Stvaranje svijeta zvijezdama Planeti su metci Koje je Bog ispalio u                                          Svemir Prvog dana stvaranja svijeta, Kada mu baš nije išlo od ruke; „Ne ide, pa ne ide!“ (pri stvaranju osjetio je nemir) A Svemir…


BIRAJ

vrijeme ti je naklonjeno,zvijezde rade tebi u korist,ljeto ozbiljno pokucalo,a to je prilika za oboje,zato ne oklijevaj i trzni se,otkini putem ružu boje ljubavi,ne srami se što ljudi lažu,ja volim muškarce koji znaju,iskreno govore i jako se daju,no, prepuštam ti sloboduda biraš između potoka u srebru,mora koje dodiruje oblake,dajem ti šansu, ne i posljednju,meni širina…


rano, rano je,naš doručak u travi,prepun sokova,iscjeđenih vrućih,ovo je vrhunac prijevrhunca,u travi uz milovanjevlati i miris Venerine kose,medna usta, jezik skupljavrijedno radi, mravi škakljaju,dodatni to je ugođaj, usnama sladimo se,prstima popravljamomrvice i kapi, i desert neka nađe se,bogatiji je doručak,crveni se pijetlova krijesta,napaljen do bola, odlazi od nas,kurvišu pernati, mi dovoljni smosebi samima, sebični u slasti,uživanje uz dozu…


Znali su ga Prijeko, Pileznali su ga Stradun, Bužaznale sve Dubrave vilePorporela, Sponza, Luža On je svih hi ukonponjou veliku sinfonijupartio je dundo Đelođe se glazbom snovi sniju Adio Vam dundo Đeloma partili nikad njesteznam da gori đe ste pošliod Mužike sve su Feste


kakav hod kakva stikla koje butkice koje se prelamaju kao morski valovi s desna na lijeva koji osmjeh kakva strujanja ne obecavaju nista dobro mogu te odvuc bez obzira kakav si plivac na drugu stranu otoka ne mozes u tim ocima otkriti ista mozes se samo nadati njena figura kao i njene noge dosezu do…


Daleko u daljini i mjesta između nas, svake noći u mojim snovima. Vidim te i osjećam te, ti si ovdje, ne blizu ne daleko! Ti si ovdje u mom srcu, moje srce će ići dalje i dalje. Ljubav nas može dodirnuti samo jednom, dok traje cijeli život! Jedno pravo vrijeme,  mom životu uvijek ćemo ići…


samo dodirom jagodicedok ne čuješ klik i ne vidišsjenu, budi luda, ne osvrći se,znaj uzeti sve što ti se nudi,pogledaj u nebo,vrisni, crkni od smjeha, zaplešiu golotinji Evine slike, biti ćeprilike, onda poljubi golubovo kriloi pusti ga dalje, lupni nogom, poslušaj pjesmu koja razdire srce,tresni čašu o pod, dobar je to znak,šta te briga što on želi drugačiju,neka je…


gdje li ste se skriliima li vas igdje jošili zauvijek prošla suvremena kad otkinuliste uz put mirisnu ružu,kad bez srama na rendesdošli ste sa stručkom đurđevka,svojoj voljenoj na daljinu odaslaliKupidovu strijelu, a ona, onaje istog trena porumenila,bila njoj neka neugodaal na srcu toplina,za te su muške glave slovilii oni kavaliri što pjevali su pod prozoromnajdraže, skrivali se negdjeu grmu…


Pjesmu o ljubavi pjevam joj ja. Dok se oči sa snom bore, samo sunce, oblaci i trava uozbiljavahu njezin pogled. Između nje i neba samo je miris trave. Vlati trave pričaju o zaspaloj ljepoti. Osjećam njezine draži, ugodu i čari. Rijekom osjećaja spuštao sam se prema ušću strasti. Bila je to bliska  realnost. Besane noći…


onog jednog danajebenog sretnog danakad svijeća za žalostne bude više postojala,kad osmijeh samo zavlada,onog jutra dok zorombudila se budem među tisućamamojih dragih, samo mojih anđela,i pjevala meni omiljen sevdah,tada obući ću samo haljinu ispodkoje govoriti će bijele grudi,njihati se tijelo poput jedrana nemirnoj vodi,ljuljati seprsti opušteno i željno,onog dana i večeri vinom opijene,baciti ću iz uspomena prokletsvokarme zapisane…


KUPOLA

sagrađena nekad davno,od čije ruke nije mi poznato,kupola kamena koji osluškuje,luka koji smiješi se svakom,a ispod, u hladovini, sjatilose društvo pjesnika, ljubavnika,mladeži koja zna raspustiti se,dok nekoliko starijih brije nešto,ah vražji su dani, noći teške,kupola uvijek ista, čvrsta i teška,ništa joj ne mogu ni oluje vremena,nikada ne pušta suzu za inat njima,lijepo joj je ime nadjenuo…


Ljubav zadržavam na fotografiji, napravio sam ta sjećanja za sebe, gdje se moje oči nikad ne zatvaraju. Ljubav ponekad može povrijediti, tada postane jako teško,  to je jedino što znam. Napravio sam ta sjećanja za sebe, srce mi nikad nije slomljeno, vremena su zauvijek zamrznuta. Tako me može to zadržati, nikad neću biti sam!


Ti si svjetlo, ti si noć, ti si ljek i moja bol, ti si jedina stvar koju želim da dodirnem. Ti si groznica, nije me briga, zato što nisi tamo bila! Dozvoli mi da uzmem tvoju prošlost, možeš vidjet svijet koji te doveo. Voli me kako želiš, gubim se, nestajem van! Svaki centimetar tvoje kože…


Vodi me kroz tamnu noć, padni na tamnu stranu. Ne treba nam svjetlo, živjet ćemo na tamnoj strani. Ja to vidim i osjetim, dok smo još mladi i neustrašivi. Pusti svjetlo, upadaj na tamnu stranu. Tamna noć, tamna strana označuje put, gdje duša mora proći sama.


Osjećati se tako tanko, kao kuća od karata. Jedan udarac i vatromet, jer u meni ima iskre. Samo moram, upaliti svijetlo, neka se sjaji vatromet. Pokaži mi što vrijedim, kao što pucam preko neba. Hajde neka boje praska, budu šarene kao duga. Srce će mi zasjati, kao munja.


Taj je trenutak prošao Moram ti reći Ja sam ga održavala živim Provlačila Kroz godine Kroz snove Stihovima mu davala oblik Sjenama davala boje Kažem ti Izlizan je od čežnje Tromi suputnik Bez nas dvoje Odlazi, nestani Ti si samo bio I sve s tobom I oko tebe Bilo je moje


ODLUTAM PONEKAD istini za volju, nekad i prečestoodlutam iz svog stada,osjećam se jadno tada,govore mi da jalova sam,a pojma nemaju što to znači,kako zna boljeti kad u jutroprespavam, u očima bol,mrak prekriva zoru, kasnim na rađanje sunca, propuštam sjaj u travi i blistave vlati zabilježitiu slici mojih trenutaka, da, znam biti u fazi koja udaraiz svih plotuna, pljušti i ne…


Dan za danom, isti ljudi, iste Žene, sve manje ih je u meni. Ne osjećam ništa. Vide i čuju, no ne gledaju i ne slušaju. One su samo sjene svojih figura, loše finiširane fasade jeftinih vikendica. Ne osjećam ništa. I dalje. Ne (do)tiču me se. Prazni listovi koje treba popuniti. Traži se pisac.


Iako te imao nisam, kao što želio jesam, imao sam te kao što sam mislio da te imati nikada neću. Misleći da te ne mogu imati koliko sam želio, imao sam te manje nego što sam mogao. Kad sam shvatio da te mogu imati koliko želim, bilo je prekrasno. I prekasno.


KAO UDOVICA ima tako cijeli životima i sada, a bilo jei prethodne večeri i jutra,izdržati treba kažu,dokle samo, razmišljamdrhtajući u gnijezdu noći,liježem sama i budim setako, nema njega, ne čujemglas, ne osjećam dodir, jedino što ostalo jena krivudavoj cesti, čežnja jeza onim vremenima kad biloje mnogo drugačije,kad ljubio si moje usne redovitoi bez zadrške, ulazio u hrammoje intime poput gospodarai pobjednika dižući dva prsta,ma…


Što tu radiš djevojčice sa tim ružama tek svježe ubranim? Što tu radiš djevojko sa tim ružama ne više svježim? Što tu radiš lijepa ženo sa tim ružama koje već venu? Što tu radiš starice sa tim ružama davno uvelim? Čekam svog pobjednika!


PUSTI ME SAMU ne diraj me strunama,ne pjevaj one tvoje,danas ne pomaže,želim biti sama, posve,u odmaku od zbilje surove,želim sjesti u hladovinuhrasta, gledati u nebo,sama, bez šumova, pitanjasuvišna, odgovori nemogući,ovako je mašta i povrataku neka stara vremena, lijeknajbolji mojoj duši, umornabijah poput starice koja hodapo najvećoj žegi jer nemadoma., kuće ni kućišta,ja nisam ona, ja samo samizrod u svjetini…


Tanki su prsti klizili niz njen obraz, gladili su tanki prsti njenu glatku kožu. Iako je već napunila 30, njena je koža i dalje bila glatka, bez mnogo bora. Bili su njeni obrazi kao u djeteta. A on, on ju je još više volio radi toga. Ne radi njene mladosti, već radi stvari koje je…


PONIZNOST danas, ne sutra,večeras za izlaskomsunca jer sutra zorom bilo bi kasno, neuvjerljivo,netaktično,sada ljubi mi stopala,kleči pod mojim koljenima,dozvoli da udahnem miristvoje ljubavi, podsjeća me naponizan čin, daje dokaz da voliš me i onda kad te nema,kad ne možeš, kad putuješjužnim krajevima, a onda ses početkom toplijegdoba poput laste vraćaš svojojgrani ružmarina, širiš krila tektoliko da u poniznoj noći bdijenjaudijeliš znak svojoj dobroj vilida digneš mi bijeli…


nisam baš sigurnaje li pravi način ali nemami druge, uvijek u istovrijeme, sat, minut, sekund,izlazim iz kaveza usamljenosti,preodjenuta, odskitam u susjedstvo,tražeći neki očarani prostor kojiblista od svjetine, pravih ljudi,mojih sličnosti, da, upuštam seu avanturu brišući prašinu prošlosti,pokušavam na tom meridijanu pronaćinekog uzoritog, čistih misli, poštenih djela,nevažnog imena, bitno je samo da noć pokratim u dijelovima koji nanosetežinu i lome me u nesanici briga,a tamo, perioda prođe…