da li je potrebnorazmišljati,optuživati,snositi krivicu,samo zato jerodjednom onaje za njega nepoznata,nepostojeća,izblijedila u magli,nestala u širokom dijapazonu,imala strahovitu moću dugoj, isrcrpljujućoj igrii ostala pobjednica,za tu heroinu kasnijih vremenaznalo se reći da nedostojna jebila svog imena, zbog svoječudne i neprihvatljive premise,zbog divlje i strasne naravi,tko će ga znati, ima li smislavraćati je, držati na nišanu kadona utekne iz svake klopke,neuništiva…


Davno sam je čitala. Nisam baš razumjela. Mislim, nesretna ljubav može mnogo boljeti. Ako ljubiš onu što ti je zabranjena, bol se može učiniti uistinu neizdrživa. U mojoj glavi, pa i ludom srcu, ipak je to bila ludost. I zauvijek ostala. Jer, poludjeti od ljubavi jedna je stvar, a nešto posve drugo otići s ovog…


Novo jutro, otvorim oči i sija sunce po solarnoj ploči. Entropija i fotosinteza, toplina i svijetlo, energija prelazi sa tijela na tijelo.


Noć je ova spokojna mirna Roj zvijezda potkovao nebo odavno ih bilo nije Oblaka mračnih nema ne saviru u ponore davne duge sumorne kiše Slavuj ne prestaje pjevati Ponoć je blizu Ne znam zapravo pjeva li ili plače zove Boli ga nešto u njemu boli Kraj mu se bliži Slavuji umiru tiho pjevajući najljepše pjesme…


Vi bi da vam pričam o dobrotiempatiji i ljubavi vječnoja ne Svijeta onoj Roti-botišto na kraju smrtni joj je poj Vi bi htjeli stihove što zvoneoptimizmom, radošću življenjaa ne one riječi tihe, bonešto odišu vječnostima snenja Neku istinu bi htjeli čutiutjehu što besmisao snažitajnoviti, znaj, su naši putii na zagrebnog života gaži


Moje ime je Drozd, moje biće je gnijezdo nježnosti, moja duša je željna pjesme, ja sam princeza iz Drozdova Gaja. Kad bih mogla pjevati – pjevla bih samo tebi; kad bih mogla letjeti – doletjela bih na tvoje dlanove. U davno vrijeme sunca i mirisne ljubavi – u to vrijeme…, posvuda bijahu zeleni gajevi i…


Oni ljudi što prođoše tratinom… Stranci li su?, naši li su? Nevoljeni, napaćeni! Stranci su oni ljudi što prođoše tratinom, naši nisu, ali moji jesu. Od vruća kolača nitko ne gazi Velikom Kapelom, već od nevolje ljute. Ne prolaze bosonoge kolone od bijesa pustim klancima, sami od sebe, i što im se prolazi…, no je…


Orunjena zivotnim nedacama, kao neka stijena o koju se tuku vali, orunjena i ostecena udarcima zivota, mozda i isklesana istim…oznacena da sam ja-ja, obiljezena da sam tudja, necija, nicija…obezglavljeno srljam kroz zivot, nesebecino dajem sebe, volim koga srce voli i pronalazim sebe u pitkim vodama poezije, ceznem za rajskim vratima, dusevnim mirom, za njime…nosim sjetu…


Stela

Čekajte, nemojte odgovarati na pitanje koja je najljepša, niste vidjeli Stelu; moju, niste je vidjeli mojim očima, mojim srcem. Ne postoji ljepša. Nemojte brzati pa reći: “ova je najbolja”. Niste upoznali Stelu; dok je sa mnom, dok me nasmijava i održava na životu. Ne postoji bolja. Ne govorite kako su sve žene iste, ako niste…


Starimo

Potrošili smo dušu u noći na cajkama i starimo na jutarnjem suncu. Nemamo više vjere u ljubav. Susjed je emotivac i u suza mu ima dva promila, a ja se smijem i pjevam, u ljubav vjere nemam.


Krilata ljubavi zagrli mi srce, strahu ne daj me! Vodom svetom blagoslovi me, plamenom milosti ispuni me! Bole ove suhe kosti, bole ova trpljenja duše… Oslobodi me! Napastuju me, neke sile zle! Izbavi me! Raju vodi me! Volim te Tješitelju Presveti, duše moje radosti, pod križem žalosnim! 🎶 Znaš ti! Nemam glasa bez tebe, nemam…


Skuplja morina mrtva bijesnim valima s hridi otkinute školjke na plažu S tihim šumom pijeska nude ih mrtvi vali na dohvat ruke Pružaju ih darivaju vuku a kao neće natrag u tamne dubine Možda je još koja živa ruke se gole bore dohvatiti ne mogu bar jednu od njih spasiti od hladnoće Zgrčeni prsti se…


🎶Kriste ja te ljubim,bolom svoga križa, Kriste, ja te ljubimi želim ti biti sve bliža🎶 🎶Ovo srce malo,zbog ljubavi prema Tebije rasplakano.🎶 🎶Čuješ me, čuješ me…čuješ moje otkucaje vapajne🎶 🎶Smiruješ, smiruješ…tješiš moje užegle rane pustinjske…🎶 🎶Pružaš ruke probodene,kao slapove milosne…predragocijena krv me bolnu prekriva,zbog izvora ljubavi presveteja sam spašena!🎶


Šapat duboke noći, kucanje duše obasjava moje misli i osjećaje. Nitko nije odgonetnuo kako je to osjetiti svoju dušu jednu i jedinu. Vjerovatno zato jer je svaka posebna na svoj način pa ne dozvoljavaju jedna drugoj da se ponove. Osjetiš kako ti tijelom tutnja sila koja svakom živcu donese komadić sreće i nekakvog čudnovatog blagostanja….


Osjetiš li miris Subote u zraku? Čuješ li Zvuk dječjeg smijeha Na igralištu Pjesmu majke Koja pjeva svome sinu Uspavanku Cvrkut ptica na granama? Vidiš li Radost u očima psa Koji veselo i slobodno trči parkom Jer ga njegovi vlasnici vole Pa ga izvode u šetnju. Za razliku od mnogih pasa On ima sretan život…


Uz prašnjavu cestu što vijuga kraj šuštavih polja zlatne pšenice, suncem okupanih, izlistala stabla širokih, zelenih krošnji, iznad njih bijeli oblaci tiho putuju i ptice rijetko prolijeću u vedrom ljetnom danu…


Čavli

Pjesmice moja, tu ljubavi nema, ali ne bih te napisao bijesnu i ljutu čak ni kad bi onda promijenila stvari, one za koje je sada već kasno. Radije ću u dasku zabijati čavle nego u tebe riječi koje mi otac kaže i ja kažem njemu.


Selena je bila djevojčica, boji se jako velikog svijeta odrasla je u zidinama. Jedne noći sa zalazećim suncem, otišla u šumu i tako se bojala sama, s vremena na vrijeme pokušavala je pobjeći. Upozorili su je, ne idi tamo postoje stvorenja koja se skrivaju u mraku, tada se nešto pojavilo. Znala je da je hipnotizirana…


oni su oni, ne dvoje,ne dvije,oni su hrabri od najhrabrijih,ljubavnici, jednaki po spolu,oni koje svjetina razapinje,a ne shvaća zašto i oni ljube,osjećaju miris kože, imajuerekcije, orgazme u tišini,zašto strah, skrivanje izaduginih boja, zar sunce moraih sklanjati od znatiželjnikabolesnih predrasuda, mržnjei kamenovanja, oni su strastveni mangupi,lavljeg srca, njihove usne posjedujuvlažnost epitela potrebnih daproradi zahrđao vulkan,je li pobogu…


Čudo moje neviđeno promoli se sa visina čarolijo mojih snina majke moje lice sneno – ozari se za svog sina pa mi draga moja mati osmjesima upokoiji svaki sanak ti zazlati dok ne usnim ja potonji Majčini dukati


Sunce je naginjalo zapadu, pokloniše mu se rascvjetana polja suncokreta vrteći malešnim krunicama, snopita pšenica na povjetarcu kao poljubljena nevjesta zanjihala se u struku, . široka je rijeka vjekovima istim koritom tekla prema istoku, a tvoja ljubav tiho malešnim potokom, evo tu, tekla mi prema srcu. . Oči su se susrele s očima, bljesnuše na…


Grmi sijeva tutnji Olovno nebo pritisnulo zemlju polja mora kamen Vinograde rodne Masline u cvijetu Lije ko iz kabla iz neba iz zemlje i sve što je lijepo tako malo traje. Ogoljelo trsje bez i jednog grozda Ko i duša moja zapela u letu Gube svaku nadu nikud se ne žure. U konobi samoj zima…