nigde ne liče, gde samo su naše istinske…


Ugao je bio opasno mrtav i nikad ne znaš šta će te ugledati   ali oprez i slutnja su najveći neprijatelji kraj i početak u istoj vreći zavezani   premalo vremena da pomisliš sa druge strane   noć je bila opet plava kosa joj je tekla po licu osmijeh je zaplivao dovikujući obalama kako se…


Neću da se budim hoću da je sanjam, neću da joj pričam, hoću da je ćutim, pusti me još malo lepotu da volim, obolelu dušu izlečiti želim, još malo me pusti, ne uzimaj snove, ne diraj sećanja i sudbine ove, moj kod nje živote… (Bgd, 06. Jun 2017)


Nemam lepotu o kojoj sanjam pa tražim svuda da nadjem tvoj lik a tamo daleko u gori zelenoj čuo sam jasno nestvaran krik. Potrčah tamo, a ono – srna, ranjene duše pa majku traži, oh, slobodno pridji, kod mene dodji, rane sve tvoje ovde ublaži. I onda vidim, nije to srna, nisu to boli koji…


Kad bih imala svo blago svijeta, a ne bih imala tebe pokraj sebe bila bih samo kamen što zebe na kojem nikad cvijet ne cvjeta. Kad bih znala sve skrivene tajne sva saznanja i duboke navještaje, a ne bih spoznala žudne drhtaje bila bih ništa bez te zrake sjajne. Kad bih imala svaki kutak svaku…


Srpanj se uselio u dušu prosinca. Grije ga svojim suncem, otapa sante srca.   I prosinac bi htio srpnju nešto dati, malo svoje mirnoće izliti u njegov duh.   Svakom ljetu fali zima, a ona za ljetom žudi, privlače se magnetski, jedno drugom neizbježni.


Zvijezde se na nebu gnijezde Ona jeste Osjećaj K’o da u mrtvilu praznine I krivine Dobe sjaj. Kada kaos hvata zanos I baca se na nos Gdje je kraj? U moju mirnu ruku Stavi buku I spa’j.


Sjedim u kafiću pijuckam čaj (od kamilice ,da vam kažem) netom što sam na placu kupila ljubičasto cvijeće. Kao po običaju, vadim knjigu i žamor glasova oko mene što odzvanjaju o staklene police i bijele zidove sa pomno ispisanim porukama. Konobar refila aparat za kavu ˝čuj kako pišti˝… Negdje u pozadini čujem glazbu, ˝smješak molim˝(kažem…


Možda snovi su od zaborava koji se pospremaju na otpad, možda to su ljudska prava koja nosimo već tko zna otkad. Možda pričaju o neuspjelim poslovima, možda želje svjesne nisu dopuštene na tim područjima, po tim rovovima gdje su one sasvim oljuštene. Ma i koga briga za te nesvjesne čine, neće biti nikad svakodnevica i…


Rani su sati, ali još je uvijek noć, daleko je jutro još od mene. Ti me budiš da položim svaku nemoć u naručje dubine Tvoje tamne zjene koja svom prodornošću dušu lako poražava. Možda nemam velikih ambicija, ni težnji sred tišine što me snenu unižava kako spoznala bih izvor, svrhu svojih čežnji. Nije da ja…


Zvijezde na nebu zvijezde u moru zvijezde na WEB-u u ranu zoru Ona je sama zvjezdana tama sa zvjezdicama srca nam slama Maglama zvijezda Kumovih slama Venera blista svemirska dama mirišu usred nebeskih tama vrtovi zvjezdanih ciklama