Bila bi šteta da neka šetnja ostane neotšetana I neki zagrljaj besmisleno dug bez nas da ostane Volim te da se ne izgovori, prešuti, proguta i samo pogledom klizne preko poda I sav smijeh i sreća i tuga Možda šala, nekad nježna, nekad gruba Neka pijana noć,  suluda, umorna jutra Osjećaj i želja da ne…


jedne kišne subote,upoznah tihog starca,zapeo mi za oko, ni samane znam kako i zašto,nosah sa sobom moj digić,volim slikati i ptice, i stabla,i kišu , i sunce, i nebo i zemlju,kad nešto zaželim, to i ostvarim,približih se pulskom parku imenaGraza, gledam te umiljate očiispod staromodnih naočala,sjedi nagnut na jednom grmuu jednoj ruci drži komad starog kruha,na ramenu…


Pronađeš prijatelje isto kao sebe i staneš tako i ne vjeruješ u mene da ima neko kao ti isti na ovom svijetu. I ne znaš koliko istih, za susret sa tobom baš kao ti se spremaju. I ne znaš tko su kao ti divni i što su suzama jastuke vlažili.


Već juri vlak Novog litaSilverstar pogon klasičniu njem se kartu ne pitaSvijeta sveg vlak taj naš dični Na njeg si rođenjem strpantakva ti bijaše srićako mali Martin Krpanšto bajku baka mu priča Mi bajku živimo, Silverstar vlak naš jurizlu sudbu krivimo, jer prebrzo nam kuria nismo zahvalni što uopće smo živivlak nam naš juri Novi,…


Nije Split za me Hajduk i rivaBaće i Matejuškavengo je klapa što voltom pivadok Šoltu val ljuljuška Nije on niti Splitski festivalpobjednik njegov na tronuon stari dubrovački je rivalplesnjak na Bastionu Nisu ni Marjan, Spinut ni Beneveć to su pjesme od grupe Stijenei kad se Mare sa cvićem hvalidokle joj pivaju Mladi Batali Volim ja…


If you have a dollarshare it with your friendbe a human bollardmake a friendship brand If you have a buckbe like father Tuckgive it to charityfeed the hungry Kitty Don’t you just pretendto be sincere friendopen your heart feelgive stray cat a meal


znam da me ne trebaš više. iz tvog neobičnog uma isprale su me kiše. a srce ti nikada nisam ni dotakla… žao mi je što ti nisam bila veća utjeha. žao mi je što ti je stvarnost ova preteška. žao mi je što si me odbacio… a mogla sam ti biti podrška. iskreni prijatelj nikad…


Kakav je to divan osjećaj kad znaš da netko shvaća tko si i zašto si, kad razumije situaciju i izrekne ono što sam od knedle u grlu ne možeš. Divno je kad znaš da možeš računati na nekog u trenucima bez izlaza, da ti izlaz otvori i pomogne ti prijeći iz jedne faze u drugu.


Sveta Kate stigla sa priklama, fritulam i uštipcima sa hladnom tragikom svinjokolja sa travaricom i prepečenicom listovima lovore, ljutih naranača i smokovijenaca sa mirisima Božića i dječje razdraganosti u ludilu predblagdanskih kupovina A meni dosta i jedan balunčić i trepteće svjetlo na jelki od dobrih želja za svih              …


Prijatelju mene nema glas moj nećeš čuti zborit taj stih moj je riječ mi nijema u pjesmi toj dom mi skrovit Saznati ćeš sve o meni ko da živ sam tu pred tobom oživjet će moji sjeni rimama što svijetle sobom Dok me čitaš živ ću biti stihom ću te zagrliti a kad sklopiš oko…


Čekaju vlak što neće doći na raskrižjima sudbine čekaju tamu vječne noći svjetlo života kad mine Mater’jalisti, ateisti ti neimači duše a svima nama snovi su isti gdje Božiji vjetar puše Kad se pred Tvorcem stvoriš ogoljen neće te kletvom nit blatom jer i ti brate Bogom si voljen njegove milosti zlatom


  Ne nestaj sa radara dok vani juži južina. Naši spojeni umovi šaljiva su družina, al nagrizaš mi brigu kao natrijeva lužina. Znam, nemir je za nas svakodnevna užina, al strah me je za tebe kad zajuži južina.  


U svemirskim prostranstvima bezbroj naših jastva ima nebrojena naša ja žive snove našeg sna Ne znademo jedni druge ne dotiču nam se pruge al te ćutim brate tamo mogu mahnuti ti samo Iz stvarnosti ovdje ove mogu do tebe kroz snove i ti ćutiš mene znam isti druže naš je san Znam kad zvijezda jedna…


Nikada ti nisi daleko a daljine se miljama mjere Nikada ti nisi otisao a odlasci se godinama broje– Zdravo, zdravo Prijatelju nepoznati pratioce zivota moga. Nikada ti nisi zaboravio a zaborave dozivas, dozivam Nikada ti nisi ranio  a dusa nam je rana doboka– Zdravo, zdravo Prijatelju hajde da snove dosanjamo. Nikada se nisi zaklinjao a…


Odnekud donio nas vjetar Novorođene iz mladenačkih klupa Kušali smo pelin kušali smo nektar Pružali si ruke i držali skupa Odnekud donio nas vjetar Ili nas je naplavilo more Nedužan valom pomiren pijesak Još prije stopa još prije zore Odnekud donio nas vjetar S pticama iz dalekog juga Oluje nas nose a munje nas vode…


Ti uvijek ćeš biti u najljepšim bojama i zato – ponjet’ ću i Tebe. Spremit’ ću Te na sigurno. U zaborav. U monokramatski format. Jednom kada ruke mi vrijeme izbora. Jednom kada mi kosu zamete snijeg. Jednom kada izblijede mi sva sjećanja. Osim Tebe. Ti uvijek ćeš biti u najljepšim bojama.


Prijatelji… do njih ti je stalo oni pravi ostalo ih malo Na dva prsta ruke ih prebroji gdje ste sada prijatelji moji na kojem vi sad ste od nebesa kojim morem plovi vaša Besa Jesu l’ jedra plava vam il bijela je li teško dušama bez tijela prijatelji i moj vapor fišća stižem k vama…


Čekaj me – na onoj točci , bez kraja i početka, Gdje smo tako isti, a različiti, Prepoznajemo se, oduvijek smo tu, I pogled govori sve, kad riječi stanu, Uzmi me , dovrši me…


Nada, žalost, očaj i smijeh – U prijateljstvu sve to se krije; Pogrešno vrijeme za nj’ nikada nije. Ukoliko čitajući sad se veseliš, Na dohvat sam ruke, ako to poželiš. Ako trebaš predahnuti Postat ću hrast snažan Na koji možeš se osloniti I sav strah napustiti. Krošnjom zaklonit ću te od tame Da okupaš se…


Crna

Nisam mislila Da ću Ikad Tako nešto Da izustim I da priznam Nešto kao da se Otkotrljalo Sa mojih Ramena Nisam ni bila Svjesna težine Boja koja mi je pružila Štit i utočište Kad niko drugi Nije mogao Sad Me guši Uvlači me Tamo gdje Sam Provela 11 Dugih godina Sada mi je Skoro 28…


Pozdrav jutru i suncu što ga dižem Prolistalo drveće kao zeleno more spušta se i njiše Pozdrav vrano što na vrhu stupa stojiš Želim da mi dan ponovo u noć obojiš Pozdrav situ što čuvam te trajno Da noć prosijem i vidim ono tajno Pozdrav ljubavi što gola ležiš Strahovima svojim kojima životu težiš Pozdrav…


On.

  Vidjela sam umjetnicko djelo I osjetila tebe u njemu   Vratila sam se kući I osjetila tebe u gradu   Nisam znala da zivis na tisucu adresa Dok nije zamirisalo Cvijece u bakinom vrtu.   Iza mojih si kapaka svaku vecer Vise se ne bojim vremena.


Idem prema hladnom životu, ljubav se gubi, povjerenja sve manje, ono zlatno, nestaje u nepoznat kraj, zrak  postaje hladan, noć gubi moć, nebo plavo kao uvijek, čuva me od svega, gdje idem ne znam.