ništa sablasno,sto put provjereno,i opet ponovljeno,ispijam talog crne,sjedim onako ukočeno,kroz staklo bježi pogled,prođe još jedno ljeto,grožđe zlati se na padinama,nas dvoje ubiremo mrak,nema tih riječi koje govore,ni pokreta što potvrđuju,pojeli nas vali nemira,ima li smisla kukanje,i vjerovanje u onu kakonada posljednja umire,naši puti izgubili su kompas,raspršilo se gladno sjeme,ništavilo stvarnosti nadvladalomaštanje o jabuci Božića,raspuklo se…


onog ljeta, prerezaše vrpcu pupčanu,odvojiše od majke nju, zasvjetliše očiturobnog života, čuje se jauk, zazvonišeu daljini zvona…. U ČETIRI ZIDA otac zavolješe njene franze boje kestena,majka za nju ne nađoše puno vremena,postavljati pitanja zašto i zbog čega, svrhenije bilo nikada, Ona, je ubrzo prohodala,možda silom prilika, sa kukcima i zvijerimana vjetrometini, ostavljena…sama…. U ČETIRI ZIDA………..


Od ranog detinjstva, šaptao mi deda.Dobrota sine to je mera, ljudskosti svih.Svi smo mi Božija deca.Što kradu čari života i pretoče ih u stih. A verovao sam ja, ta deda valda zna.Pa stariji je on, a ja mladi konj.Jer ćud je čudna kada stariš ti.Za smisao života, tad se uhvatiš. Problema nikad dosta, dok si…


Bila bi šteta da neka šetnja ostane neotšetana I neki zagrljaj besmisleno dug bez nas da ostane Volim te da se ne izgovori, prešuti, proguta i samo pogledom klizne preko poda I sav smijeh i sreća i tuga Možda šala, nekad nježna, nekad gruba Neka pijana noć,  suluda, umorna jutra Osjećaj i želja da ne…


Ti si šutjela one noći Nisi htjela ništa govorit Tišinom si mene  htjela ubit I ranjenog me pustit da živim Srce  reče: „ daj!“ On je loš to znaj Zlu se ne predaji On  ti nije  taj Nakon nas ništa više  nije isto Gledam naše mjesto Pošto znam da Kad malo bolje razmislim Tebe voli…


Pokora

Neprolivenim suzama zalijevam trnje što razdire nutrinu i peče krvareći nemir u rijeku stihova koja mi venama teče. Nevidljiva hodam korakom tišine okovana u vlastitoj sjeni. Ne, ja ne plačem! To život plače u meni.


OBRISI

kome da šapnembol, davno izgubih pojamo vremenu,od naših trenutakaostali su tek obrisi,ponekad isprani u rijecibez povratka,ostadoh usidrena, okamenjenana pragu kuće bez broja,ulici bez imena,tražim u snovima, naprežemosjetila, silno želimpronaći onaj dijamantpretvoren u živo biće,nedostaje mom duhu u satimazime, tko rekao bi da to je moguće,vani noćni zrikavac dosadnjikavoudara ritam,čuju ga oni pripadnicidrugog svijeta pa komentirajuuvredljivo i strašno,nisam…


teško je odmaknuti seod ulice šarenih persona,prtljage zahrđene na vremenu kad znala samizgovorite tek dvije riječi,žudim prisječajući se šetnjiu danu svjetlosti, mojesvjetlosti satkane u obrisimamodrine plićaka, tamo gdjemorski konjici i sirene slavilisu ljetni solsticij, sada vrištimnemoćna, teških udova, mokrekože, ništa više ne ide meniu korist pa ni zaveslaj vjetrićakoji odlučio se poigrati sa sparinom,skidam moje stakleno povećalo,trudim se očima…


USAMLJENA u danu, u pjesmi,ručku i kocki šećera,kava hladna, gorkabez priče, oprana i nedaje dojam da to napitak je koji spašava, izbavlja,mučim se, okrećem glavu,tražim riječ, osmijeh,odlazim u ribolov aliništa na vidiku, ni ribeni ostvarenih želja,fontana zasušena, kovanica nigdje, mojčovjek odlazi svojim poslom,ja usamljena na tromeđiživota, smrti i onog najboljegšto zove se sredina….


Atom

Tebe zove moja bol Izranja kao olupina Iz noćnih mora I šapuće mi Pogledaj me Držiš me za ruku I vodiš kroz Fragmente svijesti Ne vidim ti lice Pogledaj me U sjeni nereda U sjemenu zlaDijamantna je soba ogledala Tu atom dobrote sja Pogledaj me


Sam si sa sobom I sjena sama nestane U dubini noći i nemaš moći Čekaš da bol sama od sebe prestane Čekaš me? Rekla je „Tako je“ Reko je Od tad nema je Nestala Prestala voljeti Jeste da ta istina bolna Mora se prihvatit Dobro se sjećam odlaska moga od nje Rekla je „krivac si“…


jedne kišne subote,upoznah tihog starca,zapeo mi za oko, ni samane znam kako i zašto,nosah sa sobom moj digić,volim slikati i ptice, i stabla,i kišu , i sunce, i nebo i zemlju,kad nešto zaželim, to i ostvarim,približih se pulskom parku imenaGraza, gledam te umiljate očiispod staromodnih naočala,sjedi nagnut na jednom grmuu jednoj ruci drži komad starog kruha,na ramenu…


SAVJEST

SAVJEST ja i tvoja savjest,i božji neki glas,jesam li ja čovjekili samo žena kojavjeruje, sluša svaku tvoju laž,kima glavom kaoda potvrđuje istinu,a ona isparila s jesenjommaglom u pravcujužinastih naplavina,pa onda i gubim razum,sve za tebe i zbog tebe,ne želim te izgubit iopet tonuti u mislimacrne sofe, hej ti, frajeru, druže,ne, nema govora da obraćam se gospodinu jerti prkosiš bez grižnje,ponavljaš…


Trzam se, gori pod petama, želim da stignem na ovaj, samo ovaj vlak koji vozi posebnim kolosjekom, ispričavam se, nemam vremena za kupnju karte, vozit ću se besplatno, znam brate, kužiš ti to, loša su ova prokleta vremena otuđenosti i krvoprolića, gadosti, nepravde i gorčine, ali opet tješim se, nisam sama, ljudi, halloooo…nisam sama, vi…


DINAMIKA

DINAMIKA otvoriš dušuna sva vratai prozori da govore,ni propuh ne škodii odašilješ svoje muke,tjeraš vraze i vještice,na lomaču s crnim mislima,svjetle zrake umotaš ulaticu svojih bedara išibaš naprijed, puštajućirijeku da govori jezikomslobodnih signala,zemlju potičeš na izmjenetopline i hladnih talasa,a mi, sirotani, gdje smou toj bijednoj priči nazvanojHRID KOJU NITKO NE VOLI,češkamo se, gacamo u vodibez izmjene, ne želimo shvatitibit…


Mnogi se zapitaju, sta je to ljubav? Ljubav je ono sto se ne moze lahko opisati, ljubav je ono sto ne mozes da zamislis. Maloljetan sam djecak, ali znam sta je ljubav. Ljubav je kada “ISTINSKI” volis nekoga, toliko jako da si uz toga “nekoga” u trenucima najgorim, u trenucima najboljim. Oh, ta divna skola….


da li je potrebnorazmišljati,optuživati,snositi krivicu,samo zato jerodjednom onaje za njega nepoznata,nepostojeća,izblijedila u magli,nestala u širokom dijapazonu,imala strahovitu moću dugoj, isrcrpljujućoj igrii ostala pobjednica,za tu heroinu kasnijih vremenaznalo se reći da nedostojna jebila svog imena, zbog svoječudne i neprihvatljive premise,zbog divlje i strasne naravi,tko će ga znati, ima li smislavraćati je, držati na nišanu kadona utekne iz svake klopke,neuništiva…


oni su oni, ne dvoje,ne dvije,oni su hrabri od najhrabrijih,ljubavnici, jednaki po spolu,oni koje svjetina razapinje,a ne shvaća zašto i oni ljube,osjećaju miris kože, imajuerekcije, orgazme u tišini,zašto strah, skrivanje izaduginih boja, zar sunce moraih sklanjati od znatiželjnikabolesnih predrasuda, mržnjei kamenovanja, oni su strastveni mangupi,lavljeg srca, njihove usne posjedujuvlažnost epitela potrebnih daproradi zahrđao vulkan,je li pobogu…


gledam tu ženu,dolazi mi često u snovimaproganja svojim mislima,tamo negdje bez igdje ikoga,u svom filmu zamišljena,,,pljunuta ja…. kako joj priči, boga više ne pozna,tko stao joj na prsište i opekao jagodice,ludi, kose čupa, nosi čarape mrežastih niti,zajebana, ludih manira, nebom upravljazemlju ljubi i o njoj nešto neprestano švrlja,jao, koje li koincidencije, je li baba, dama…


gdje li ste se skriliima li vas igdje jošili zauvijek prošla suvremena kad otkinuliste uz put mirisnu ružu,kad bez srama na rendesdošli ste sa stručkom đurđevka,svojoj voljenoj na daljinu odaslaliKupidovu strijelu, a ona, onaje istog trena porumenila,bila njoj neka neugodaal na srcu toplina,za te su muške glave slovilii oni kavaliri što pjevali su pod prozoromnajdraže, skrivali se negdjeu grmu…


Sam. Na svježem oceanskom vjetru drhtim dok vrtim pet eura među prstima. Sitniš sitan poput pijeska pod nogama. Ne razmišljam, ne brinem kako ih razvući kroz tjedan. Jadna trampa za pola sata života. Izdresiran radit i šutit dok tijelo neposustane. Ništa vam to nije teško prijatelji, samo ponižavajuće. Putovati svijetom trbuhom za kruhom. Smeće za…


KUPOLA

sagrađena nekad davno,od čije ruke nije mi poznato,kupola kamena koji osluškuje,luka koji smiješi se svakom,a ispod, u hladovini, sjatilose društvo pjesnika, ljubavnika,mladeži koja zna raspustiti se,dok nekoliko starijih brije nešto,ah vražji su dani, noći teške,kupola uvijek ista, čvrsta i teška,ništa joj ne mogu ni oluje vremena,nikada ne pušta suzu za inat njima,lijepo joj je ime nadjenuo…