Dragi prijatelju usudio bi se reći jedini prijatelju moram ti nešto reći. Sjedim evo u ovoj sada više tmurnoj sobi i smišljam riječi kako bih ti ovo rekao da razumiješ, da shvatiš što se događa. Kroz glavu mi prolazi milijun misli, sada imam riječi,ali nemam glas. Znam da čekaš, nestrpljivo stojiš i napeto me gledaš…
Prijateljstvo
Vše mi je dosta davati se na popustu od 50% Onima koji svoje pola prodaju za 100. Dosta mi je ljudi što s tih pola žive u ubjeđenju Da se lakovjerni daju jeftino, Ne razmatrajući da znaju računati, a ne žele ekonomisati osjećanjima. I još to pola dijele na četvrtine, pa na desetine, Ne biraju…
Tri su gospođe očiju sretnih Kazivale …… Prijatelji su došli Zaraslim stazama čežnje Kroz davno minule dane Tražeći ono izgubljeno sebe Potekla je riječ Plavi trag razlivene boje Riječ mila meka nevina Mi sada jesmo djeca Pijemo opet Bistro vrelo života Kako ostati Što može stih Mladost ljepota ljubav Nedužan poj U urednim knjigama Sanja…
Dođe vam tako ponekad da sjednete i razmišljate kako se ko odnosi prema vama. Možda jer vas je nekoliko trenutaka prije neko povrijedio. Uzmemo li u obzir da se devedeset i devet procenata populacije, pogotovo mlađe, danas svađa isključivo preko interneta. Tu padaju teške riječi. Dolazite u situaciju da vam je neko napisao nešto što…
Danas mi slavimo stihoklepci naš poezije Dan i cvrkućemo ko vrtirepci rime nam plešu kan-kan Na Dan poezije mekšaju lezije mozga pjevaju Lile i Rozga Na Dan taj stiha glazba je tiha a riječi trešte Budimom Pešte Gradecom Griča Lapadom Gruža pjesnička priča krakove pruža od Maupassanta do naših dana glad je poetama hrana
Ah ta mladost i ljubav.. Mi tinejdžeri mislimo da je sve tako jednostavno, da je jednostavno voljeti, patiti, trpiti, čekati.. Mislimo da je ljubav tako divna, ali naučiš da nije. Tvoj život koji se svodio na prostor zaštićen krilima tvojih roditelja proširio se na mnogo strana za koje nismo ni sami svjesni. Odrastanje je dio…
Ne gledaj u tuđi tanjur U mojoj kući Dođi radije i vidi Kako ovdje je Ne čini to svojim Jer tvoje to nije A ono što je naše Tako se vidjeti ne može A jedino vrijedno je
Nisam baš shvatila što to pjesnik želi doznati ne shvaćam ni ja ali zajedno… Ti to mene zezaš? Pa ne čitam misli A i da čitam kako bih ih pročitala tebi?! Morali bismo se poznavati Onaj trenutak kada ti dođe osmijeh na lice a ne znaš otkuda dolazi… Ja ne znam…
Na datum dvadeset i drugoga mjeseca ovoga večer poezije u split u knjižnici Bol-Plokite se krije Namjera mi je doći i upoznati vas i čuti vaš glas Jer se pitam danas, ima li smisla pisati za vas? Jesu li moja književna djela imalo dobra? Ili ne izgledaju cijela? Možda nisi prijavljen…
dišem glasno pritisak raste osjećam do se ovo čita da se sada tvoj razum pita kako znam? jesam li ozbiljan? ili se s tobom igram jeli ovo napisano davno ili sada? pogledati ćeš poslije vrijeme nastanka ovoga rada pa ćeš znati tada držim te šaci pitaš se kako? prođe ti kroz glavu i ja…
Kroz tamu te slušam u mnogim danima, Ko da Smrt lagodna beše, moja draga, Nežno je prizivah bdenjem mnogih rima, Da nečujni moj dah odnese bez traga; Bilo bi predivno da smrt sada kušam, Da me uzme k sebi sred ponoćnog časa, Dok ti se kroz glas što budi pesma mila, Izliva sada…
Osjećam se sigurno. Tu svugdje je svjetlo sjajno što me grije. Imam roditelje, imam prijatelje i vjeru u budućnost zbog jedne dame koja će me provest kroz hodnike tame. Hvala roditeljima, prijateljima i dami. Svjetlosti u tami, hvala ti.
Sada kad sam na kraju početka i početka kraja Ostaje da nazdravim uspjesima, uzdasima, promašajima i nadanjima Da sumiram tko je koliko dobio, što je od mene ukrao, što je zaslužio i doprinijeo Našem svijetu, našem kraju i sveopćem znanju Priče pišu knjige i ove pjesme Ponekad smiješne, domišljate, umisljene i tragične Svatko tko je…
Probudio se prijatelj iz kome! Pišem mu pjesmu, a kome bi drugome nego njemu kad sam sada zbog njega sretan, probuđenim životom sam inspiriran. Reci mi prijatelju kako je kada zbilju uzmu ti snovi, kada ne znaš o javi, o čemu misliš? Molio sam Boga da se probudiš pa da mi nešto smiješno kažeš,…
Хеј колеге и другари! Хоћу ли вас икад видет! Уз чашицу неког пића, у крчмици старој, певати вам ја на увце без музике и свирача, полако као за себе, Неку песму сетну нашу, вратити вам успомене. Хоћул’ ову или ону сама не знам ни баш коју. Хајде ја ћу ону моју! Од срца се…
(za tebe) Gde su sada lepote sve tvoje, gde ti je radost svih srećnih dana i lekovi zdravlja svih onih rana koje ti vidiš a više ih nema, kad toga nema, i tmina drema jer svetlost ne može doći do tamo, gde ti si sada, bez razloga sama na drugoj strani, a istina ovamo…
Što se to u strašnoj džungli objesilo za granu? Ljudsko meso, mali Mogwli, slastan obrok Sheru Kanu. Čovjekovo mlado, član vučjeg čopora. Prijatelji su mu Baloo medo i Bagheera crna pantera. Pod hipnozom zmije boe Kaa, on se smije i uči riječi zmijskog jezika. Zna i šifre ptica, zna sve tajne strašne džungle. Ima instinkt…
Daleko si Katerina daleko od mene, želim da ljubim tvoje usne snene, počela si da živiš zivot iz početka, pokraj koga li ćeš sad da budeš sretna. Živjeti bez tebe ja neću moći, bez tebe ću tugovati u samoći. Sjeti se mene ove lijepe noći, jer znaj da te volim i jedva čekam kad ćeš…
(Dragoj prijateljici za ozdravljenje) Daleki su tvoji pogledi sada A vid se muti, jer bolest vlada, I tužan sam, neću, I nemam sreću, Kad boli tamo daleke ležiš, I osmehe zdravlja ponovo tražiš, A ja nemoćan, dalek, tužan zbog vesti, Pomoći mogu ti iskreno hteti Da vratiš se brzo, vesela, čila, Da budeš k’o uvek,…
U svakoj misli dubokoj Koja te bude morila I nesanicu stvarala Ja bit ću tu Iza svake tajne nejasne Koju ćeš htjeti otkriti I nektar njen kušati Ja bit ću tu Ja bit ću tu Jer spavao nisam I nektar kušao sam Sladak ili kiseo Jer smrtnik sam kao i ti Tek jedno zrnce vječnosti
Pripravljam lampaše za velike noći da mi svijetle na nebeskom putu i da njinim svjetlom svatko mogne proći prema meni, prema mome srcu krutu da me svu omekša, moje riječi grube kojima se probijam kroz trnje i kroz šaš kako pronašla bih duše koje se ne gube i kako bih mogla dati što je život…