Udahni vetar, zvezdanu prašinu, Srobi oluju, oblake zaledi, Oživi reke, njihov miris bledi – Skreneš li pogled, začas treptaj minu.   Mi srešćemo se uz svečani prasak I tihu pesmu prirode i tela Što na par reči lako bi se svela, Na tajni sudar i pobegli časak.   Umiri drhtaj i na tren ću tada…


Ja

Ja, kao rasuti maslačak idem gdje me vjetar nosi, Ja, kao domaći stranac kojeg ni sreća ne miluje po kosi. Ja, sam na ovom svijetu čuda, Ja, idem a ne znam kuda. Ja, težak na tuđem polju, Ja, budućnost nemam bolju.


Jednom je curica šetala brdom, htjela se popeti na vrh brda tog, izgubila se jadna na predjelu strmom, jedino što je zazivala bio je Bog. Mislila je da joj samo on pomoći može, samo je vikala “pomozi Bože”, da se vratim na put pravi, jeza me hvata u ovoj stravi. Naravno Bog joj odgovorio nije,…


Ljubav

kao što jutarnje sunce obasja lelujave valove mora, Kao napadali snijeg što se prelijeva po vrhovima gora, Kao kapljice rose koje daju znak da je stigla zora, Kao jutarnje buđenje bez imalo umora, Kao slika predivnog vode izvora, Kao poslije sna punog horora, Tako se osjećam u društvu njenom, Taj osjećaj kao da si u…


Nekad kad sjedim i gledam u prazno Glavom se vrte misli “pod razno”. Nekad kad nemam mira sa sobom, Zamislim mjesto gdje putujem brodom. Putujem sama i nemam prtljage, nema sistema, nema ni vlade. Tamo sam glavna i ne trebam stvari, Svijet je lijep kad ego je mali. Otkači svu tu pustu bagažu, Pusti da…


Očiju tvojih gde jedino ima – U gomilama prostih bledih skica I jedva čitkih stihova i rima, Puteve tražih makar do tvog lica.   I kad je staza postajala manja, Ja otkrih tajne odaje sećanja Kako bih reči za tebe ukrao, – Ali sam sramno lutao i stao.   Tu šum sam poznat disao, a…


Ubrao sam tratinčicu Sa neizoranog polja. Trgao sam joj laticu po laticu i razmišljao o čemu razmišlja.   Ne znam, ali znam da sam ju ubio i da ju masakriram. Mislim da misli o čemu sam mislio da joj latice trgam.   Tratinčica misli: “Možda se igra voli me ili me ne voli   ili…


Pogledaj u oči likova u tami I uputi pogled prema prvom strahu A u trenu kada ostanete sami Ne otkrivaj tajne sve u jednom dahu.   Sačekaj da prođe bol iz ranih dana, Da zadrhti srce uz ožiljak bledi, Da prospe tišinu ista stara rana I trenutak straha naizgled se sledi.   I sve onda…


Oko mene je polumrak osvijetljen lampom na baterije. Dosadno, opuštajuće. Evo prošao je plavi ponedjeljak, kažu dan sa najviše depresije. Jeli sada vrijeme za dane sreće?   Po zakonu velikih brojeva sada je onda vrijeme da se riješi teških križeva i olakša svoje breme.   Ipak to ovisi od osobe do osobe i kako kojem…


Bole me neke riječi, u srcu je magla, ne znam kuda krenuti, ne znam što je preda mnom.   Borim se s nepoznanicama, zamahujem mačem ljubavi potpuno naslijepo.   Bi li Ksena s povezom na očima mogla uništiti neprijatelje? Sumnjam.   Pa koje su onda meni šanse?    


Suho cvijeće, nova zavjesa, uspomene na stolu, i jedan mali globus na drvenom stalku – sažetak trenutka u vremenu što prolazi bez povratka.   Ne muče me godine. Ne više.   One su utjeha srcu što zna da nekim prazninama doći će kraj tek kad se napuni određeni broj, kad se šum pretvori u izdisaj,…


Padam u mutnu žutu rijeku punu mrtvih očiju što nose ih struje u maternicu zemlje gdje se korijenje stabala dodiruje. Zaplićem se o priljepke koji su poput embrija iz epruveta završili život prije negoli su ugledali kako bjelina zvijezda nestaje u zorama zasljepljujućih svjetlosti. Gušim se u dimu preminulih pjesama spaljenih prije prvog čitanja koje…


Sutra

Već si tu Krenu prema tebi Zaluta u jutra Topla Poznata Izgubljena . Ne želim te Vrati mi jutra Sada sutra Mraz Sraz Jaz .


Ja nisam znala o tome da pišem, samo sam osećala. Onda je došla zima, te godine nije bilo snega. Sve nijanse sive su se iskazale. Pupoljak je jedan na vrh smokve, prkos udario. I gledala sam ga. Bili mi ga je žao. Znala sam da dolazi mraz, da latica neće biti. Znala sam da dolazi…


”The beauty and the moonlight overthrew you.” Leonard Cohen (“Hallelujah”) U trenu kada hladna suza krene, Odsustvo glasa stih i srce sledi, Radosti duše zaborave mene; Kad dah njen mladi oduva oluja I njena slika naizgled izbledi – Čuće se slaba, mlada haleluja.   Svetlosti bljesak ostaje na dlanu Pri svakoj reči koja osmeh krije…


Put

Gdje vodiš Gubiš li   Osjećaje? Snove? Osmijeh?   Sebe. Put                            ili                          tup?


Tražim

Traženje… U tebi? Ne. Traženje… Koga? Sebe. Zašto? Slijepi su izgubljeni. Traženi. Tražim. Odustajem. Pronadi me.    


Dok noć vreba. San se na oko sprema. Život pun želja Spavati se neda. I tako jedra.. U vedra neba. Nada u životu Izuzetka nema.


Anđeo s neba u davnome veku Plavetnilom nas prosvetli i spoji, Blagosiljaše slavnu skromnu reku I njegov duh tu nastavlja da stoji   Gde mutna voda vekovima teče I sad se muči ispred ostataka Te mračne priče što čoveka peče, A zasvetluca od sunčevog zraka.   I žar sumračni zaslepi i budi Pred vlažnim okom…


Došla je ljubav na bilateralni sastanak. Nije mi ostavila mnogo vremena otkako je zadnji put odšetala iz moje rezidencije. Nisam se baš dobro pripremila za nju.   Sjela je na svoje mjesto, a ja se ni snašla nisam. Ne znam čime da je ponudim, niti što da od nje tražim.   Moćnija je od mene,…


Kao kisa na prozoru Slivahu se dani U nedogled U mora i okeane U beskrajnost Kao da nikad nece da prestane.. Bol koja tece Tragovima koraka tvojih Pomesana kisom iz ociju Strasno pece.. Kao od nevremena I strasnih oluja Kao od nepogoda Sve prohuja.    


Kako diše nebo bešumno i mirno iza zimske magle zbijene i guste. Ako nazrem rasplamtelost naše zvezde, to neće biti stvarno. Vođen slepom verom izgubiću razum tražeći treptaje tvog glasa. Prozeblog od nade uočiće me vir onih sećanja očiju bez boje i istine bez stida kojima si prošarala ove zidove. Ranjen pred njima, čuvaću krajnju…


Što ga se držiš Budi svoja Izabrao je on svoj put To nije sudbina tvoja Za stvaranje Potrebna je patnja Svako novo rođenje A tebi je do zagrljaja slatka Iritira te Dok strpljivo čeka novu šljaku Svjetlost se najsjajnije Vidi u mraku


Sklesana u fizicku formu stasite plesacice s dozom upitna morala ubodenog u vene meskoljis se pod novim suncem gdje pruzaju se tvoji hektari zemljista koje podari ti novi Gospodar cijoj si se volji pozrtvovano odlucila prepustiti padajuci u sjenicu s ostalom skupinom jadnih pokucstava pod slikama nad tepihom bijedno ustrojenih u jedan pregledan kalibar cija…