Ten years after them the yardbirds were cream of traffic A hole in my shoe was like a small faces knocking on heavens door in Itchycoo Park while the wind was whispering Mary in November rain, rain, rain Midnite train to Georgia on my mind was like a sound of silence hence I was sitting…


Leti svodom, plivaj vodom juri zrakom, svijetli mrakom osjenčanim livadama cvjetovima od ciklama na pjenama od valovlja oblacima bijelog snovlja Lebdi na sunčanoj strani gdje su snovi zagužvani iznad stratosfere misli gdje su snovi svi se stisli ponad jala, mržnje, zlobe gdje ljubavi čine probe


Slova poput boja   Pišem na sliu Da si punim prazninu. Zamišljam neku sliku. U svome stilu Stilsku. Bojim se da ne pritisnem Krivu tipku. Slova su mi Poput boja, Njima svoju Sliku bojam.  


Pjesma o pjesmi Pjesma o pjesmi Na papir se Ugodno smjesti. Šta više reči. Gmilaju se slova Slog do sloga Riječ nova. Sve više riječi Misao nova. Stih, strofa Pjesma nova. Pjesma o pjesmi Šta više ima se za reči.


Inat

Sretan sam, Napokon. Sam, Ali ispunjen i zadovoljan. Ne trebam nikog I želim da trenutak postane vječnost. Pokušavam odgoditi kraj. Donosi početak Neke nove boli I svega onog od čega bježim. Strah me je I priznat ću sebi, Ali nikad drugima.


Klizi nebom siva pamučna vata zaigrana za obronke čvrsto se hvata. Pod naletima vjetra bakreno se  lišće vrtoglavo njiše dok na staklu šuškavu melodiju skladaju kapi kiše. Podivljala priroda ovog zimskog jutra tugu i nemir mi stvorila iznutra.


Dobro došao prijatelju stari, nismo se vidjeli od posljednjeg odlaska djeda Gordana. Kako si? Kako je Lovre? Ima li već osamnaest? Čuo sam, ne piješ više? Zažmiri na jedno oko, inferiornosti je mjesto u grobu, gdje je i otišla s djedom ’99. Sjedni, ne tu, tu je moje mjesto. Evo, Max, pomakni se! Ma slušaj,…


Znam ti si moj dom Ali tek pjesmom neću znati odćutati Koliko te volim, i koliko mi značiš ti Kraj tebe sam svoj na svom I u snove kad odem, vraćam se tebi Jer ti si kuća svih mojih ljubavi Ti si moje sklonište Kad loši ljude dan mi potroše Bez riječi izgradiš ono što…


  Puče led i budjenje sviju čeka Mrak se lomi pred očima  a u grud’ma ko u dnima mrzlim vodenima – duša kao sidro sniva Sve svanjiva, um i nebo rijeka virje po grumenju lomne stijene zakotrlja a kamenje ko špekule…. Sno vrbovlje ko krv čeka infuziju mrzle vode po žilama ko prstima koji vire…


Fitnessom bavim se svakoga dana vježbama mozga što duši hrana pjesmice pišem, stihove slažem rimama dišem, omjere važem za žile srca ja vježbe tijela provodim praveć’ poetska jela od slova, brojki i tihe sjete i snenih strofa još dvje tri fete pa nek mi tijelo obuče bijelo snovima krojim fitness odijelo


Njene su ruke suhe, hrapave i grube U njenim se rukama sve moje misli gube Kada me miluju, kada me po licu tješe Svi problemi nestaju, sve dileme se riješe Ruke su njene ucrtale život cijeli Sve suze, smijeh, tugu i sve što nas veseli Radile puno, bez pitanja, bez puno muke To su mogle…


Jednom davno u prošlom životu sanjao sam san, jedan te isti iz dana u dan   U pustinji sam, nema nikoga osim mene, sve kao da na pauzi stoji, ništa da krene Bez odjeće gol stojim kao ukopan, pitam se, kakav je ovo opet san?   Samo ja i moje misli smo se u toj…


Као SMRT je dlakava od anusa do ključne kosti jezerо puno utopljene djece isušeni eksterijer bez horizonta Као LJUBAV  je Sotona na raspeću zmija  davljena sopstvenim  svlakom fetus zaglavljen u pola porođaja kotrljanje samoglasnika u bezubim ustima Као MILOSRĐE  je najdrazi alibi  tiranina Dvoglavo nedonošče na jednoj sisi Surogat suze u igracki na baterije Humanitarac…


Srce mi se slama   Dok Sunce sije Dok Mjesec ne izađe Dok Zvjezde sjaje Ja mislim na te.   Na te Tebe Ti Koja jedina Vrijediš za mene.   Imaš osmjeh Poput neba, Vedar. Tvojih riječi Sam poput Ljetne kiše Željan. Pored tebe dišem Kao da su mi pluča Krošnje pune liščem.   Život…


Judi

Sedin na Rivu i gledan jude ča ka puži gredu. Ka da gvozdje in je oko nog, jedva lizjedu. Izgubjeni u mriži o’ vrimena, nesigurno gredu, ni puta nimadu, Bogu dane kredu! U  očima in ni svitla ni smija nima, kosti već odavno izila in zima.  


Eolu u inat skuhao sam špinat a on meni lele kuku fortunala huku Pa mi vali razlomljeni krestom što se pjeni bunace mi uzburkane sve vrije u meni Huk se fortunala čuje što ga Eol snuje sreća i nesreća živa u srcu sve tu je Lađa i dalje mi plovi brodi k svome kraju već…


Kao stara uljena lampa sam… Zaboravljena, napuštena, prašnjava. Ostala je samo kapljica ulja na dnu… Ustajalog, nepoznate boje i  mirisa. Postoji li netko tko će me ponovno zasjati zlaćanim sjajem?


Večer je zanjemila   Plovim negdje među zvjezdama. Daleko među nebeskim tjelima Ti si mi jedina.   Večeras s jastukom je prevara Nadam se našim tjelima U grešnim djelima.   Cijela večer je zanjemila Ti si se sva zacrvenila Zapleteni smo golim tjelima.


zamka

dišem glasno pritisak raste osjećam do se ovo čita da se sada tvoj razum pita kako znam? jesam li ozbiljan? ili se s tobom igram jeli ovo napisano davno ili sada? pogledati ćeš poslije vrijeme nastanka ovoga rada pa ćeš znati tada držim te šaci pitaš se kako? prođe ti kroz glavu i ja bih…


Nije ovo rastanak Kako može biti Ja sam tvoj sin I kći sam tvoja ja Tvoja svjetlost majko U nama će sjati Kako reći hvala Kad je ono tako malo U život je cijeli More hvala stalo Za ruke kroz život na visove mnoge Pratila kroz škole Dizala na noge Smijala se smijehom Plakala si…


. Život sav iz jednog izvora izvire ispunja sve što prostor obuhvaća on vječan nije, na kraju ponire, otkuda proiziđe tamo se vraća.   Pojavljuje se u bezbroj oblika: lijepih, umilnih, ali i strašnih. Plod su podloge i drugih prilika: ima ih užasnih, ali i dražesnih.   Priroda il’ Bog im zadatak dade da vrstu…


. Putniče, moru vični,                                             Na njemu su Bili Boki uz Proizd ne proizdi!                                           vala…


. Otok si prekrasni,                     U sjeni Ošjaka štitniče Luke,                            uz drago odmarat tilo, šumom bora obrasli,                 uz pismu cvrčaka, miran i bez buke.                      dok valovi cvatu bilo,   Puteljak te ukrug obilazi,          ni oko, ni uho, drugim na vrh se penje,             ni tilo, ni duša, Otokom ljubavi nazvan si          ni…


s tobom sam i kad nisi tu prisutna si kao tuga koju ne zelis a ne mozes bez nje jer sve su tuge jedno davno djetinstvo kao pogledi prema zvijezdama uvijek su tu kao uspomene ali vjecito nedodirljive nesto poput okusa tako bliskih ali jos ne lociraniih s tobom sam u hladu ljetnih livada u…


Baš ka i more ponašadu se judi, minjadu kolure i jemadu sto ćudi.   Il o’ smija il o’ jida stvore in se bore, čelo in se nagrišpa ka po jugu more.   Deredu se kad su jidni da ništa in ne vridi, šakon o stol udaradu ka bisni vali o hridi.   A znadu…