U suzi nada vaskrsla od snošaja lažnija i slađa; da smrvi iluzije, inat iz kolevke odhranjen . u noći beloj od plavlja reč Oca – reč Svađa pokoljenje što čezne da se iz straha porađa. . u ulici jednoj sa brojem što odbraja. a put iznad muškatli vruć i stalan istovetno. u kući jednoj bez…


ZATO

Ja ne pišem romane. I u malo riječi stane ono bitno isto kao što sitno bude vidljivo oku koje pažljivo gleda. I sa malo riječi može se reći nešto važno, pa čak i ono lažno već u samo jednu stane. Zato, ja ne pišem romane.


Umrlu prije negoli rođenu mrtvu te položiše u kolijevku izloživši poput smrdljive strvine da te iskljuju ptice grabljivice. Nemaš roda nit’ poroda samo svoju nerođenu djecu koja proklinju ime Stvoritelja klizeći nečujno tuđim jajovodima uzalud osluškujući jeku tvoga srca. Zaboravljena u svojoj Smrti nikog nema da položi crveni krin na tvoja bijela razapeta rebra nalik…


Poštovani Dame i Gospodo Poštovani Vjernici i Nacionalisti Poštovane Ljepotice i Žandari Poštovani Smradovi i Lavovi Poštovane Kurvetine i Došljaci Poštovani Mutikaše i Cicije Poštovani Bogati i Siromašni Poštovane Srednje klase i Niži slojevi Poštovani Robovi i Gospodari Poštovani Ružni i Lijepi Poštovani Visoki i Niski Poštovani Plavi, Crni, Zeleni, Žuti Poštovani Dvolični umovi i…


SVEJEDNO

borim se, još uvijek, pričaju, to samo  pustinjski je vjetar krenuo do mojih odaja, odlučio dotaknuti uglove mojih usana, dok ja,  nijemo i ukočeno, položaja  polumrtve koke, s mačetom  bez prave oštrice, promatram svijet, svjetla što lome tminu, nigdje nikoga, gdje nestao je čovjek kaže pjesma davno pjevana, sad zaboravljena u moru rascjvetalih božura, preuranjeno…


Kako mogu tražiti svoju radost, kada vidim tvoju žalost Gospodine. Ne mogu tražiti ništa za sebe dok tvoje rane ne zacijele. Ne žalim što me razočara život, što nemam nekog milog svog, što nemam zdravlje, posao i mir u predanju Bogu svom. Ne žalim što me napadaju ptice rugalice. Ja tebe želim od njih braniti,…


Jutros je poginuo jedan pas. Već standardni tijek događaja. Odgovorni ga nije držao na lajni, već je pas slobodno šetao. Izletio je pred vozačicu Peugeota 206 metalik plave boje, koja ga nije uočila prijevremeno. Nikada ne spavam širom otvorena prozora. No večeras jesam. Dala sam si oduška nakon noći provedene u šatoru, trzaja pod slijetanjem…


sva krivnja je na tebi, dežurni krivče naivni, hiroviti, nestabilni mladiću  pseudofilozofu i kvazidohuvnjaku nerječiti pjesniče i tragaocu nevolja srpanj za srpnjem, ti kipiš izvana i iznutra svaki korak ti je topot nepokajane prošlisti koju pokušavaš izbrisati nervozni čovječuljče smiješna mala životna farso gdje je junaštvo u srcu i plućima i zahvala samom sebi što…


Ako vjetar dotakne me. Šapne mi da si tu. Ako lišće koje leti. Snijeg koji pada. Baš onako lagano. Dotaknu me. Kao što si ti. Vani hladno je. Noć je tiha. Ja hodam kroz grad. Prate me pahulje. Muk. Hodam niz ulice snijegom prekrivene. Iza mene tragovi i sjene. U polu magli kao da te…


ODLAZE

nečujno, polako, iznenada ponekad uz pismu galeba letača, umotani u bilo, sretnici jer oni su svijet učinili biserom balada, uz njih plesale su ptice, kaskali konji i lepršale na pozornici balerine, odlaze, možda zauvijek ili samo na odmor da napiju se vode planinskog potoka, smognu snage za neki novi moment i ponovno zavrte kolovrat sreće,…


Staklo   Lomljivo staklo sudbine nadvilo se iznad mene kao krov. Sve kristalno bi i ništa se ne zbi na tom staklu. U aleji mašte iskra se savila da zakuca na tajna vrata sreće. Pitam te, drago moje biće – kada nestadoše svi treptaji svica? Pitam te, draga moja srećo – kada suze isušiše nebo?…


Dođe tako čas u životu   Dođe tako čas u životu nekako suv, bezdahan, zakočen, smoren – poput privida da uspevaš disati, a ne možeš. Dođe čas, pa sutradan kao da ga nije bilo. Sve sija od jutarnjih boja, od vatre i sile radosne. To se naš put od prvog do drugog ekstrema tu usložnjava….


Umor Na vetrometini života teraj me, teraj, druže, dalje od svetlosti, dalje od tame, dalje od ljubavi, dalje od mržnje. Teraj me, teraj, druže, dalje od prijatelja, dalje od samoće, dalje od ljudi, dalje od sebe. Teraj me, teraj, druže, dalje od sunca, dalje od mraza, dalje od kiše i jutarnje rose. Nosi me dalje…


  Željezne teme lete gdje je vremenje breme svjetleće strele mrve Mjesec crne se zelene ceste.   Srebre prepredene besjede crvene trešnje edenske teške kletve Eve gnječe svete sjemenke. Plemenske mržnje bjesne već sljedeće žrtve teče krv ježe se mrtve sjene mjeden se čember steže.


Postoje jutra Koja zorom osvanu Koja se zarumene Jer se postide Jer su im lišca jos bijela Nevina I koja su nemirna Poput pupoljka Što iz korijena Mladog Htjedu Žurnim korakom Porasti Ģdje se žuriš cvijete tek rođeni? Postoje jutra Prohladna U oluji mačevih Oštrica začeta Koja su burom Ogrnuta A led im je postelja…


Ovo moji su okovi, sačinjeni od grafitnih, tankih, po papiru prosutih, niti. Vječni okovi oblikovani kroz oči i srce malog svijeta, kojeg volim. Ne uništivi, ne zaboravljivi tek ponekad dahom odneseni ali izrečeni, okovi. Umom stvoreni, rukom pretočeni u zauvijek. Krivo protumačeni, bludnički okovi.   Hrđavi poput dodira u noći, bolnog i iskrenog što u…


Jutros me živcirala buka od jebenih radova na cesti i otišao sam pisati uz žubor potoka,   let bijelih leptira i miris čiste prirode. Trebalo mi je slobode i malo mira,   a nemiri u meni ostali, i dok lete leptiri bijeli   i potok žubori, nemam ni tu mira, još me nešto živcira.


    Ima  li veličanstvenije pojave od neznanja, Tih beskrajnih, prekrasnih prostranstava mašte, Izvan dohvata arogancije, U koja može slobodno ući svatko?


Crna

Nisam mislila Da ću Ikad Tako nešto Da izustim I da priznam Nešto kao da se Otkotrljalo Sa mojih Ramena Nisam ni bila Svjesna težine Boja koja mi je pružila Štit i utočište Kad niko drugi Nije mogao Sad Me guši Uvlači me Tamo gdje Sam Provela 11 Dugih godina Sada mi je Skoro 28…


Vrijeme

O da li ćeš Ikada Dojenče svoje u naručju Nositi Zar Ne vidiš Da Vrijeme Gubi smisao Ako nista Ne ostaje Za tobom.


DAKLE KADA jA……(under contraption ..oh sorry construction!!! ) VELIKI, PREVELIKI razotkrivač jorgana , otpirač pivskih flaša te GENIJALNI IZUMITELJ hladne vode jEDNOG ONOG OD SVIH koji se ne računaju dana a kada se od sunca ne vide NITI zatvorenih nočiju Dakle kada ja NAPUSTIM ŠKOLJKAŠA BIJEDNIKA uvijek nevidljivog U tramvajU osječkoM ZMIJUGAVOM IŠARANOM SPRAYOM MILJENIKA…


Film naših života je projekcija neverovatnog. Ne moram puno da razmišljam, i da se sećam, pa sva su sećanja već tu. A ne bih rekao da smo ikada zajedno prelazili preko naše reke u mome kraju ovim mostovima. Odavno sagradjenim i odavno nepoznatim za nas. Ja na jednu, a ti na drugu stranu. I obratno…


Kad loše strane obrišem gumicom, a one, i obrisane, ostanu samnom kao tupi pogled u zidove i ovaj pokušaj da gumicom popravim stihove, da im dam lažni sjaj, onda pomislim da je umjetnost samo obmana jer ni iskrenost ni istina u sebi nemaju umjetnog …a ipak može biti umjetničkog…


ZAMOLBA

sve ukrasti mi možete, stvari nebitne porazbacati, stihove kopirati, mojoj tuzi se rugati…. ali budite ušni i pustite barem ono najmanje -meni; komadić srca, dušu opranu od životnih nedaća…. ostavite moje ime neokaltoliko dostojni, budite velikodjano, djetinjasto, zaigrano, pružite mi prije spavanja dlan s poljupcima čistim, slatkim kao mlijeko majčino… jer znajte, čujte i počujte-…