Uplašenih očiju premetao je po rukama nova sepeta, ovaj kao da joj je malešan, ovaj kao da joj je potaman.       Ljeskovina zavodljivo bljeska pod dlanovima ogrubjelim, nudi mu se. Kasno je, ljubavi moja, kao da nama dockan je? Je li? Kaži mi? Reci mi nešto, prozbori iz sepeta, moja draga…   Odnijet ću te…


Bježi duša, uzmiče onima  što zakloniše milost.   Svira vjetar kroz grane starih javorova, i nosa pahulje,   svud…   i gdje je zatoplilo oči traže,  ali nema, već dugo proljeća moga nema;   grudi su svikle baš na sviranje vjetra kroz granje i na bijelu stud.


Sve manje plačem, jer sve manje boli. Nije ostalo puno mjesta gdje možeš ostaviti žig. Sve lakše podnosim tvoje uvrede, hladnoću, jer… šta mi možeš reći, a da već nisam ranije čula. Sve mi je lakše samoj zaspati, navikla sam na tišinu sobe, širinu jastuka. Nije više tako teško biti sam, osluškivati samo svoje zvukove,…


Kroz oluju života bio si moja stijena… Krijući se od vjetra tebi sam hrlila, za tebe se držala, a ti me nepomično čuvao- nisi dao da padnem. Čak i kada bi me talasi pjenušavi od sumnje na koljena bacali, ti bi mi pružio ruku, podigao i osmjehom, bez ijedne riječi, rekao da će sve biti…


(Plavo sunce – još nas ima)   Bila jednom jedna zvijezda Sjajna Presjajna Uzletjela i pala Kao ptica u srce pogođena Razbila se u stotine komadića koji su izgubili sjaj   Ponekad u sutonu tihom U večeri sjetnoj Pred mrklom pučinom Pod nebom golim Zagledan u dubine Čini mi se Da će se svi ti…


Ljubavlju se učini da na ružama nema trnja, sklone se da ne povrijede ruke koje žele da te zagrle! Ljubavlju se od suza biseri stvaraju, oči koje vole ne varaju, već se nesebično daruju!   A sanjala sam ruže darovne, sanjala sam tvoj lik, ostala mi vjera da si moje duše krik!   Probudilo me…


Znaš ti da te dušom nađem, da u srcu moju ljubav osjetiš. Znaš ti da sam ja sva od sna, i da lako u tvoj san ulazim. Noću dok zvijezde trepere, ti znaš dio sam toga sjaja, malena iskrica nebeska željna Raja. Od vjere sapunicu oblaka stvaram, činim pozornicu za nas. Doziva te moj glas,…


Ja više ne umijem voljeti šapat, niti uzdah, niti tišinu milovanja. Ne volim okus sreće – izmaknut će mi se čim osvane jutro.   Ako je nebo – iznevjerit će me? Ako je cvijeće, uvenut će prije vremena umiranja!   Jedino što još smijem voljeti, smijavice su nedostižne – daleke… i tihi korak nježne srne.


Niz livadu se vjetrić mali poigravao  čuperkom kose, ponad obrva se razmetao divnih; u zlatnom jutru, podno lipe… a ispod tunike čežnja teče i ponesena ljubavnim žarom: „ Stegni me jače!“ ― lipa reče.   Poradi mirisa njenog i lipe, izludio leptir, pa ljubi lice… i poradi oka što joj zablista; cjeliva ljude, mjesec i…


Povedi me u Harlem* kad se danak javi. Zanjihati ćemo Harlemske bunare.   Ah, izgubismo svu noć zoru čekajući, strepim da me ne zaboraviš u velikoj preši, i da odeš sama…   Povedi me u Harlem gdje teče Bosna stara, u Hrlemu se tako divno ljubi.   Odluka je pala – bježimo u Harlem, ponesi…


Kljucka suze moje poput zrnja sočnog, emocijama rajskim dozivam je! Sljubljena je sa bolom mojim, sljubljena je sa svim što ja volim, ptica je nebeska, suosjećajna. A rekli su mi kao maloj, da sa pticama ne znaju pričati ljudi, a moja se duša iz bola na krilima njezinim u ljubav svetu gubi. Osluškujemo se ljubavlju…


Sve je lutka gola, oblačiš je sobom. Prepoznaj se u svemu što te poput ljuspe grli. Ljubavnik svoju ljubavnicu u krilo ljubavi obujmi. Poljubi sve što oko tebe igra u oru života. Upoznaj se. Upoznaj ono što tvoju dušu celi. Brat sestru posle veka života upozna, vekovna divota. Zagrli u cvatu lutanja skitnicu što na…


NEOVISNI

  svili gnijezdo tamo na točki spajanja, daleko od očiju mrkih, još dalje od ustiju što sline, jalni na ono nešto što ne viđa se često, na dvoje zaljubljenih, čednih, razgolićenih, na njih koje spojio je dan, a ogrlicu poklonila im zvijezda padalica, čiste duše, obgrljeni dugom,  omamljeni slobodom jutara, i gledam ih, promatram iz…


    Ima ljepote Leilo, nebo je zvjezdano svake noći – još tu. Opija dušu livada cvjetna i žutokljunog ćuka ćud. Sve je još tu, samo tebe na livadama nema, cvijete; nit oka tvoga sjaj, donosi smiraj duši, nit oka tvoga sjaj.   A upamtile su ti zelene oči biće i svud te tražim –…


Vodilo me srce k Tebi, a ako bješe iz srca, šta bi pošlo po krivu ? Mi imamo ono šta drugi nemaju, Dadeš mi malo sebe i rađam se iznova. Eto Ti dokaza, riječi ove, nu, nosi ih, Koje su djelo, ni manje- ni više, Srca mog što ljubi Tvoje biće, bezrazložno i beskompromisno bezobrazno,…


Ciganka je svakog jutra svoje telo od noći prala. Prala u obližnjoj reci, ali svoju muku nije sprala Jer ju je ista muka navečer opet sebi zvala. Duši njenoj je ove grozne misli nemilosrdno prikovala: ,, Prodavaj se, plači, to me ne može dotaći. Prodajom svoga tela i svoje duše želiš detetu pomoći, Ali nije…


Ako mi pokažeš da imaš srce Učiniću da ga radost prosvetli. Ako mi pokažeš da nemaš srca Iščupaću svoje i daću ga tebi. Ako mi zbunjeno kažeš da ne znaš Uveriću te da za sva vremena saznaš. Ali ako mi zabodeš nož u leđa Dok ti ja ovo iz ljubavi činim, Umrećemo zajedno istog trena.


Da l’ svanu dan kad ti milo sunce šapnu nešto? Da l’ pade noć kad ti dragi mesec šapnu nešto? Šta te to danju nauči da budan bdiš pod mrežom sunčevih zraka? Šta te to noću nauči da spavaš pod svetlim veom mesečevog mraka? Ma otkud ti to saznanje da kad počnu noći počne i…


Bez emocija bi umrla, ne bi se bez ljubav tvoje Kriste ja ni budila. Za tebe sam ja unatoč nesavršenosti uspavana lipojka i ti me svaki dan iz lijesa staklenog budiš, kao svoju Princezicu Jeruzalemsku. Staklo mi se zarilo u kosti, peče me tuga i nepravda. Nije što mene boli, već što bol u Presvetom…


SAKRILA ME BOL OD LJUBAVI MOG ŽIVOTA Ignoriram bolom tijela da mi duši nedostaješ! Po nekad je bolje odustati mislim se, nego li da maštam da bi me netko mogao bolnu sa suosjećajnim bezbolom zavoljeti! Brani mi ova tijelesnost puno tog, brani mi da ja budem ja, ona rasplesana ljubilica, nečija ljubav, radost najveća! Znam…


Ne plaši se što ti leva ruka Hvata mračne prste ruku aveti, Darovah te desnom rukom bez poroka, Njom se nasladi radošću Moje Svetosti. Ne plaši se što ti desna noga Probodena trnjem, guši se od blata. Darovah te levom nogom Duha Velikoga, Njenim se korakom otvaraju rajska vrata. Neka te ne sablasni to slepo…


Vatrenim nebom gori sunce razbesnelo, Na brdašcu sedi zamišljena devojčica, Pita nebo da l’ je nešto ružno snilo. Od crvenih do ružičastih nebeskih bojica Na kojima se tamna senka devojčice slika, Četkicom zlatne kose suncu zatvara oči Senka devojčice koja nebu strah uoči. Pita nebo da l’ je nešto ružno snilo. Nebo tišinom zvuk dubi,…


Izoliraš me i udaljavaš, postojanošću svoje istine moju pobijaš. Vrijeđaš me polako i sa ciljem, tvojom nakanom svoju bol krijem. Nije više važno, ne vrijedi ništa što bi pobudilo strast, začepilo sve rupe moje dobre volje što do mozga stvaraju kanale. Sad se tješim iako znam što je bolje, tvoji mi poljupci u suštini i…


Znam da više nikad nećeš biti moj Znam da ne vrijedi ni potiskivati ovu bol, koja razdire,kola venama, miješa i prolazi kroz klijetke, šalje sve impulse na jedno mjesto i jedina percepcija svega je nesnošljiva,teško podnošljiva bol. Ako pustim suzu pred tobom ili svijetom, tko će razumjeti? Ako odlučim život podrediti životnoj boli zbog jednog…


I da mi Te učiniti svojim, što bih postigla, Osim da robuješ mi, Ta nisam despot, Ne željeh da vežem Ti srce na lanac, Jer ne tražih roba, već suputnika, partnera u slatkom zločinu…