Pozdrav jutru i suncu što ga dižem Prolistalo drveće kao zeleno more spušta se i njiše Pozdrav vrano što na vrhu stupa stojiš Želim da mi dan ponovo u noć obojiš Pozdrav situ što čuvam te trajno Da noć prosijem i vidim ono tajno Pozdrav ljubavi što gola ležiš Strahovima svojim kojima životu težiš Pozdrav…


Daj mi sve Da mogu tražiti još Daj mi, samo daj daj Ja trebam Ne! Ne! Ja znam šta ti trebaš Ja trebam da ti znaš da ja znam šta ti trebaš I biti će nam toplo, toplo Jer topao je put u pakao


Ah, još bih umio voljeti nju, ali se plašim da ona više neće htjeti mene…, zato se pretvaram da je već ne ljubim, sve čekajući što će ona prva učiniti…, mislim se: dockan je učenja; dockan milovanja. Ah, plašim se evo, neće ona umjeti voljeti mene. Neće znati kuda idu ruke, kud usne, a kud…


  Možda si i napravio dobar posao… Ali kad si ušao u stan, i vrata su odjeknula u praznom prostoru, jesu li ti se sjene na zidu narugale? Jel te tvoja istina upitala gdje si opet danas bio?   Sad moraš sjesti na škripavu stolicu i čuti tisinu. Ni sam se ne poznajes. Iz ociju…


On.

  Vidjela sam umjetnicko djelo I osjetila tebe u njemu   Vratila sam se kući I osjetila tebe u gradu   Nisam znala da zivis na tisucu adresa Dok nije zamirisalo Cvijece u bakinom vrtu.   Iza mojih si kapaka svaku vecer Vise se ne bojim vremena.


  Zagrljaj svega što jest. Sveprisutno društvo neprekidnog mrmora. I zrak ispunjen svim suprotnim od samoće. Tvojstvo, toplina i mekoća. Raširene ruke poznatoga, tople kao mamine, obaviju te mirisima valova koji su oduvijek tu i uvijek će biti nesebično. Kao bakina ljubav, dočekujući te, opet i opet.


  Kaže on meni, dosta je ljubavi, sine, zar ne vidiš patnju i strah. Probudi se, kaže on, probudi se, dobri čovječe, kao što se budi Buda, i kao što se bude žene kada žele voditi ljubav.   Ne bunim se i ne budim se. Ja volim, dok treperi list, volim.   Šta znači voljeti?…


  Vetar je šumio tiho, Dugo sam stajala sama. I dok je klasje njih’о, Osetih – tuga me slama. Tad pljusnu s neba kiša, Suze kliznuše slane. Naša ljubav se stiša, I niknu cvet iz rane. О, cvete moje strasti, Bukni da bol izvapi. U srcu mom ćeš izrasti Iz male kišne kapi. A onda…


  Ispadosmo i dobri koga izgubismo. Dosta i imamo koga nemamo. Čije smijavice srce pamti? Čije lice vrijeme skriva?, dobro i disati umijemo za kim uzdišemo. Zaplači pjesmo, zapjevaj mi sviralo od trstike…, nema više Male Sove u sutonu plavoga danka.


Vjeran

he calls him faithful and they work together but when the night falls he takes glances at other men nothing is wishful thinking for him mirko is always on the prowl, always on the lookout ready to sprout his inner strength at the glorious stares of other stallions like him every friday’s a battlefield of…


Nada je ponekad lijek, a ponekad otrov. Otrovala mi srce, učinila ga ranjivim još više nego je bilo.   Bolje je bilo bez nje. Teško i bolno, ali lakše nego sad.   Da je bar nije. Dosad bih se već pomirila s time da nije moj i da nikad neće biti.   Nemam protuotrov. Valjda…


nisam još… zar moram još dugo da razmišljam, želim  kupiti kartu s istim rednim brojem, naše boje, pomiješanu mirisima slatkog vina, doduše ovog trena s rađanjem lipa, srce traži onu istu, kišnu, vrckastu noć kad sakrile se zvijezde ostavljajujući nama svoj podij, bez zahvale, tek zauzvrat, na orošenoj travi pustili smo tragove dodira, okolni brijegi…


Tko ponijeti može sve tvoje i moje Možda mu stope stoje U pijesku nekom drugom Ili mu se zvijezde u druga neba roje Tko može ponijeti sve tvoje i moje Vratiti utjehu Kraj koje se tmina oči ne boje Ni onoga što diže hajku Tko može sve ponijeti tvoje i moje Vidjeti boje One što…


Izađem na ivicu dana pred nebo, pa dok pogledom tražim, među noćnim biserima, brzu iskru tvoga imena, legnem tako unatrag u daleke misli i ne izustim dah.   U ovoj se noći nešto rađa i nešto umire, a ja bih da živim za i kraj tebe. Netko previše priča, a netko zanemaruje, a ja bih…


Srce od crnog pleksiglasa Sjajno, ali lomljivo Na krivog se namjerilo Sada tijelo kipi od prsa do pasa Željno osvete i pravde Spremno na svakojake zluradosti Pasti ispod ljudske časti Da otjera kojeg prebiva u njemu odande Krhki fragmenti, dijelovi izoštreni lomom Vrijeme je da okusiš slast moga gnjeva Da se kalež mog bijesa u…


Noćas se nismo dotakli, čak ni vrhovima prstiju, dva bića koja osjećaju među sobom snažnu vezu, neraskidivu. Sad znam, moguće je, da se bez takve ljubavi ne živi nit’ se mrije. Zidove ovog sobićka, planine, granice, prelazi sve. On je kao nitko drugi na ovome svijetu. Riječi mi njegove slatke zauvijek dušu griju. Rasplamsa za…


Budi oprezan s riječima Jer svaka riječ nosi oblik A svaki oblik ima kućište Gdje pristane Recimo, na dio moždanih ćelija I ondje izazove reakciju   Budi oprezan s izgovorom Jer svaki ton nosi tok A svaki tok ima struju Od koje ovisi rotacija Recimo, osjetilnog dijela I ondje ostvari formaciju   Budi oprezan s…


Balada o Ani Kad slast poljupcem brodi A more iz dojki kane Dodir se sa telom srodi U krasnoj požudi, Ane Ljubav je beskraj u letu Sunčev prah iz letnjeg dana Žudnja se množi u susretu Kad naga je i svoja, Ana Naša tela u grču i navali Gori smokva u rajskom bezdanu Kao utopljenik…


Granu li sunce gorom, ili se nasmiješi na mene Ana Lelina, sa slike na kamenu, stare? Kakvu to divnu kći imaše davno stari Lelo, prva kuća do šterne u selu što bješe, i zašto nestadoše, i kuda nestadoše, Ana i Lelo, šterna i kuća stara? Svud se kamen goli oko dvora tvoga prosuo, iz zida…


Utisnula sam na sličicu jedan nježan poljubac. Ako ne bude sreće, da bar sitni dio mene bude ponekad uz njega. Eh, pojma on nema koliko je romantična ova moja duša, skrivena od pogleda znatiželjnih zlobnika i ostalih što ne znaju, ne znaju kako je to zavoljeti i nadati se, ne doživjeti uzvraćenost, patiti u tišini…


Ne želim živjeti Površan život I brinuti se Za poštanske markice   Trebam zabrijati I otkriti da Mitska stvorenja Ipak postoje   Koliko duboko U zečju rupu Želim ići Duboko, duboko


Mozes naci nacin ako zelis sa drugim ljubav da podjelis, da se smijes iskreno, glasno ljubis srcem njezno i strasno. Mozes naci put ako zelis sa nekim bol da podjelis, da zaplaces kad jeca dusa pricas nekom’ ko zeli da slusa. Mozes naci stazu ako zelis sa nekim zivot da podjelis, da otkrijes svoje vrline…


Možda je ipak previše ičemu se nadati, a boli me rana koju sam tek nedavno zacijelila. Da, baš to- zacijelila, ne iscijelila.   Možda je bolje da ostane distanca među nama, da budemo prijatelji, da te pokušam preboljeti, jer bojim se ipak tebe i dalje voljeti.   Bojim se zbog paklenih muka koje je moja…


Opisati ono što osjetim svaki put kad je spomenu… Ne, ne mogu.   Samo mogu reći da je rana još svježa, da u ljubav još sumnjam, da se pitam hoću li ikad moći stvarno povjerovati lijepim riječima.   Ona je, znaš, od listopada moja facebook frendica. Nije nikad nijedan lajk stisnula. Nikad nije ništa komentirala….