TRČE MISLI osjećam, moždaponovno pad sistema,moderno neko doba,a misli mi opetpodivljale, vrludaju kaobumbar oko cvijeta,oprašuje ih lahor proljetnogtravnja, pričalice su to,bezobraznice, treba ih razumijeti,a to mogu samo ja, njihovazaštitnica,njihov Bog, Otac,igram se s njima, u sebi, skupljammudrosti koje mogle bi poslužitiu trenucima očaja,znam da ne slušaju ali takva sami ja, tjeram po svom, ubijam ljepotu kao da ona jeglavni…


Imam samo jedno srce, za sve ljude. Za cijeli svijet i jedan zivot. Trazim samo slicno, medju kamenjem neki biser, ili dijamant plavi. Kad ga dotaknem znacu da je pravi. Zemlja je pustinja srca, necu da njoj hodam sam, pa je moje ono sto od srca dam. Sve sto imam staje u trenutak jedan, to…


ZLI JEZICI ne slušaj ih, ne opterećujsrce njima,to đavli su što vise na stubukišne noći i vrebaju,opaki, rđavi, uamazani otrovomsmrti i raskida, cerekaju senašim poljupcima, a pojma nemajukoliko u njima sjedi makova vatre,ne strahuj, ne zatvaraj mi vrata,ja hrabrost svoju u javnost dajem,uživam u sitnim satima čavrljatis ćukom koji poraniše nešto,nadopunjujemo se u pjesmi života,smijemo se istim stvarima, a on pticanoćna, gdje li…


Gledamo se šutke, znamo, nije prvi put,kao da smo se već negdje sreli. Déjà vu!Sjećam se tih divljih konja u tvojim očimakoji galopiraju pored strijela zelenih agavadok izblijedjeli Mjesec na nebu se gubikroz koridore zablista svjetlost,svjetlost jača i od sjajna zlata.Žarki ognjevi rasporedili seu pravilnim titrajućim obručimazuba vremena što sahranio je šutnju. Tvoj glas, poput…


Nitko ne sjedi na balkonu. Skriveni u svojim cahurama,medu zutim zidovima, iznova ponavljaju,vec stotinu puna, ponovljene radnje. Nitko ne sjedi na balkonu. Gospoda stara, U susjednom stanu, Kuha po starom receptu, Bezgrešno. Ponosna na svoja umijeća, Zgradom širi raznobojne mirise. A smrdi na kolotečinu. Nitko ne sjedi na balkonu. Doseg savršenstva lažan je privid. Toliko…


Zavještavam se samoj sebi i samo sebi i drugima ako ko pita i bude htio znati o mrmoru unutar mene, jadu koji me mori nizbogčega i nizašto a mori i već dugo plete svoje konce divljeg daha i mrskog .. Zavještavam i govorim da neće biti, da neće biti dozvoljenog straha i trzaja glasa niti…


Oblaci? Na njima misli moje plove. Sunce? Rijetko gledam u njega. Bog? Nije pravedan. Gdje je? Nikad ga nisam vidio. Postoji li? On to zna. Ja sada moram poći jer misli moje žele na put.


Boze moj opet sam ti tuzan prazan kao stol isflekan i ruzan nemam snage nemam volje a bit ce mi zivjet tako Isuse dragi ja ti nemam puta gresnik sam na kilo izgubljeni vijernik umoran od snova vise nista ne umijem nisam slike vrijedan Boze moj ovog me zivota strah strah me ovih ljudi otupile…


U mračnoj noći spominjem ti ime – u magli,Dugačke su ove hladne zime – u magli. Trebam tvoje sigurne mirisne rukeŠto grle me poput nježne rime – u magli. Neka me vode kroz monsunske kišeI čuvaju od silne morske plime – u magli. S tobom ću i na kraj svijetaTamo, gdje vječne vatre dime –…


ALBATROS

U meni neka čudna pticaširi svoja ogromna bijela krilana sve strane sputava je žicapolomljena u tamu se svila. Letjeti bi htjela između modrinapustiti da nose je olujne strujekružiti ponad sedam planinadok u daljini morski vali bruje. Taj albatros slomljenih krilazgurio se na dnu moje sjenekudagod krene zaustavi ga silaoko njega samo zidovi i stijene. Htio bi…


Postoje svjetovi gdje mogu biti kralj, to nije lazni sjaj, tu zivim od pjesama, ne nosim zlato, vec zlatna je dusa u tom nevidljivom snu. Na dnu okeana je moj kovceg s blagom, da l cu ga naci sam ili s nekom dragom? Neke davne muze su mi vrijeme uzele, al’ stihove dale, iako mi…


Dublje je nego sto vidim, a dubina se ne moze vidjeti ocima. Nocima trazim sebe, pa budan sam u snu, jer budam sanjam, ta dusa ne moze iz mene. Plivam sam, mojim stilom ne znaju, jer ni sam ne znam koji je. Jezero je cisto, okolo su jele, mnogi se sele, a ja u hladnoj…


KONAČNO

je li ja to sanjamili možda smilovao se Bog,ovih se dana osjećam kao čipka od mora i krila galeba…. jutra mirišu mi na topli kruhiz bakine peći, za večeri trebalabih mnogo ljepšeg reći, jer dišemkao nekad, pjesma djetinjstva nagrudima mi spava, budim se ispunjena, lagana i zdrava….. konačno proradio je neki kliku mojoj glavi, prijatelj mi ruku…


Kad zatvorim očii rastjeram misli– pronalazim ga. Trenutak izvan vremenausred zaborava– snena vječnost mira. Sva patnja, sva sreća,ta borba, nikad veća– prestaje. Taj neuhvatljiv čassad dobiva glas– da ismije sav svijet.


Točno me među oči pogodio refleksivni metak. O kako je lako povučen okidač, mislima, bez riječi. Htio sam pustiti vrisak, a glasiljci su na tren pukli. Posrćem kao ranjena divljač dok bježim od misli.


Forced into clothesThat do not fitWhy no one knowsMy path was not litCompany of shadowsSuits me I admitAnd it showsI chose to submitTo all thoseWho would have me quitAnd so it goesMy words of witIt’s what I choseLike a true hypocriteNothing left to discloseThere is no more gritI can but reposeAnd wait for a refitOr…


Prazan mrak Tišinom obavijen glas Uvlači se kroz pore Ugasle noći Još dugo neće Novo jutro se roditi Zarobljeni ostajemo U ništavilu, U vrtlogu Bezimenih emocija I nepostojećih sjećanja… Poput korica knjiga Polagano nas nagriza Otrovno sjeme vremena Naša tijela nisu dobar štit Za borbu protiv Takvoga protivnika I maču je hrđa osnova Iskovana u…


Opet odlazim u brda.Znakovi ukazuju na skliske ceste,klizavije od leda.Znakove ne poštujem i gazim bicikliste koji su cijele noćipedalirali, alinisu mi uspjeli pobjećijer spori su njihovi bicikli nepodmazanih lančanikai probušenih guma.Među biciklistima vlada panikai silaze s uma.


Sjedimo ti i ja, ali sjedi i on. Mi razgovaramo i pretvaramo se… Pretvaramo se da ga ne vidimo. Ne brine ga to, on je i dalje tu… U tišini nas opominje, možda i osuđuje. Mi se i dalje pretvaramo… Slon u sobi.


Božja riječ je „živa i djelotvorna“ (Heb 4,12) ?? vjerujem mu kada mi kazuje obećanjem da će vrijeme suza proći, da ću uz vjeru i ljubav preživjeti trpljenje križnog putovanja, jer nisam slađano sama, imam tebe anđela mog srca, kao šapat nade. Ja i ti smo vječno nasmijanje dušice slađana bliskosti, nisam ti dosadila sa…


Čujem zveket staklenih zvona Zaklonjenih pod kupolom smrti Ne želim da mi od nje ostane crnina Ne želim da ostanu samo mantija i odjeća Čujem struganje kolica Poduprtih razveseljenim duhom Nekog starog doseljenika Milujem njegove bore Kao što sam milovao rub stranice kreveta Kada je odlazio na otupljujući rad privatnika izrabljivača Stišavam jauk zbog nenadane…


Jos uvijek sam tu, iako dusa neprestano luta, ne dam joj da s puta skrene. Ona je sve sto imam, ona cuva mene.   Na kraju dana nam ostaje sve sto imamo, srce je zauvijek tu, u dobru, u zlu, u snu, a malo i na tlu.   Cvijece ce da pokisne, ali ce narasti,…