Jutros je poginuo jedan pas. Već standardni tijek događaja. Odgovorni ga nije držao na lajni, već je pas slobodno šetao. Izletio je pred vozačicu Peugeota 206 metalik plave boje, koja ga nije uočila prijevremeno. Nikada ne spavam širom otvorena prozora. No večeras jesam. Dala sam si oduška nakon noći provedene u šatoru, trzaja pod slijetanjem…
Prijateljstvo
Picaferaju, naš dragi vlaju s galebom svojim sad si u raju pjesme ti traju, vječne su one bumbalom Svetog Duje zvone svi Trubaduri i Luška vala za sve ti poje fala
Upletena u mrežu krošnje Crvenih trešanja Između čijih se plodova Vješto provlačim Tražeći svoj dom Promatram lišće Vjetar što ih mazi Tako laki su Slobodni Da prikačim se za nj Padam I padat ću O mokro tlo Udarat ću A ono ponovno rodit će Cvijeće, cvijeće I urastam I urast ću Kao mirisan…
Pozdrav jutru i suncu što ga dižem Prolistalo drveće kao zeleno more spušta se i njiše Pozdrav vrano što na vrhu stupa stojiš Želim da mi dan ponovo u noć obojiš Pozdrav situ što čuvam te trajno Da noć prosijem i vidim ono tajno Pozdrav ljubavi što gola ležiš Strahovima svojim kojima životu težiš Pozdrav…
Znam da sam te povrijedio I gadno ranio Ali ti ne znaš otpustiti i potpuno oprostiti Ne dozvoljavaš građenje novog povjerenja Pomalo si uskogrudna i stroga, majko Ni vikendi doma nisu skorašnja opcija Ali… Kad se sjetim svega Svih ružnih riječi i nasrtaja Sve je u nekoj magli bijesa i muke A toliko te volim…
Pala je mračna noć Duboko u mrak trebaš poć Nadu si počela gubiti Jer si izabrala ne ljubiti Trulež je prestala smrdjeti Mislila si da ćeš umrijeti Udahnuti nisi htjela Tamnu noć svojih djela Vrije voda dok pripremaš šipak Ali ipak… S prijateljem nisi sama Šetajući zagrebačkim ulicama Sumorno je naposljetku prošlo I proljeće je…
Svi pravi prijatelji se upoznaju od djetinjstva, valjda su to ti temelji poznanstava iskrenih, nevinih… valjda smo sada samo obrisi one djece koja smo nekad bili, zivot nas je mjenjao u neke nakazne figure, omudrio nas, okrutio nas , i sad smo neke osakacene verzije one divne djece, onih sirokih ociju u iscekivanju sladoleda kod…
Dragi prijatelju usudio bi se reći jedini prijatelju moram ti nešto reći. Sjedim evo u ovoj sada više tmurnoj sobi i smišljam riječi kako bih ti ovo rekao da razumiješ, da shvatiš što se događa. Kroz glavu mi prolazi milijun misli, sada imam riječi,ali nemam glas. Znam da čekaš, nestrpljivo stojiš i napeto me gledaš…
Vše mi je dosta davati se na popustu od 50% Onima koji svoje pola prodaju za 100. Dosta mi je ljudi što s tih pola žive u ubjeđenju Da se lakovjerni daju jeftino, Ne razmatrajući da znaju računati, a ne žele ekonomisati osjećanjima. I još to pola dijele na četvrtine, pa na desetine, Ne biraju…
Tri su gospođe očiju sretnih Kazivale …… Prijatelji su došli Zaraslim stazama čežnje Kroz davno minule dane Tražeći ono izgubljeno sebe Potekla je riječ Plavi trag razlivene boje Riječ mila meka nevina Mi sada jesmo djeca Pijemo opet Bistro vrelo života Kako ostati Što može stih Mladost ljepota ljubav Nedužan poj U urednim knjigama Sanja…
Jedne noći na hitnoj uvedena je persona Umornih očiju i uvenule mladosti Čekala je osamdeset i sedam minuta – dok napokon ne otkriše organske gadosti Koščata takva leži nevidljivo Ponizno se skuplja kao da pravi mjesto Smrti što je promatra iza nalaza Infuzija kapi niz cjevčicu Lijeno gmižući NaCl traži put do tijela Ondje pušta…
Dođe vam tako ponekad da sjednete i razmišljate kako se ko odnosi prema vama. Možda jer vas je nekoliko trenutaka prije neko povrijedio. Uzmemo li u obzir da se devedeset i devet procenata populacije, pogotovo mlađe, danas svađa isključivo preko interneta. Tu padaju teške riječi. Dolazite u situaciju da vam je neko napisao nešto što…
Danas mi slavimo stihoklepci naš poezije Dan i cvrkućemo ko vrtirepci rime nam plešu kan-kan Na Dan poezije mekšaju lezije mozga pjevaju Lile i Rozga Na Dan taj stiha glazba je tiha a riječi trešte Budimom Pešte Gradecom Griča Lapadom Gruža pjesnička priča krakove pruža od Maupassanta do naših dana glad je poetama hrana
Ah ta mladost i ljubav.. Mi tinejdžeri mislimo da je sve tako jednostavno, da je jednostavno voljeti, patiti, trpiti, čekati.. Mislimo da je ljubav tako divna, ali naučiš da nije. Tvoj život koji se svodio na prostor zaštićen krilima tvojih roditelja proširio se na mnogo strana za koje nismo ni sami svjesni. Odrastanje je dio…
Ne gledaj u tuđi tanjur U mojoj kući Dođi radije i vidi Kako ovdje je Ne čini to svojim Jer tvoje to nije A ono što je naše Tako se vidjeti ne može A jedino vrijedno je
Nisam baš shvatila što to pjesnik želi doznati ne shvaćam ni ja ali zajedno… Ti to mene zezaš? Pa ne čitam misli A i da čitam kako bih ih pročitala tebi?! Morali bismo se poznavati Onaj trenutak kada ti dođe osmijeh na lice a ne znaš otkuda dolazi… Ja ne znam…
Hvataš me za ruku usana stisnutih Spoznajem u očima bijes U stisku gnjev stvara modrice Al’.. nemojmo pred djecom Čujem kako uzdišeš Naglo trzaš dlanovima Dlake se ježe čitavim tijelom Al’.. nemojmo pred djecom Navlačiš trošnu skijašku jaknu Po džepovima prekopavaš Tražiš kakav opijum Al’.. nemojmo pred djecom Osvrćeš se podižući glavu Promatraš diplome Utrošene…
Dobro došao prijatelju stari, nismo se vidjeli od posljednjeg odlaska djeda Gordana. Kako si? Kako je Lovre? Ima li već osamnaest? Čuo sam, ne piješ više? Zažmiri na jedno oko, inferiornosti je mjesto u grobu, gdje je i otišla s djedom ’99. Sjedni, ne tu, tu je moje mjesto. Evo, Max, pomakni se! Ma slušaj,…
Na datum dvadeset i drugoga mjeseca ovoga večer poezije u split u knjižnici Bol-Plokite se krije Namjera mi je doći i upoznati vas i čuti vaš glas Jer se pitam danas, ima li smisla pisati za vas? Jesu li moja književna djela imalo dobra? Ili ne izgledaju cijela? Možda nisi prijavljen…