u šumi ljudi ja sam ono zakržljalo stabalce do kojeg svijetlost jedva dopire. nedovoljno trulo da me posjeku i nedovoljno raskošno da mi se dive. ne rastem više. svuda oko mene zatrovana zemlja i kisele kiše.


KRUNITE

  ne gubite dragocijeno vrijeme, čekajući dan da svane u bojama duge, osluškujući korake mjeseca da  osvjetli razum Vaš…već uzmite zrnca suncokreta i krunite ljude male, zvijezdama obavijte one što za jutarnji pozdrav nikada čuli nisu…. pronađite krunu ne od bisera i zlata već od valova morske pjene, naslikajte vijenac jesenjih plodova majke prirode i…


Otišlo Ljeto… napustilo nas naglo dobro ti jutro bijela jesenska maglo dobro vam jutro vi čavke lutalice a zbogom vama premile ptice selice Sad zbogom Rujnu, Listopad… padat će kiše i žuto lišće… dužit će sjene sve više ah sjetne stihove samo, sad mi se piše prišle nam jesenske magle, tiho bez priše


Još jedna jesen stigla je na vrata s mirisom kiša i zrelih vinograda; došuljala se tiho jezercima blata mili zrelim poljima, i sred grada. Rasplela je svoje kose sive ponad parkova i promenada; šetajući poput neke stare dive oslika sve u zlatno iznenada. Isprati ljeto tugaljivim bolerom uvelim licem skrivene suze nahrupe; ptice otjera ledenom…


Iza oblaka se sunce sakrilo pa kad je provirilo, zasjalo.   Zapuhao vjetar rane Jeseni od sreće.   Ispod starog jasena šušti lišće što je palo prije vremena.  


Dobro ti jutro draga uvečer kada me tvoje boje opijaju dobro ti večer draga ujutro u mrazu maglu ti ispija dah. Nikada neću razumjeti zašto si se razvela sa proljećem ne želim vjerovati da ti je ljeto bilo ljubavnik nisi stvorena u prostranstvima Zemljine rotacije trpjevši zimine studenske provokacije. Svake godine i tako već desetljeće…


Miriše Jesen sa svima svojijem znacima rosom ko kišom, maglenim sunčevim zracima dozrelim grožđem i đacima prvacima miriše Jesen i vlažnim stišće kracima Noći već hladne i vlagu kosti ćute lišće kad padne, žut snijeg zatrpa pute i Vjeverica teško će pronaći žir u dubok san Meda tjera Jeseni hir Ptice na žicama postrojba eskadrile…


Dunje

Vidio sam puha u zimskom snu i Sunce kako zalazi rano na zapadnu stranu i vidio sam kako odlazi cijelo jato lasta i jednu rodu na početku puta tamo gdje je toplo pa odu do daleke obale Južne Afrike pa se vrate i vidio sam zrele dunje žute.


Našao se čvrst u posljednje jutro Usamljen i pust a dijete je mrtvo   Osuda je pala sebi po glavi Stvarnost je mala i živi su pali   Ne dozvoliti si više i jednu ljudsku stvar Crno se piše Robotu je sudbina kvar   Kako je sve počelo U sjećanju je skoro Iskustvo je debelo…


odjeven u kišna jutra i zvukove automobila na cesti gužve u gradu i mijene u prirodi što ih ocrtavaju stabla svojim listovima došao je potiho da pozvoni na vrata onih žednih svega što će isplivati iz podsvijesti vodio mi je ruku kroz listove papira, kroz pisala i stihove došao je šapnuti da se uvijek vraća,…


(kidam na Mars) Vodu treba prokuhati pa tek onda zube prati jer ti mogu svi ispasti od kisele vodne masti Zrak kroz filter udisati da ti dušnik manje pati od čestica ispušnijeh što ti truju pluća mijeh Hranu treba razvrstati na otrovnu i na zdravu davno bješe kad je mati jutrom ranim muzla kravu Sad…


Zalazi Sunce, pašnjake trave pasu ovce, muču krave, čovjek na traktoru vraća se s njive, u starom šljivaru plave se šljive. Lijepe su večeri mirne ove ljetne u Gori.


Otpelal se oblak tmast na jug kak Jankecov međ bregima cug ostavio iza sebe dim kokošinjca iskrivljeni lim I još dva tri polupana crijepa i vodove u kuršlusu HEP-a ostavio za sobom nam slutnju jesen sjetnu… kišnih kapi lutnju


Tamo rastu hrast i bukva ko od neba odvojeni niti, gore plava, a dolje zelena žuti. Jedan list već leti, plovi po plavoj strani vjetrom nošen da znaju sve bukve i hrastovi da na obzoru pada jesen, da u jesen pada lišće kad požuti i pocrveni, da su prošli oni dani kad se zeleni listopadna…


Od težine plodova vise grane. Jabuke su kisele i zelene.   Nitko neće ubrati ni jednu, a nisu ni gnjile… I crvi vole crvenu.


Ma što mi mogu kisele kiše što Zemlju guše, pa teško diše što će mi štetit to malo klora palmine pipe alepskog bora i nešto leda što Pol otapa u vodu pretvara bijela se kapa Kad Golfska struja okrene smjer po lednoj Adriji hodat će Pjer kad Južni Sjeveran postane Pol u zvijezde gledat biti…


Jutros su pjevali vrapci na starom krovu Živ živ živ! Pjevali su ovu pjesmu vrabaca laka zvuka Živ živ živ kiša će iz crnih oblaka! I cijeloga jutra su tako vrapci pjevali sa krova kuće Živ živ živ iz crnih oblaka kiša će!


U rano jutro Dok se rosa rađala Dvije su srne pasle Livadu nekošenu Oduzet ljepotom Utopljen u mir Dovoljan je bio Taj daleki blagi Začuđeni pogled Podigle su glave Još žvačući sočnu travu Nestale u šumarku Svoga svijeta Što to nosimo Iz dubine vremena Mi sijači straha  


Ako vjetar dotakne me. Šapne mi da si tu. Ako lišće koje leti. Snijeg koji pada. Baš onako lagano. Dotaknu me. Kao što si ti. Vani hladno je. Noć je tiha. Ja hodam kroz grad. Prate me pahulje. Muk. Hodam niz ulice snijegom prekrivene. Iza mene tragovi i sjene. U polu magli kao da te…


Pronađi mjesto gdje možeš vidjeti zvijezde skriveno mjesto gdje krijesnice se gnijezde gdje svirce noćne čuti ćeš sred tišine mjesto sred mirisa zelene travnate bine Osjeti prirode drhtaj zaboravljeni tišinu ljeta dok glasa ćuk se sneni isprati iskru što nebom rep je zgasla i čut ćeš kako je trava te noći rasla Cvrčak će prvi…


Jutros me živcirala buka od jebenih radova na cesti i otišao sam pisati uz žubor potoka,   let bijelih leptira i miris čiste prirode. Trebalo mi je slobode i malo mira,   a nemiri u meni ostali, i dok lete leptiri bijeli   i potok žubori, nemam ni tu mira, još me nešto živcira.


OPREZ

Potpuno naga Na štrik Madrac baca Dok otac mirno gleda Radost je u zraku Dok sloboda cvate Na madrac naga skače Slaveći život Ali madrac propada Ostavljajući ocu Zadnji pogled strave I dok se prstima Nakratko za štrik drži Otac ne poseže Da je zgrabi I prsti nestaju A otac ostaje.


Opet nam je stigla zima dah sjevera našim ljetom klima nam se klima zlima majka Zemlja prijeti vetom Lito u misecu petom črčak ne zna kad će pivat led se topi Gorom svetom grom joj, ne znaš, kad će sivat Staklenika našeg lastre sve se veće sada čine sunce peče, blijede astre gledaju nas sa…