Udahni vetar, zvezdanu prašinu, Srobi oluju, oblake zaledi, Oživi reke, njihov miris bledi – Skreneš li pogled, začas treptaj minu.   Mi srešćemo se uz svečani prasak I tihu pesmu prirode i tela Što na par reči lako bi se svela, Na tajni sudar i pobegli časak.   Umiri drhtaj i na tren ću tada…


Ljubav

kao što jutarnje sunce obasja lelujave valove mora, Kao napadali snijeg što se prelijeva po vrhovima gora, Kao kapljice rose koje daju znak da je stigla zora, Kao jutarnje buđenje bez imalo umora, Kao slika predivnog vode izvora, Kao poslije sna punog horora, Tako se osjećam u društvu njenom, Taj osjećaj kao da si u…


Tuga i tama obilježile su dan, al’ na kraju sve što želim je osjetiti tvoje misli na svojoj koži. Želim zaboraviti sve što dušu tišti, predati se u ruke ljubavi. I željela bih da znaš da mislim na tebe.


Nekad kad sjedim i gledam u prazno Glavom se vrte misli “pod razno”. Nekad kad nemam mira sa sobom, Zamislim mjesto gdje putujem brodom. Putujem sama i nemam prtljage, nema sistema, nema ni vlade. Tamo sam glavna i ne trebam stvari, Svijet je lijep kad ego je mali. Otkači svu tu pustu bagažu, Pusti da…


Očiju tvojih gde jedino ima – U gomilama prostih bledih skica I jedva čitkih stihova i rima, Puteve tražih makar do tvog lica.   I kad je staza postajala manja, Ja otkrih tajne odaje sećanja Kako bih reči za tebe ukrao, – Ali sam sramno lutao i stao.   Tu šum sam poznat disao, a…


U dilemi boriti se ili odšetati iz priče, povrijeđena i bolna, pokušala sam izbjeći susret.   A onda začula svoje ime.   Ti tako radostan, a ja tako slomljena.   I glupost nad glupostima, zagrljaj.   Ponekad se čudim sebi, svom neprolaznom ludilu.   I kad ne bih znala da se na posao ne dolazi…


 NDH je trajala četiri godine RH se agrokorski raspala Padam u mutnu žutu rijeku punu mrtvih očiju što nose ih struje i pitam plivajući pokraj Mao ce tunga: “Poštovani,  zar ne vidite te mrtve oči narod vam se sav crveni i gladuje A on mi nasmiješen reče: „Nisu to oči, to su tek zvijezdice u…


Da nosimo jedni druge u RH snima (a nitko nas ne snima, niti se film prikazuje kako očajno ružno je)   Da se nosimo na dlanu Da se nosimo u mislima To ne bi bilo dovoljno Koliko malo nas ima. A ovršavaju nas. Iseljavaju iz domoljubnog smjera, I hrane iz –                   HDZ-ovih kontejnera.  …


Pogledaj u oči likova u tami I uputi pogled prema prvom strahu A u trenu kada ostanete sami Ne otkrivaj tajne sve u jednom dahu.   Sačekaj da prođe bol iz ranih dana, Da zadrhti srce uz ožiljak bledi, Da prospe tišinu ista stara rana I trenutak straha naizgled se sledi.   I sve onda…


bit ću tvoj glas u oblacima jutra i rosi proljeća. tvoj jaganjac na putu puteva, osluškivati ću srce dok noć donosit će snove ljubavi, zajedno grlit ćemo livade prosute mirisima mlade djeteline, učinit ću te sretnim i ubrati baš onu s četiri lista, umetnuti u dnevnik susreta, zajedno graditi ćemo kulu, okititi poljupcima najviše zidine,…


Koliko sam se borila, odupirala se tvojim riječima, pogledima, pažnji, tebi općenito. Koliko sam snažno pokušala odbiti te od sebe, kako sam bila uporna.   Uzalud.   Pokušala sam skriti od sebe i svijeta koliko si se uvukao pod kožu, koliko si počeo značiti.   Živjela u beznađu, pokušala te uvjeriti da mi je drugi…


U novembarsku tihu i snenu noć Dok vjetar molove za srce mi veže Dvije svijeće pod nebeskim oklopom I mutan pogled u daljine seže U mokrim rukama skupljam suvenire prošlosti Dok nebo brijegove boji u zlaćano bakrenu put I kapima ljubi sjajne pločnike to ogledalo duše moje Kaput protkan kapima čežnje privijen uz tvoj skut…


Da, mogu ja to… Zapaliti kišu, uhvatiti sjenu Najveći pad da bude mi let I svaku laž da pretvorim u istinu A onda je sakrijem da ne vidi svijet   Da, mogu ja to… Od tebe učiniti jaku da slomiš me I da si pobjednica svih naših igranja Mogu pronaći svjetlo i vatru da ugrije…


Neznana ljubavi Tražio sam te tragom zvijezda Nema ulice u ovom gradu Da moje korake ne zna   Neznana ljubavi Nije dan smijenila noć A da nisam te tražio na trgovima Poznatim klubovima Oronulim bircusima   Neznana ljubavi Nije te bilo ni u predgrađima Obišao sve, poput mede sa ciganima Što za praznike smiju se…


Dotakni me tim usnama od pamuka Pomjeri moj svijet satkan od snova Potraži sreću na mojoj strani jastuka Jer ljubav je poput Fenixa, rađa se iznova   Samo treba pokušati…   Imamo mi na našim dlanovima I previše rana od laži i sjećanja Vrijeme je da otvorimo vrata snovima Da budemo sretni bez straha od…


Bole me neke riječi, u srcu je magla, ne znam kuda krenuti, ne znam što je preda mnom.   Borim se s nepoznanicama, zamahujem mačem ljubavi potpuno naslijepo.   Bi li Ksena s povezom na očima mogla uništiti neprijatelje? Sumnjam.   Pa koje su onda meni šanse?    


Uzeh za ruku moj jedini svijet,  koji miriše kao najljepši cvijet. Provedoh ga kroz prostrano polje bijelih ruža, gdje svako ima nekoga da mu ruke pruža. Pojaviše se niotkud,  te male bubamarice posvud. Pjevuše neku ljubavnu baladu  i o vječnoj ljubavi u dalekom gradu.  Kojoj daljina prepreka nije bila, pa zašto bi se ta ljubav…


Izvanredan osjećaj. Kraj njega sjediti. Očima grliti.  Rukama ljubiti. Osjetiti veliku toplinu oko srca, koja nikako mira ne da.   Ali, ipak se truditi, pažljivo razumjeti  svako slovo, svaku riječ.   Pa to kasnije u glavi slagati poput neke ljubavne slagalice.  Samo da bi neki smisao njegova rečenica dobila.


Vodi me plesom do vječne ljubavi, vodi me svojim koracima kroz podijum blistavi. Zagrli me rukama snažnim i zauvijek gledaj očima ljubavnim. Vodi me do kraja svijeta, jer moja ljubav je velika doista.  Spremna da u tvom naručju ostanem, i zauvijek tvoja postanem. Vodi me svojim osmijehom čarobnim, svojim osjećajima i poljupcima vrelim. Zavedi me…


Sutra

Već si tu Krenu prema tebi Zaluta u jutra Topla Poznata Izgubljena . Ne želim te Vrati mi jutra Sada sutra Mraz Sraz Jaz .


Ja nisam znala o tome da pišem, samo sam osećala. Onda je došla zima, te godine nije bilo snega. Sve nijanse sive su se iskazale. Pupoljak je jedan na vrh smokve, prkos udario. I gledala sam ga. Bili mi ga je žao. Znala sam da dolazi mraz, da latica neće biti. Znala sam da dolazi…


Govorili su Kreni naprijed Zaključaj ga u srcu I baci ključ Vrijeme će zametnuti Njegov trag Tu je on, zauvijek Dio je tebe Ali nek ostane spavati, Ne budi ga Govorili su Ali kako da im objasnim Da noću Kad se posljednje Gradske lampe Upale Lokot otključa I iziđe On Iz tajnog svog skrovišta I…


”The beauty and the moonlight overthrew you.” Leonard Cohen (“Hallelujah”) U trenu kada hladna suza krene, Odsustvo glasa stih i srce sledi, Radosti duše zaborave mene; Kad dah njen mladi oduva oluja I njena slika naizgled izbledi – Čuće se slaba, mlada haleluja.   Svetlosti bljesak ostaje na dlanu Pri svakoj reči koja osmeh krije…


Trgni se iz  košmara zvuk tvojih koraka taktovi su novog grada privikni se na prašinu koju dišu zaboravljeni patetiku velikih i mudrih koji pišu iz tuđih glava iz takta i plesnih koraka pisat ću iz kuta zaborava i ljubiti do posljednjeg daha… Tatjana 2018


Došla je ljubav na bilateralni sastanak. Nije mi ostavila mnogo vremena otkako je zadnji put odšetala iz moje rezidencije. Nisam se baš dobro pripremila za nju.   Sjela je na svoje mjesto, a ja se ni snašla nisam. Ne znam čime da je ponudim, niti što da od nje tražim.   Moćnija je od mene,…