Odnekud donio nas vjetar Novorođene iz mladenačkih klupa Kušali smo pelin kušali smo nektar Pružali si ruke i držali skupa Odnekud donio nas vjetar Ili nas je naplavilo more Nedužan valom pomiren pijesak Još prije stopa još prije zore Odnekud donio nas vjetar S pticama iz dalekog juga Oluje nas nose a munje nas vode…
Prijateljstvo
Ti uvijek ćeš biti u najljepšim bojama i zato – ponjet’ ću i Tebe. Spremit’ ću Te na sigurno. U zaborav. U monokramatski format. Jednom kada ruke mi vrijeme izbora. Jednom kada mi kosu zamete snijeg. Jednom kada izblijede mi sva sjećanja. Osim Tebe. Ti uvijek ćeš biti u najljepšim bojama.
Prijatelji… do njih ti je stalo oni pravi ostalo ih malo Na dva prsta ruke ih prebroji gdje ste sada prijatelji moji na kojem vi sad ste od nebesa kojim morem plovi vaša Besa Jesu l’ jedra plava vam il bijela je li teško dušama bez tijela prijatelji i moj vapor fišća stižem k vama…
Nada, žalost, očaj i smijeh – U prijateljstvu sve to se krije; Pogrešno vrijeme za nj’ nikada nije. Ukoliko čitajući sad se veseliš, Na dohvat sam ruke, ako to poželiš. Ako trebaš predahnuti Postat ću hrast snažan Na koji možeš se osloniti I sav strah napustiti. Krošnjom zaklonit ću te od tame Da okupaš se…
Jutros je poginuo jedan pas. Već standardni tijek događaja. Odgovorni ga nije držao na lajni, već je pas slobodno šetao. Izletio je pred vozačicu Peugeota 206 metalik plave boje, koja ga nije uočila prijevremeno. Nikada ne spavam širom otvorena prozora. No večeras jesam. Dala sam si oduška nakon noći provedene u šatoru, trzaja pod slijetanjem…
Picaferaju, naš dragi vlaju s galebom svojim sad si u raju pjesme ti traju, vječne su one bumbalom Svetog Duje zvone svi Trubaduri i Luška vala za sve ti poje fala
Upletena u mrežu krošnje Crvenih trešanja Između čijih se plodova Vješto provlačim Tražeći svoj dom Promatram lišće Vjetar što ih mazi Tako laki su Slobodni Da prikačim se za nj Padam I padat ću O mokro tlo Udarat ću A ono ponovno rodit će Cvijeće, cvijeće I urastam I urast ću Kao mirisan…
Pozdrav jutru i suncu što ga dižem Prolistalo drveće kao zeleno more spušta se i njiše Pozdrav vrano što na vrhu stupa stojiš Želim da mi dan ponovo u noć obojiš Pozdrav situ što čuvam te trajno Da noć prosijem i vidim ono tajno Pozdrav ljubavi što gola ležiš Strahovima svojim kojima životu težiš Pozdrav…
Pala je mračna noć Duboko u mrak trebaš poć Nadu si počela gubiti Jer si izabrala ne ljubiti Trulež je prestala smrdjeti Mislila si da ćeš umrijeti Udahnuti nisi htjela Tamnu noć svojih djela Vrije voda dok pripremaš šipak Ali ipak… S prijateljem nisi sama Šetajući zagrebačkim ulicama Sumorno je naposljetku prošlo I proljeće je…
Svi pravi prijatelji se upoznaju od djetinjstva, valjda su to ti temelji poznanstava iskrenih, nevinih… valjda smo sada samo obrisi one djece koja smo nekad bili, zivot nas je mjenjao u neke nakazne figure, omudrio nas, okrutio nas , i sad smo neke osakacene verzije one divne djece, onih sirokih ociju u iscekivanju sladoleda kod…
Dragi prijatelju usudio bi se reći jedini prijatelju moram ti nešto reći. Sjedim evo u ovoj sada više tmurnoj sobi i smišljam riječi kako bih ti ovo rekao da razumiješ, da shvatiš što se događa. Kroz glavu mi prolazi milijun misli, sada imam riječi,ali nemam glas. Znam da čekaš, nestrpljivo stojiš i napeto me gledaš…
Vše mi je dosta davati se na popustu od 50% Onima koji svoje pola prodaju za 100. Dosta mi je ljudi što s tih pola žive u ubjeđenju Da se lakovjerni daju jeftino, Ne razmatrajući da znaju računati, a ne žele ekonomisati osjećanjima. I još to pola dijele na četvrtine, pa na desetine, Ne biraju…
Tri su gospođe očiju sretnih Kazivale …… Prijatelji su došli Zaraslim stazama čežnje Kroz davno minule dane Tražeći ono izgubljeno sebe Potekla je riječ Plavi trag razlivene boje Riječ mila meka nevina Mi sada jesmo djeca Pijemo opet Bistro vrelo života Kako ostati Što može stih Mladost ljepota ljubav Nedužan poj U urednim knjigama Sanja…
Jedne noći na hitnoj uvedena je persona Umornih očiju i uvenule mladosti Čekala je osamdeset i sedam minuta – dok napokon ne otkriše organske gadosti Koščata takva leži nevidljivo Ponizno se skuplja kao da pravi mjesto Smrti što je promatra iza nalaza Infuzija kapi niz cjevčicu Lijeno gmižući NaCl traži put do tijela Ondje pušta…
Dođe vam tako ponekad da sjednete i razmišljate kako se ko odnosi prema vama. Možda jer vas je nekoliko trenutaka prije neko povrijedio. Uzmemo li u obzir da se devedeset i devet procenata populacije, pogotovo mlađe, danas svađa isključivo preko interneta. Tu padaju teške riječi. Dolazite u situaciju da vam je neko napisao nešto što…
Danas mi slavimo stihoklepci naš poezije Dan i cvrkućemo ko vrtirepci rime nam plešu kan-kan Na Dan poezije mekšaju lezije mozga pjevaju Lile i Rozga Na Dan taj stiha glazba je tiha a riječi trešte Budimom Pešte Gradecom Griča Lapadom Gruža pjesnička priča krakove pruža od Maupassanta do naših dana glad je poetama hrana
Ah ta mladost i ljubav.. Mi tinejdžeri mislimo da je sve tako jednostavno, da je jednostavno voljeti, patiti, trpiti, čekati.. Mislimo da je ljubav tako divna, ali naučiš da nije. Tvoj život koji se svodio na prostor zaštićen krilima tvojih roditelja proširio se na mnogo strana za koje nismo ni sami svjesni. Odrastanje je dio…
Ne gledaj u tuđi tanjur U mojoj kući Dođi radije i vidi Kako ovdje je Ne čini to svojim Jer tvoje to nije A ono što je naše Tako se vidjeti ne može A jedino vrijedno je