Ko da sam falila čitavo stoljeće Previše mi je ovo Izvještačene sreće Samo još zbog tebe se čini ispravno Gdje su ljudi što žive Sve okolo ljudi što glume da žive Ni trenutak više nije što je Ima filter Zabilježeno,obilježeno. Da mi se odlogirat Ne želim biti super mario Skupljat “gljive” koje me povećaju Samo…


Znaš da život negdje i dalje teče okreću se dani i vrti vrijeme odnoseći sobom svako breme taj sat što se ukrug kreće. Sve su ti draže puste samoće ne čuješ ritmičnog života bilo zaboravio si što ti je srce snilo ono je prestalo da stremi i hoće. Neizlječiva neka ovo je bolest postao si potpuno…


Vrti se sreća na krugu stola skaču loptice u 37 polja stavljaš  sve  na kocku strepeći  kolika će biti lova K’o strijelac što metu gađa cilj koji biraš misao vodi tada odapinješ bez želje i straha um tvojom rukom siguran vlada Napinješ luk osjetiš snagu vješto  ciljaš  u metu zlatnu želja zadrhti u duhu samom…


malaga, crna riba u julskom mahanju breza pomalo u nama bronzanim osmehom plamti daljina, u moru ples stena pokisli veš bledo veče galeb sa crvenom ružom godine koje su iza s kišom po travi mirišu na ljubav žive cimbale bilja u plavini palme osećam ritam tvog zagrljaja i prolaznost se odmara u našem krilu boli,…


Skica

Oblaci bijeli Kreirani Onako Kako bi I sami Htjeli. Nikad im nije Ista adresa. Uvijek Za prazan pogled Imaju smisla. I Tako Ide vecer Kao da kuci Nikad stici Nece 🙂


Baš je divna ova demokracija u njoj je sve u odnosu relacija; aritmetička sredina nije apsolutna već je prema potrebi rezolutna. Krajem školske godine nek’ te ne čudi da u e-imeniku pojave se brojevi ludi; možda te ocjene samo tebi se čine za profesora su one druge veličine. Čak i oglasi za traženo radno mjesto…


Pijuni, Vođeni rukom sudbine. Svemoćni nemoćnici, U vlastitim kraljevstvima Oholosti i bešćutnosti. Prestrašeni smrtnici Na putu ka vječnosti.   Samo razigrana djeca, U vrtlogu života. Samo nestali osmijesi, U izlogu ljepota.


Psihologija- lijepa znanost za pametne ljude.   Otkrila sam davno njene čari, naučila igrati po njenim pravilima.   Zato, što god misliš, razmisli još jednom.   Ako gledam, možda ne gledam jer mi se gleda.   Ako govorim, možda želim da čuješ, da pomisliš kako si u krivu.   Nije da želim, ali pretvarat’ se…


Sila

Za one Koji umom tvore manje. Za one Sto misle da imaju svoje. Nemam brige Pisem sporije. Pisem sporije Da paznju dobije I onaj Tako u skoli pohada Prilagodene programe. Otvaram prozore Sparina nestaje Svjezina Andeo Bos na rosi Rastvara svoja krila Raj pored oaze To vec svaka Budala znade Idila Milina Okreće se kotać…


U tajnim arhivima duše udba srca pohranila je brojne ljude i događaje.   Neke daje na uvid sjećanju, s vremena na vrijeme, da me podsjeti.   Druge vješto skriva i od mene same, da me zaštiti.


Pjesma je moja subjektivna sama je sebi afektivna kao lijepa kičasta barbika kojoj nedostaje lirika. Ona je obična hiperbola bez aliteracija i simbola ljuta je poput crnog papra čak nema nit’ metafora. Čita se kao deset kuna žučna i gorčine puna ne možeš naći asonancu liči na poetsku rezonancu. Fali joj poneka gradacija nek’ živi…