Sa zapadne strane, na kraju dana, kroz guste grane krošanja jablana prolaze zrake sunca i jato ptica.   Vrhove krošnja lagano njiše vjetar što sa zapada puše. Prolaze zrake, noć lagano pada i vraćaju se svrake sa zapada.


Dobro jutro ti želim, prijatelju I dobro, i loše, odjednom Neusiljno višeglasje ptica Iz šume prvih snova, prvih ljudi Začinje se ono u čemu ćeš užuvati Zauvek; prošla je noć, zauvek U novembru setićeš se aprila Zaboravićeš zore i jutra, besana Avgustovske sumrake uvila je noć Pod svoje zvezdane zaborave I tada si umalo zaplakao…


Od rođenja pa do sada živim u predgrađu dva grada. Tu mi je uvijek nekako bilo, kako kada, još mi nije dosadilo.   Ponekad je dosadno, onda odem lijevo ili desno. Svejedno je kad nema mjesta, a da je i približno lijepo kao mašta.   Skrenem lijevo iz ulice, prošećem po nasipu i sjednem na…


i opet

od prvog čovjeka pa sve do sada od prvog sela pa sve do grada u nama tinja nada da se može sve bez puno rada   ali ne ide više napredak stao ovaj svijet umire jesi li znao?   Bog je na koljena pao i gleda dolje slobodu je dao jeli mogao bolje?   ma…


Izlapelo leto svira lautom prošlih dana zarđali predeo odiše zaboravom nebom prolaze sive veštičije kočije u smrti zatečene žile strepe nadvija se kraj beskraj praznih visina odzvanja kap po kap hodnicima uglančanim grimizom tutnje prve ledene bujice.   Preko jastuka cvili zvuk zategnutih struna noćomorne harpije napajaju se utrobom snova iz zaborava carstva nedostižnog željan…


  Kroz tamu te slušam u mnogim danima, Ko da Smrt lagodna beše, moja draga, Nežno je prizivah bdenjem mnogih rima, Da nečujni moj dah odnese bez traga; Bilo bi predivno da smrt sada kušam, Da me uzme k sebi sred ponoćnog časa, Dok ti se kroz glas što budi pesma mila,             Izliva sada…


Breze

Na krošnju se neće vratiti Sve što tlo jednom dotakne, I zelena i žuta postat će smeđa Pod brezama Trune lišće Pod njih ih baca Povjetarac što puše Trga im lišće Moja breza stoji sama Njenu bujnu krošnju Nose joj grane A sa svake strane Još jedna, njoj slična


Na goloj stijeni Sa snježnim pokrivačem Prolazi vuk S jasnom namjerom Naoko ide prema nigdje Povrh njegova puta Stoji jedna kuća Prema kojoj niti da pogleda Kuća u kojoj Levitiraju noževi


Moj pas voli snijeg. Uživa u igri na njemu. Ne znam je li to zato što osjeti njegovu hladnu površinu ili toplinu koju skriva u dubljim dijelovima.   Ja volim bjelinu snijega. Donese svjetlost i u najtmurnije dane. Na neko vrijeme zaboravim koliko je prljavštine i tame u ovoj dolini suza.   U njoj često…


Noćas je pao pernati snijeg Pokrio sve ispod moga neba Noćas je bila noć Kad zeko majku treba Govore tragovi u bijelom moru Pored šume na brijegu Bitke su pretekle zoru Crveni tragovi u snijegu Jutro je uprljalo koracima Nevinu noćašnju bjelinu Zvonki se rasuo smijeh Niz brijeg u dolinu A odmah potom, gledajte čuda…


U čulu vidim pesmu i istinu i čujem slutnju kako trepti sjajno, neodlučno i cepa dimenziju sveta koju udišem pesmom. Treperi mir neobjašnjene ljubavi i vreme stane u trenu kada izdahnem svežinu reči i njenog imena. Apstraktna krv iz dlana i obećanje pomirenja potekli su u jednom uzburkanom talasu koji u neukrotivoj snazi ispisuje nove…


ŠAFRAN

Šetala sam zamišljena parkom s mislima negdje u daljini; ne znajuć’ tko prođe u blizini kao da sam obavijena mrakom. I odjednom oči mi se susrele s ljubičastim cvijetkom na travi; to proljetni šafran sve preplavi i latice se danu vesele. Dok topla ga zraka sunca mami nestrpljivo izranja iz tame da u dubini više…


Volio sam pod drveće leći u duge dane, gledati u isprepletene grane pa zažmiriti i slušati lišće.   Meni bi tako bilo lijepo. Zrak bi bio ljepši i taj mir u duši… Znam da zvuči glupo   što sam slušao lišće, ali ja bih i sada htio duge dane i proljeće   iako zapravo nikada…


Ubrao sam tratinčicu sa neizoranog polja. Trgao sam joj laticu po laticu i razmišljao o čemu razmišlja.   Ne znam, ali znam da sam ju ubio i da ju masakriram. Mislim da misli o čemu sam mislio da joj latice trgam.   Tratinčica misli: “Možda se igra voli me ili me ne voli   ili…


”The beauty and the moonlight overthrew you.” Leonard Cohen (“Hallelujah”) U trenu kada hladna suza krene, Odsustvo glasa stih i srce sledi, Radosti duše zaborave mene; Kad dah njen mladi oduva oluja I njena slika naizgled izbledi – Čuće se slaba, mlada haleluja.   Svetlosti bljesak ostaje na dlanu Pri svakoj reči koja osmeh krije…


Anđeo s neba u davnome veku Plavetnilom nas prosvetli i spoji, Blagosiljaše slavnu skromnu reku I njegov duh tu nastavlja da stoji   Gde mutna voda vekovima teče I sad se muči ispred ostataka Te mračne priče što čoveka peče, A zasvetluca od sunčevog zraka.   I žar sumračni zaslepi i budi Pred vlažnim okom…


Kako diše nebo bešumno i mirno iza zimske magle zbijene i guste. Ako nazrem rasplamtelost naše zvezde, to neće biti stvarno. Vođen slepom verom izgubiću razum tražeći treptaje tvog glasa. Prozeblog od nade uočiće me vir onih sećanja očiju bez boje i istine bez stida kojima si prošarala ove zidove. Ranjen pred njima, čuvaću krajnju…


Tamo, iza smrtnih vidika, gde ne dopire njen glas, grom je prevario zvezde i izdao nebo. Tamo je srce prestalo pevati prastaru ljubavnu pesmu i reke su zapustile svoje ritmično šuštanje. Tamo sam ostavio razum i otpustio današnjicu grleći opojni vazduh i ljubeći purpurno nebo. Tamo oblaci ne putuju jer se boje zaborava. Tamo sam…


Ti si samo senka mojeg skromnog duha, Iskon drevnih patnji čovekovog bića. Ti si samo šuštaj čoveku bez sluha, Granica neba i razlog tog otkrića.   Samo si trenutak spokoja i moći, Spoj vekova slutnji i vrtloga znanja. Ti si to što krije nepojmljivost noći – Mali deo mrve sa tajnom postanja.   Tama si…


Na golo drveće sletjele su svrake gledati crvene oblake i slušati vrapca kako cvrkuće. Ljubomorne su, bez sunca jer ostaje oblacima i zavide pticama pjevicama pa svrakću na ljude što se po zemlji kreću teškim koracima, a one lete lakim krilima i još se ljute.


Što se to u strašnoj džungli objesilo za granu? Ljudsko meso, mali Mogwli, slastan obrok Sheru Kanu. Čovjekovo mlado, član vučjeg čopora. Prijatelji su mu Baloo medo i Bagheera crna pantera. Pod hipnozom zmije boe Kaa, on se smije i uči riječi zmijskog jezika. Zna i šifre ptica, zna sve tajne strašne džungle. Ima instinkt…