Ritam kuca na vrata i opisuje bijelu neonsku noć. Iza vrata svijet je ostavljen samom sebi, kupa se u vlažnom mirisu trave i makije, koja nespretno oblikuje svoj zapušteni svijet. Umjesto ushita, tražimo riječi i tu se krije ona prva zamka prijelaza iz nesvjesnog u svjesno, stvarnog u nestvarno. Umjesto prepuštanja blaženstvu, otkrivanju onog jedinog…


Teret sam, znam, osjećam klonulost, tragove prijezira što ostaviše mrlju u mome oku. Nikada zaboravljena jutra što svitanje zamijeniše sumrakom. A i ova bol, suzama se nameće u meni, radost gasi i patnja izvire iz mene. Još i ovaj vjetar što recitira pjesmu o propaloj ljubavi kao da zna moje planove, kao da me želi…


Što je osnovna potka koja prožima ove stranice? – Život – Osjećaj života koji se zaustavlja i pita o samom sebi. Život i sebstvo, pri tome su naravno, potpuno nedefinirani, naučeni pojmovi, prazne riječi koje ne znače ništa. ali, ipak se njima služimo jer ne znamo bolje, pametnije i ljepše. Život se u tom jednom…


Anđeli se još i danas boje pakla, ali ih privlače zatvorena i teška vrata, u stablima skupljaju med, u rosi vide samo noć i otok potoka Upravo tako, samo me jake riječi nose i uzbuđuju, jer samo one nose slabost koja izgara u spomen na prve lovce s kopljem u čvrstim rukama ubojice Odraz svijeta…


Svakog jutra čeka me novi posao. Bože, koliko friškog zraka i prostora. Ovo je doista moj sretan dan, trenutak koji mogu podijeliti s drugima koji su isto tako voljni nadzirati svoje granice i svakodnevne potrebe. Uživati u dodirima neba blisko je vjeri u nepoznato koje se stalno ponavlja, kao i dužnosti koje se osjećaju u…


Nakon njezinog odlaska sve se promijenilo. Moji dani bili su predugi,a noći nisu bile ništa drugo no dani presvučeni tamom. Ljude oko sebe nisam primjećivao,niti sam mario za nešto pretjerano. Obavljao sam svoju rutinu,svakog jutra ista šema;umivanje,pranje zubi,tuširanje… I slabo sam spavao. Pokušavao sam sebe održati na životu kakav sam nekad imao. Alkohol je moje…


Pjevam često u svojoj tužnoj krletki, jer možda neću uspjeti opjevati svu ljubav koju čuvam za tebe! Voljeno, možda me tuga usmrti! Dišem dušom, ali strašno me onemoćala bol tijela, radost mi svetih nadanja nije tebe donijela. Ne krivim ni Boga ni svete, ni tebe, što nisi uz mene pod križem, ne krivim ih što…


Dok su za druge zvijezde padale i gasnule, u mom su se srcu te zvijezde rađale, tvojim su likom sjale i sve do vječnosti neće ugasti, u dušu će se preseliti, Nebu vratiti!   Otkucaji srca zvonik su molitveni!   Hoću da i ja tako u tvom srcu zasjam noći svjetlost da vratimo, uz Betlehemsku…


Najdivniji među muškarcima znaš li da si molitva moja!? Ti si ljekovito bilje što mi na srcu počiva!   Moja duša pali svijećnjake nade u ovim naizgled beznadnim zidovima tuge! Mojim se suzama čini kao da me anđeo ne bi mogao voljeti, kao da ja nemam tu sreću! Ali, zašto si onda ovdje dušom, zašto…


Ponajviše se u osmijehu ranjenih zrcali ocean milosrđa Božjeg, jer ranjeni su sama ljubav koja je puna trpljivosti. Zbog Kristovih koji su prihvatili krvariti pod križem izlazi ovo sunce što nas budi i niču cvjetovi blagoslova Božjeg. Treba moliti za sveto umjeće življenja u duhu, što ljubav i vjera stvore, to se je i Bogu…


Neka sva bol usne u snu ispunjenom ljubavlju. Noćas ću bit ptica na obalama Jeruzalemskim, opjevavati ću u snu ono što na javi nemam. dotaknuti ću tvoje molitvene ruke anđele, zamoliti ću ih da blagoslove moje nadanje. Usni sa mnom u mom srcu, budi mu otkucaj da se probudim sa voljom za disanjem. Jer umorna…


Vidiš li ljubavi kako jesenje lišče pada i ponire na dno moje duše, hoće da molim za njega, da na proljeće uskrsne na stablu života, da bude ukras uz najsočnije plodove!   Tako i moja tužna bol pada na tvoju dušu, želi da uz tvoju molitvu postane sreća, da uskrsne moja ljubav u bezbolu, da…


Ana Emanuela ne traži me u zvijezdama, ako me nema u tvome srcu ni zvijezda sjaj nećeš primijetiti, nećeš me se ni iz sna sjetiti, zavaravati će te opijum sna o mom stvarnom izgledu. Zar misliš da bi ti bliže mogao biti u snu nego u javi!? Urođeno ti je da me volis stvarnim otkucajima…


Lutajuća sam za tobom dašku moj mirisni, sjedinjena sam sa otkucajem srca tvog, osjećam! Dok mi je na ramenima kamenje, ti si moja rajska voda koja me bolnu odmara, olakšavaš mi disanje pod križem! Morala sam te naći u vjeri duše, morala sam te zagrliti da ne umrem od strahovanja! Nudiš mi potoke nježnosti, miluješ…


Sva će ti moja bol mirisati na bajku, jer živim dušom više nego okovanim tijelom. Ja sam ona, koja u sobi ostavi tugu i nasmijana hodi cestama, blagoslivljajući sve koje sretnem! Drugačije ja ne umim, da ugasim ljubav u sebi nebi si to nikada oprostila. I što putem doživim pogrdne riječi, to postanu suze koje…


Napastovala si me silo tame, bičevala me od malena porugama, bolesnim rogovima me bola u srce vjerno ljubavi. Što si željela… mene Božju utamničiti. Pa daj… ja sam obasjana svjetlom Kristovim i nisu me ubile tvoje moći razorne. Ni bijele sobe ni igle, ni poruge, ni sud, i što i sad hodim u bolu što…


Zaiskale suze, ti ih Kriste spasio, na krunu ih svoju smjestio, u bisere pretvorio, dok si se Ocu u Getsematskom vrtu molio. Krvlju si me svojom prekrio, da ispereš boli moje, da ispereš sav moj grijeh. Ostala je ljubav u mom srcu Isuse, ostala da zahvalnost ti daruje! Sve si lance, okove, uzeo iz kaveza…


Vidjela sam cijelo jato ptica, samo je jedna letjela iznad nas, samo je jedan pogled dovoljan da obuhvati dio neba i kuću pored puta. Izašla sam iz ureda po kavu, mislila sam da se više nikad neću vratiti. Zrak je bio zagušljiv, tijela su bila prekrivena, i taj prolaz išaran grafitima, podsjećao me na otok…


Iz nevidljivog svijeta ti mi dolaziš, da upališ polumjesec na mojim sanjivim usnama, krvari jesen na njima, sve zbog žalovanja za tobom… Zašto si umro prije mog umiranja… Zašto si tamo gdje nema tla, zašto nisi oživljen sa mnom da se zatrčiš u naš prijateljski zagrljaj? Mjesec mi je poklonio cvijetak umjesto tebe, ukrasio mi…


Tužno je ovo putovanje, u kabini sam sama, i pišem o onom što mi najviše fali, o tebi. Tračnice života najavljuju krik suza… Vlakovođa je srećom Bog, odvest će me u nebesku oazu da se smirim. Nemam pojma zašto te nema, kada si najvoljenija osoba na svijetu! Kada te pjesmom dozivam, a odgovora nema, samo…


Pišem i odjednom ruka mi stade, sjetih se tebe i tvoje kose plave, kosa ti miriše kao zumbul plavi, da još jednom mogu osjetiti taj miris blagi.   Vječni si putnik u snovima mojim, putuješ kroz njih trazeći ljubav, traziš ali ne vidiš je, oslijepila si od lažne ljubavi, ne vidiš čak ni mene dok …


Upirem pogled često u visine u plavetni beskraj sjajnoga neba promatram na njemu čudesne oblike što prekrivaju lelujavu modrinu. Maštovita igra svjetlosti i sjena izmjenjuje pulsiranje paleta stvarajući zanosno blistave slike; paperjasti oblaci narisaše ženu ogromnih ruku koje pruža meni. Trepnem, i već jedrenjaci plove pučinom; gledam i platna poentizma kao da ih je stvorio…


U srcu mome spavaš, svjetlošću rajskom dušu mi ispunjavaš! Priznaješ mi da nisi samo čovjek, da si moj anđeo čuvar! I grlim sveta vjerovanja, dio si mog postojanja! Dođem ti kao roj zvijezdica, Mjeseče moj, tajno moja zagrljena svjetlom ljubavi moje! Sve si ti meni, jesi uz Boga i Bogodicu, vjera si moja! Živjet ću…


Smrću i rođenjem potpisujem, da smo suđeni i toplinom molitvenih otkucaja mojih i hladnim znojem bola i neizbrisivim suzama … sve moje potpisuje ljubav za tebe! Kad zaboravim disati podsjeti pluća svoja da ona za mene dišu, da za mene prve pjesme pišu i srcu mom reci da tvoje svaki moj otkucaj zna. Dok u…