Jedne noći na hitnoj uvedena je persona Umornih očiju i uvenule mladosti Čekala je osamdeset i sedam minuta – dok napokon ne otkriše organske gadosti Koščata takva leži nevidljivo Ponizno se skuplja kao da pravi mjesto Smrti što je promatra iza nalaza Infuzija kapi niz cjevčicu Lijeno gmižući NaCl traži put do tijela Ondje pušta…
Prijateljstvo
Dođe vam tako ponekad da sjednete i razmišljate kako se ko odnosi prema vama. Možda jer vas je nekoliko trenutaka prije neko povrijedio. Uzmemo li u obzir da se devedeset i devet procenata populacije, pogotovo mlađe, danas svađa isključivo preko interneta. Tu padaju teške riječi. Dolazite u situaciju da vam je neko napisao nešto što…
Danas mi slavimo stihoklepci naš poezije Dan i cvrkućemo ko vrtirepci rime nam plešu kan-kan Na Dan poezije mekšaju lezije mozga pjevaju Lile i Rozga Na Dan taj stiha glazba je tiha a riječi trešte Budimom Pešte Gradecom Griča Lapadom Gruža pjesnička priča krakove pruža od Maupassanta do naših dana glad je poetama hrana
Ah ta mladost i ljubav.. Mi tinejdžeri mislimo da je sve tako jednostavno, da je jednostavno voljeti, patiti, trpiti, čekati.. Mislimo da je ljubav tako divna, ali naučiš da nije. Tvoj život koji se svodio na prostor zaštićen krilima tvojih roditelja proširio se na mnogo strana za koje nismo ni sami svjesni. Odrastanje je dio…
Brate moj Što su ti krila? Tako mlohava Što su ti oči? Tako pospane Što ti je glava? Tako pognuta Prolaze li svi? Pored tebe Ne priznaju li? Da ih boli Ne brini brate Ja sam spreman Priznati da me boli Tebi dati krila Sebi dati suze Obojici slobodu
Ne gledaj u tuđi tanjur U mojoj kući Dođi radije i vidi Kako ovdje je Ne čini to svojim Jer tvoje to nije A ono što je naše Tako se vidjeti ne može A jedino vrijedno je
Pokušao sam te zarobiti Nije išlo Pa sam oslobodio sebe Pokušao sam se zarobiti Nije išlo Pa sam oslobodio tebe
Nisam baš shvatila što to pjesnik želi doznati ne shvaćam ni ja ali zajedno… Ti to mene zezaš? Pa ne čitam misli A i da čitam kako bih ih pročitala tebi?! Morali bismo se poznavati Onaj trenutak kada ti dođe osmijeh na lice a ne znaš otkuda dolazi… Ja ne znam…
Rosana, popio bi litru vina dok si popila pivo, ali bilo je zanimljivo pričati o shinigami Ryuku kako jede jabuku, tetovaže u boji ili crne i o mačkama i imaš simpatične rupice na obrazima.
Hvatas me za ruku usana stisnutih Vidim ti u ocima bijes U stisku gnjev stvara modrice Al nemojmo pred djecom Cujem kako uzdises Naglo trzas dlanovima Dlake se jeze cijelim tijelom Al nemojmo pred djecom Navlacis trosnu skijasku jaknu Po dzepovima prekopavas Trazis u njima lijekove Al nemojmo pred djecom Osvrces se podizuci glavu Promatras…
Dobro došao prijatelju stari, nismo se vidjeli od posljednjeg odlaska djeda Gordana. Kako si? Kako je Lovre? Ima li već osamnaest? Čuo sam, ne piješ više? Zažmiri na jedno oko, inferiornosti je mjesto u grobu, gdje je i otišla s djedom ’99. Sjedni, ne tu, tu je moje mjesto. Evo, Max, pomakni se! Ma slušaj,…
Na datum dvadeset i drugoga mjeseca ovoga večer poezije u split u knjižnici Bol-Plokite se krije Namjera mi je doći i upoznati vas i čuti vaš glas Jer se pitam danas, ima li smisla pisati za vas? Jesu li moja književna djela imalo dobra? Ili ne izgledaju cijela? Možda nisi prijavljen…
dišem glasno pritisak raste osjećam do se ovo čita da se sada tvoj razum pita kako znam? jesam li ozbiljan? ili se s tobom igram jeli ovo napisano davno ili sada? pogledati ćeš poslije vrijeme nastanka ovoga rada pa ćeš znati tada držim te šaci pitaš se kako? prođe ti kroz glavu i ja…
ljubav je igra zaigraj malo ne znaš pravila a igrati bi ti se dalo? ne primamo amatere u ovoj firmi najmanje šest mjeseci iskustva ajde mali dimi jer ja te učiti neću kako da nađeš sreću neću i neću
Kroz tamu te slušam u mnogim danima, Ko da Smrt lagodna beše, moja draga, Nežno je prizivah bdenjem mnogih rima, Da nečujni moj dah odnese bez traga; Bilo bi predivno da smrt sada kušam, Da me uzme k sebi sred ponoćnog časa, Dok ti se kroz glas što budi pesma mila, Izliva sada…
Umrijet cu nocas nagovjescuje mi mjesec I to banalnim udarcem nocnog tramvaja broj 32. Nece me vidjeti, a ja necu biti u stanju raspoznati svjetlo ni zvuk. Ozalosceni stajat ce u nevjerici motreci kako mi tijelo poput ping pong loptice odbijaju s jedne na drugu stranu vozaci koji takoder ne raspoznaju svjetlo, ni zvuk. Plakati…
Osjećam se sigurno. Tu svugdje je svjetlo sjajno što me grije. Imam roditelje, imam prijatelje i vjeru u budućnost zbog jedne dame koja će me provest kroz hodnike tame. Hvala roditeljima, prijateljima i dami. Svjetlosti u tami, hvala ti.
Sada kad sam na kraju početka i početka kraja Ostaje da nazdravim uspjesima, uzdasima, promašajima i nadanjima Da sumiram tko je koliko dobio, što je od mene ukrao, što je zaslužio i doprinijeo Našem svijetu, našem kraju i sveopćem znanju Priče pišu knjige i ove pjesme Ponekad smiješne, domišljate, umisljene i tragične Svatko tko je…
Probudio se prijatelj iz kome! Pišem mu pjesmu, a kome bi drugome nego njemu kad sam sada zbog njega sretan, probuđenim životom sam inspiriran. Reci mi prijatelju kako je kada zbilju uzmu ti snovi, kada ne znaš o javi, o čemu misliš? Molio sam Boga da se probudiš pa da mi nešto smiješno kažeš,…
Хеј колеге и другари! Хоћу ли вас икад видет! Уз чашицу неког пића, у крчмици старој, певати вам ја на увце без музике и свирача, полако као за себе, Неку песму сетну нашу, вратити вам успомене. Хоћул’ ову или ону сама не знам ни баш коју. Хајде ја ћу ону моју! Од срца се…
Rekla sam ti da je ne diraš, da je ostaviš pod svjetlom nepoznatog Rekla sam ti da je dosta, da se pogledaš na što ličiš Rekla sam ti, ali nisi me poslušao Pomama je izjela tvoju utrobu Pomama je hipnotizirala tvoj karakter Pomama je prožvakala tvoju nutrinu Ispljunula je koščice plastičnih udova Ispljunula je bestežinsku…
Uporno nastojiš održati praktičnost i stav ‘Zalud svjetovne prašine što nijemo kruži Prezreno prstima hvataš razum zdrav Osluškujući udarce kompromisa o tlo Preponosna da skreneš pogled Na modrice što osvijetlile su tijelo Pomno ih prateći – iščitala bi natalnu mapu Tihe patnje koju predugo gaziš, spremajuć’ pod tepih svu kolekciju Sanjara U bjelini s lažima…
Crno bijele najkice ekipi sa ulice pristaju uz nogu, ali propuštaju bljuzgu. Asfalt, travu i kamenje u njima ćeš zgazit. Dizajnirane su za klošarenje. Just do it! Te bijele kvačice jesu slične Nikinim krilima, ali ne donose pobjedu u ratovima. Nama su simbol ulice. Samo učini! Zgazi bljuzgu i riječi zgazi, pa u govno stani….
(za tebe) Gde su sada lepote sve tvoje, gde ti je radost svih srećnih dana i lekovi zdravlja svih onih rana koje ti vidiš a više ih nema, kad toga nema, i tmina drema jer svetlost ne može doći do tamo, gde ti si sada, bez razloga sama na drugoj strani, a istina ovamo…
Što se to u strašnoj džungli objesilo za granu? Ljudsko meso, mali Mogwli, slastan obrok Sheru Kanu. Čovjekovo mlado, član vučjeg čopora. Prijatelji su mu Baloo medo i Bagheera crna pantera. Pod hipnozom zmije boe Kaa, on se smije i uči riječi zmijskog jezika. Zna i šifre ptica, zna sve tajne strašne džungle. Ima instinkt…