U jedinstvu trajanja Protkani nitima sklada Srca utamničenih Jedno drugom odana straža Umiveni nepomućenom bistrinom U savezu vječnom Krug za krugom Prsten bez kraja Sve nam je znano I sve nam je tajna Prožeti čuvstvima Prosvjećeni spoznajama Ništa ne umanjuje Ono od prvoga dana    


Od kada sam je sreo Samo nju sam hteo Borio se za ljubav njenu Pratio je kao svoju sjenu Život bez nje nije bio život Samo prazna knjiga Sa bijelim listom papira Ali za to nikoga nije briga Grlila me snažno, voljela lažno Rekla je dok nas smrt ne rastavi A onda me Bog kazni…


NE PITAJ

Ne pitaj – zašto baš ti? To nitko ne može znati, to se dogodi. Ne pitaj – kako? Ni to nije lako, samo znam da ti pripadam. Ne postavljaj pitanja, ne traži razlog, ne sumnjaj u srce i ne daj da boli. Tu sam i samo me voli.    


GOST

  nenajavljeno, koracima patnika, približava se našoj staroj hridi, sam u samoći, nije to njegov stil, promatram, samo ne vidim ništa osim kiše svjetlećih tijela, otkad priviđenja, sprema li se nešto nakon vremena suše, njišu se palme pod oblacima vjetra, ljeto izgleda napušta horizont, a on, obrastao, duge kose, dolazi bezvoljno, valjda sila ga neka natjerala…


Na kraju priče stavlja se točka, jer neku novu priču trebat’ će započeti velikim slovom. Zašto ne bih i ja mogla ispisati bar još jednu priču?! Zašto ne bih mogla nekoga još zavoljeti, pa ovaj put konačno dobiti i iskoristiti šansu za istinsku ljubav?!    


Tamo gdje prestaju planine sa kojih odjekuje sevdah i gdje se skriva iščezlo more. Čuvaš li možda još koji osmijeh? Čisto ako se vratim,ako svratim prije nego nas stignu bore i sijede Možda,tko zna uz zvuke pjesme dok u avliji bereš  jesenje cvijeće jedna misao vješto ti krene: Eh,da se može vratit vrijeme.


Poštovani Dame i Gospodo Poštovani Vjernici i Nacionalisti Poštovane Ljepotice i Žandari Poštovani Smradovi i Lavovi Poštovane Kurvetine i Došljaci Poštovani Mutikaše i Cicije Poštovani Bogati i Siromašni Poštovane Srednje klase i Niži slojevi Poštovani Robovi i Gospodari Poštovani Ružni i Lijepi Poštovani Visoki i Niski Poštovani Plavi, Crni, Zeleni, Žuti Poštovani Dvolični umovi i…


Far

I’m far from the moon, Far away from the stars, Far from everything What I want to hug. I’m far from you, Far away from myself, Far away from my dreams, Far away from my yen. I’m going towards the moon – Moonlight embraces me. I’m going towards the stars – Starry shine embraces me….


SVEJEDNO

borim se, još uvijek, pričaju, to samo  pustinjski je vjetar krenuo do mojih odaja, odlučio dotaknuti uglove mojih usana, dok ja,  nijemo i ukočeno, položaja  polumrtve koke, s mačetom  bez prave oštrice, promatram svijet, svjetla što lome tminu, nigdje nikoga, gdje nestao je čovjek kaže pjesma davno pjevana, sad zaboravljena u moru rascjvetalih božura, preuranjeno…


Kako mogu tražiti svoju radost, kada vidim tvoju žalost Gospodine. Ne mogu tražiti ništa za sebe dok tvoje rane ne zacijele. Ne žalim što me razočara život, što nemam nekog milog svog, što nemam zdravlje, posao i mir u predanju Bogu svom. Ne žalim što me napadaju ptice rugalice. Ja tebe želim od njih braniti,…


Postala si ozbiljna žena, Dođe to s godinama. Moram ti priznati, Nisi mi draga ko prije. Počela si shvaćati život, Barem tako misliš. Ti ne misliš. Ti znaš sve o životu.


Slučajno pronađem poneki zaboravljeni stih. Odavno neku iz sjećanja iščezlu pjesmu. Zametnutu poput neuzvraćene ljubavi. Koja mi izmami osmijeh kao pjegice na licu djevojke iz susjedstva.  


Sta se desilo princezo iz 1001?!Pitam se,sta te je to odjednom razorilo?! Posle svih bisernih reci,dela,igre ljubavi da pokleknemo na prvom stepeniku.. Zasto mi to radis? Kidas mi dusu..Verujem,nije lako ni tebi,ali zasto me tako lomis,zasto mi nanosis tugu i bol?! Cujem samo bespomocne jauke u dusi,koji beznadezno zude za svakom crtom tvog osmeha.. Da…


(Cesarici)   Srebro je u kosi Godine mi bježe Ljubav ne prolazi Nositi je moram Sve teže je i teže   Pobjeći ne mogu Sve me tebi vuče Danas te volim manje Manje nego sutra Više nego juče   Kažu mi Sve se zaboravlja Sve prolazi Sve blijedi Nek ide sve dalje Sve to što…


Kako da ti objasnim Da nije do tebe Jedno moraš znati Do mene je I ne kažem ti to Tek tako… Tek da kažem nešto Želim da shvatiš… Da nisam spremna Odjenut ljubav Nije krivi broj Ni krivi kroj Boja njena crvena Kao da je za me Šivana Ali želim da znaš Da nisam joj…


Dragi moj, rijet bi ti moro, Možda ne ćujen dobro A lipo san ti reko: ko neki ćoro Al znan da: As ti Gospe! Nu, ako se vjedro mora na rivu Prospe (A kada se mora, onda je i od mora) Bit će srića! Čuti ćemo kako šumi iz mora Pisma Olivera Dragojevića (31.7.2018, tvoj…


U Cunoj Gori je sve cuno Ne vidi se pust pred nosom, takva ti je ljubav. Nema tamo democroatije, tamo ti je sve kako Kaže precjednik, a kako je mrakac Svi cunogorci moraju pušiti. I tako  precjednik vidi NAROD po žaru cigarete. Nema labavo, jer tamo nikada ne pada mrak. Tamo je stalno mračno, jer…


Vrijeme spaljenih snova i Spaljenih mostova .. Vrijeme tihih jecaja i najtiših šapata Onaj tren kada nebo ljubi zemlju i zrak iskri kao lud usred siline dvaju svjetova Ono vrijeme kad snovi nestaju u žaru Budućih želja.. I tako proklet smješak na usnama bezimenim…I ruka u pozdravu jednom zaboravljena.. Ovo je vrijeme kad hrabri nestaju…


Bol

Lijes suze, kao da si slepa, Lijes suze, i molis se Bogu, Da ti opet iz povratka nece, Donet u ruci isecenu nogu. Seces vene, ti u moru suza, Seces vene, i molis se Bogu, Da ti opet iz povratka nece, Doci on s povezon na oku. Pises ti, a ruke ti drhte, Pises ti,…


Ako vjetar dotakne me. Šapne mi da si tu. Ako lišće koje leti. Snijeg koji pada. Baš onako lagano. Dotaknu me. Kao što si ti. Vani hladno je. Noć je tiha. Ja hodam kroz grad. Prate me pahulje. Muk. Hodam niz ulice snijegom prekrivene. Iza mene tragovi i sjene. U polu magli kao da te…


Ljut? On je ljut. On ne shvaća. U poruci on je pročitao samo to da se želim maknuti od njega. Čini se da ipak retke ovdje pisane nije nikad čitao. Nije shvatio poantu. Ne razumije da ne mogu. Da više ne ide biti mu prijateljica dok želim više i dok znam da je iskoristio tu…


  leži tamo na osami, nagnut pramcem prema dnu  slomljeno mu jedro, kormilo bez svrhe, ruzina pojela karmin vanjštine bokova, u salonu poluispijene čaše i zastajali smrad cigarete, podovi ljepljivi, tko zna, možda od partija noći, oprezno ulazim, stepenicom pravim nesigurne korake, zapravo tražim na brodu mog čovjeka, bogamu, gdje nestao je kormilar duge plovidbe,…


Tvoje se haljina nestašno migoljila pod mojim prstima. Tvoj pogled je vrludao: -Da nas ne zateknu.- More kao da se približilo. Vidjelo je ono mnogo toga. I ne znam da li nas skriva ili nas špijunira. Voajer stari!


(Cesarici)   Dani u tami Godina u tišini PRENEM SE GLEDAM Svjetlo treperi u daljini   Plave oči Zvijezde u noći Zovu Mame me na pučini   MORE SE SPREMA Valja, pjeni Moram plivati Moram je stići Morem se mora Druge mi nema Valja mi ići   Otvoreno more prijeti PLIMA STIŽE Zapjenjeni grme vali…