Jučer sam u janku uribo tri glavoča na sekama od Lacromovog Portoča iznjorio sam i dva tri jaja morska lokrumske kletve benediktinskog voska Dok kiša roska jecaj tih ko da te zgromi i duha vidiš, ne daj da strah te slomi ništa se ne boj, ne daj se kletve prijetnji to samo jecaj je Šarlote…


Svijeta mi smo pripadnici crne kronike mu boji zla smo silnog svi sljednici medijski nas zloća goji Sanjat možeš pozitivu samo mrtve tu se broji snenu stvarnost živiš sivu crnjačine zle u boji Tko je kroji to crnilo tu kroniku negative Tare bujicu i Pive Tko je krivac krive Drine svi smo krivi za to…


Libertas nije sloboda on je još više od nje bijelo mu jedrilje broda Raguse sanja on sne Libertas to su zvonici Grad s njima nebo dotiče svi sneni pisci… pjesnici Dubrava ime im kliče Gospođe i gospari diklice i teklići Libertas to su fumari iz kojih Grad nebu čiči Svetome Vlahu sa svoda on je…


Anđeo s neba u davnome veku Plavetnilom nas prosvetli i spoji, Blagosiljaše slavnu skromnu reku I njegov duh tu nastavlja da stoji   Gde mutna voda vekovima teče I sad se muči ispred ostataka Te mračne priče što čoveka peče, A zasvetluca od sunčevog zraka.   I žar sumračni zaslepi i budi Pred vlažnim okom…


Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, nemoći dotaći taj mir u sebi? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, lutati od grada do grada, od kuće do kuće, od kontinenta do kontinenta? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, skupljati torbe kao jedine vjerodostojne pratioce života svoga? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, kad te ljudi dave…


Čujem granate jače i jače to Grad moj plače Grmi i sijeva krovištim’ drijeva to Grad moj snijeva Podnosi žrtvu za Hrvatsku umiru ljudi noću u snu umire Grad se nanovo rađa Hrvatska raste ljepša i mlađa Ožiljci kamena, ožiljci duše još nam se puše al u tom dimu sloboda svijeta imade rimu Bili smo…


Pravo da ti kažem, ne znam što je pravo, i je li pravda zadovoljena.   Ne znam zašto povijest tužne stranice piše na licu triju naroda.   Ako i nismo braća po korijenu, nismo li po Njemu?   Nije li dosta svih prijepora i brojnih sukoba?   Nije li toplina krvi već previše zla ovdje…


Plesale su lijepe djevojke za kralja i njegove uzvanike zavodan i bludan ples da ih prođu brige i stres. Oni toga zapravo i nemaju, nego zato da uživaju. Saloma je najbolje plesala i svima je za oko zapela ta djevojka zanosnih bokova što ih je otkrio ples sedam velova. Jako se svidjela gostima i kralju,…


Petorica brače gangu zapjevaše i stare rane cijevlaše O braćo sjetimo se naše kuče stare i matere naše nam drage Svoga oca ne zaboravimo i njega pozdravimo   Ali najviše od svega sjetimo se nastali smo iz čega Nastali smo iz kamena tvrda koji se pred nikim ne mrda Iz kamena toga selo je niklo…


Gledam zemlju svoju, Duboko u njoj teče krv moje krvi. Da, ta krv koja teče i koja je tekla, Tekla vjekovima, u starinama i danas, Ona krv prosuta iz razloga svetog. Svetog… ali prokletog. Krvi moje krv, crvena i vrela, U srži zemlje teče, a na njoj plovi jedna, Jedna jaka čežnja, čežnja roda moga….


U Opatiji bajnoj dv’je utvare  polagano prolaze proživljene dane kao da se vratiše iz prošlosti stare i s rukom pod ruku šaptom divane. Sasvim tiho dozivaju ljubav svoju: – Sjećaš li se našeg prvog susreta, Geza? – Grom me udario kad ugledah siluetu tvoju ljubljena ti i jedina moja princezo Lujza. Bješe to naše beskrajno…


Sa velikom vojskom iz mračnih šuma uzela je prijestolje londonskog dvora. Plave krvi al suludog uma krvava Mary, kraljica noćnih mora.   U njenim odajama je sluga stotinu što se mole Bogu i peru giljotinu, a na zlatnim poljima sve uboga djeca, bosa kopilad, sinovi vještica.   Kroz mračno doba je svijetlila lomača i lupao…


Bio si snažan narode mili, Za slobodom si vapio uz lavlju riku. Kad gledam te danas srce mi cvili, Vidim pred sobom istu onu sliku.   Jaglaci zgaženi uz puteljak leže, Da čujem ih bolje, bliže moram doći. U pomoć zovu sve teže i teže, Ne sluša ih nitko u okrilju noći.   Sramna i…


Kiša ima u sebi nešto sveto, nešto što samo njoj pripada, to je zvuk koji osjećaju svi dobri spavači u svojim noćnim nosnicama To je šum koji širi i sužava sve ceste, šume i potoke Ta njena skromna silina, ti široki potezi kista koji sami stvaraju boje, i slikaju dugo, neprestano jednolično padanje u naručje…


U ulici Kraljice Marije za male i malo starije bijel, šlag mu ko led naš zimski sladoled Paste i razna pića bilo sve u Šikića pjatinić za jesti ođe ili kartončin za vanka pito je dundo Živko serio iza banka Na banku vaga meni do glave u banku mentine zelenoplave Na izlog i sad pogled…


U šetnji čarobnim gradom učinilo mi se da život možda još ima ljepote za mene.   Osmjehnulo se sunce, i kao da su preci šapnuli duši neku tajnu iz riznice nebeskih znanja. Kao da su u srce izlili snagu za dalje.   U inat tuzi i nesreći, njihova me ruka vodi u nova svitanja.  


Znatiželja me jaka vuče, čovječe Ne znam koliko poznaješ ih Ali znam da znaš ih Pa mi reci što znaš O zemljacima svojim   Riječi preslabe su, stranče Ne znam koliko poznaješ ih Ali znam da znaš ih Ove ljude, ponosne zemljake moje Gaze dok im zadnja suza ne poteče   Kratko odgovaraš, kao da…


Hrvatsko je sukno na visokoj cijeni na svjetskome tronu konavoskoj stijeni Barakude naše Srbe izigraše Barakude vode sred mađarske vode Zamrije Mađar graja konavoskog zmaja vidješe sred Pešte water Marka Pola i hrvatske fešte srca Juga gola tres tres sada trešte * Dosad se sukalo samo “na boča” (na balota), a sada je i u…


Kako je nekad bilo lijepo na portalu pisati i čitan biti, komentari pljuštali, Para i San pozdrave slali, a Veliki Medo poljupce. Shadea plavom ružom odvodila nas u maštu, Jim slagao rime, pratile nas oči vile i jedne škorpije.   Ah, lijepa su to vremena bila, al’ rasuli se i svijetom i netom. Neki pišu…


Ti si kralj za ovaj svijet, svaku priču znaš napamet. Ajde pokaži, da znaš, da želiš i da sanjaš. Natjeraj nas da ti vjerjemo, da okusimo život sna, da ne dodirnemo tlo jel već smo blizu dna. Želimo mir, ljubav u sebi zato ne budi škrt, malo podijeli. Nije sve za tebe, i za tvoje…


Bilo je to godina davnih kad bješe mnogo careva slavnih za krunu zlatnu padale su glave htjeli su svi domoći se slave. Imao je moć i krvave ruke nisu mu zadavala smaknuća muke, kažu: bijaše potpuno poludio car umislio si da mu je bogomdan dar. Nije ga usrećivao samo tron htjede biti kao Aleksandar Veliki,…


ROSA

Rosi Luxemburg (1871-1919) Na spomen-ploči ne miriše ti ruža nalik na boju crnog vina iz kaleža i stotinjak godina crveni karanfili hladan kamen ti kapima crvenili. Bolje bi bilo da nikada nisi kriknula noćima bdjela i od tuge svisnula glavu si punila s novim idealima umarala se državom i kapitalima. Htjela si za sve pravdu i promjene…


1991.

Danas nosim crno, a ispod crnog nalaze se kilometri, kilometri moje mlade, mekane Kože. Tko je 1991. mario kakva je vaša Koža? Okrećem se, gledam…   Tko je svoju Kožu, 1991.,  branio od onih koji nisu marili je li vaša Koža glatka i mlada, mekana ili gruba? Tko je vašu Kožu, 1991., pokušao uništiti? Kožu…


Kad me Latini rodili nazvali me Raguzom nisu ni u snu snili da pjevat slavskim ću bluzom I kad su Stradun zatrpali ni snili nisu, ni znali da Slavi oni me mali Dubrovnik već su zvali Jedni su meni parlali drugi me čakali harnog dok skupa su mi balali brđem sred mora valnog Prvo su…


Ubila me ta-statura plačem za dobrijem papirom dok u tami noćnijeh ura čeznem za pjesničkijem mirom Udaram po Remingtonki po ‘pisaćoj’ staroj mojom svaki redak zveckaj zvonki za pisaćim crnim strojom A i UNIS-icu imam bijela, još je sasvim ‘nova’ samo da joj red uštimam pa natipkam s njome slova I dok čuješ tak-ta-taka ti…