znam da me ne trebaš više. iz tvog neobičnog uma isprale su me kiše. a srce ti nikada nisam ni dotakla… žao mi je što ti nisam bila veća utjeha. žao mi je što ti je stvarnost ova preteška. žao mi je što si me odbacio… a mogla sam ti biti podrška. iskreni prijatelj nikad…


Kakav je to divan osjećaj kad znaš da netko shvaća tko si i zašto si, kad razumije situaciju i izrekne ono što sam od knedle u grlu ne možeš. Divno je kad znaš da možeš računati na nekog u trenucima bez izlaza, da ti izlaz otvori i pomogne ti prijeći iz jedne faze u drugu.


Sveta Kate stigla sa priklama, fritulam i uštipcima sa hladnom tragikom svinjokolja sa travaricom i prepečenicom listovima lovore, ljutih naranača i smokovijenaca sa mirisima Božića i dječje razdraganosti u ludilu predblagdanskih kupovina A meni dosta i jedan balunčić i trepteće svjetlo na jelki od dobrih želja za svih              …


Prijatelju mene nema glas moj nećeš čuti zborit taj stih moj je riječ mi nijema u pjesmi toj dom mi skrovit Saznati ćeš sve o meni ko da živ sam tu pred tobom oživjet će moji sjeni rimama što svijetle sobom Dok me čitaš živ ću biti stihom ću te zagrliti a kad sklopiš oko…


Čekaju vlak što neće doći na raskrižjima sudbine čekaju tamu vječne noći svjetlo života kad mine Mater’jalisti, ateisti ti neimači duše a svima nama snovi su isti gdje Božiji vjetar puše Kad se pred Tvorcem stvoriš ogoljen neće te kletvom nit blatom jer i ti brate Bogom si voljen njegove milosti zlatom


  Ne nestaj sa radara dok vani juži južina. Naši spojeni umovi šaljiva su družina, al nagrizaš mi brigu kao natrijeva lužina. Znam, nemir je za nas svakodnevna užina, al strah me je za tebe kad zajuži južina.  


U svemirskim prostranstvima bezbroj naših jastva ima nebrojena naša ja žive snove našeg sna Ne znademo jedni druge ne dotiču nam se pruge al te ćutim brate tamo mogu mahnuti ti samo Iz stvarnosti ovdje ove mogu do tebe kroz snove i ti ćutiš mene znam isti druže naš je san Znam kad zvijezda jedna…


Nikada ti nisi daleko a daljine se miljama mjere Nikada ti nisi otisao a odlasci se godinama broje– Zdravo, zdravo Prijatelju nepoznati pratioce zivota moga. Nikada ti nisi zaboravio a zaborave dozivas, dozivam Nikada ti nisi ranio  a dusa nam je rana doboka– Zdravo, zdravo Prijatelju hajde da snove dosanjamo. Nikada se nisi zaklinjao a…


Odnekud donio nas vjetar Novorođene iz mladenačkih klupa Kušali smo pelin kušali smo nektar Pružali si ruke i držali skupa Odnekud donio nas vjetar Ili nas je naplavilo more Nedužan valom pomiren pijesak Još prije stopa još prije zore Odnekud donio nas vjetar S pticama iz dalekog juga Oluje nas nose a munje nas vode…


Ti uvijek ćeš biti u najljepšim bojama i zato – ponjet’ ću i Tebe. Spremit’ ću Te na sigurno. U zaborav. U monokramatski format. Jednom kada ruke mi vrijeme izbora. Jednom kada mi kosu zamete snijeg. Jednom kada izblijede mi sva sjećanja. Osim Tebe. Ti uvijek ćeš biti u najljepšim bojama.


Prijatelji… do njih ti je stalo oni pravi ostalo ih malo Na dva prsta ruke ih prebroji gdje ste sada prijatelji moji na kojem vi sad ste od nebesa kojim morem plovi vaša Besa Jesu l’ jedra plava vam il bijela je li teško dušama bez tijela prijatelji i moj vapor fišća stižem k vama…


Čekaj me – na onoj točci , bez kraja i početka, Gdje smo tako isti, a različiti, Prepoznajemo se, oduvijek smo tu, I pogled govori sve, kad riječi stanu, Uzmi me , dovrši me…


Nada, žalost, očaj i smijeh – U prijateljstvu sve to se krije; Pogrešno vrijeme za nj’ nikada nije. Ukoliko čitajući sad se veseliš, Na dohvat sam ruke, ako to poželiš. Ako trebaš predahnuti Postat ću hrast snažan Na koji možeš se osloniti I sav strah napustiti. Krošnjom zaklonit ću te od tame Da okupaš se…


Jutros je poginuo jedan pas. Već standardni tijek događaja. Odgovorni ga nije držao na lajni, već je pas slobodno šetao. Izletio je pred vozačicu Peugeota 206 metalik plave boje, koja ga nije uočila prijevremeno. Nikada ne spavam širom otvorena prozora. No večeras jesam. Dala sam si oduška nakon noći provedene u šatoru, trzaja pod slijetanjem…


Crna

Nisam mislila Da ću Ikad Tako nešto Da izustim I da priznam Nešto kao da se Otkotrljalo Sa mojih Ramena Nisam ni bila Svjesna težine Boja koja mi je pružila Štit i utočište Kad niko drugi Nije mogao Sad Me guši Uvlači me Tamo gdje Sam Provela 11 Dugih godina Sada mi je Skoro 28…


Upletena u mrežu krošnje Crvenih trešanja Između čijih se plodova Vješto provlačim Tražeći svoj dom   Promatram lišće Vjetar što ih mazi Tako laki su Slobodni Da prikačim se za nj   Padam I padat ću O mokro tlo Udarat ću A ono ponovno rodit će Cvijeće, cvijeće I urastam I urast ću Kao mirisan…


Pozdrav jutru i suncu što ga dižem Prolistalo drveće kao zeleno more spušta se i njiše Pozdrav vrano što na vrhu stupa stojiš Želim da mi dan ponovo u noć obojiš Pozdrav situ što čuvam te trajno Da noć prosijem i vidim ono tajno Pozdrav ljubavi što gola ležiš Strahovima svojim kojima životu težiš Pozdrav…


On.

  Vidjela sam umjetnicko djelo I osjetila tebe u njemu   Vratila sam se kući I osjetila tebe u gradu   Nisam znala da zivis na tisucu adresa Dok nije zamirisalo Cvijece u bakinom vrtu.   Iza mojih si kapaka svaku vecer Vise se ne bojim vremena.


Idem prema hladnom životu, ljubav se gubi, povjerenja sve manje, ono zlatno, nestaje u nepoznat kraj, zrak  postaje hladan, noć gubi moć, nebo plavo kao uvijek, čuva me od svega, gdje idem ne znam.  


Pala je mračna noć Duboko u mrak trebaš poć Nadu si počela gubiti Jer si izabrala ne ljubiti Trulež je prestala smrdjeti Mislila si da ćeš umrijeti Udahnuti nisi htjela Tamnu noć svojih djela Vrije voda dok pripremaš šipak Ali ipak… S prijateljem nisi sama Šetajući zagrebačkim ulicama Sumorno je naposljetku prošlo I proljeće je…


Svi pravi prijatelji se upoznaju od djetinjstva, valjda su to ti temelji poznanstava iskrenih, nevinih… valjda smo sada samo obrisi one djece koja smo nekad bili, zivot nas je mjenjao u neke nakazne figure, omudrio nas, okrutio nas , i sad smo neke osakacene verzije one divne djece, onih sirokih ociju u iscekivanju sladoleda kod…


Dragi prijatelju usudio bi se reći jedini prijatelju moram ti nešto reći. Sjedim evo u ovoj sada više tmurnoj sobi i smišljam riječi kako bih ti ovo rekao da razumiješ, da shvatiš što se događa. Kroz glavu mi prolazi milijun misli, sada imam riječi,ali nemam glas. Znam da čekaš, nestrpljivo stojiš i napeto me gledaš…


Dosta

Vše mi je dosta davati se na popustu od 50% Onima koji svoje pola prodaju za 100. Dosta mi je ljudi što s tih pola žive u ubjeđenju Da se lakovjerni daju jeftino, Ne razmatrajući da znaju računati, a ne žele ekonomisati osjećanjima. I još to pola dijele na četvrtine, pa na desetine, Ne biraju…