NESREĆA

  kao nesreća bez najave, smrad iz usta po pijanstvu, luku i češnjaku, zaostaloj spermi, kao prizor vještice iz horor filma, osjetih nečijiu nesreću na ramenima straha, vilicu bez zuba, muđunožje ljepljivo od nikad obavljenog snošaja, nesreća nikad ne dolazi sama, konačnog kraja nazire se drama sa njegovim tužnim EPILOGOM, zasluženog gubitnika, ispovraćanog bijednika, pomućenog…


Tvoje bijelo tijelo se cijelo naježilo. Danas je vrlo hladno za ležati gola i nepokrivena. Pričaš o temperaturi Venere i opet tražiš od mene nešto toplo, znaš da volim metafore. Inspiriraš me, kažem, evo ti popluna.


DODAJ MI

  daj mi neki znak i dodaj ružu s klavira, upali radio i pusti moju omiljenu neka svira… digni me u naručaj da pravim se važna kao mladenka na dan vjenčanja, pruži mi buket poljskog cvijeća da vratim se u djetinjstvo  sjećanja…. zaboravi da danas je tišina nedjelje, umotaj me u plahte svilene naše medne…


ŽALUZINE je li preteška riječ ili samo pregršt mašte na tanjuru… možda se u njima kriju fantazije mojih i njegovih glava… iskreno  nisam baš sigurna, tek naslanjam glavu na rebrasti svod odlazeći u beskraj bajkovitih livada, slobode udisaja, lijepe su mi, tako slatke i mazne, žaluzine koje svakog jutra dotičem vlažnim usnama, milujem prstima, upadam…


Moja zvezdice, Ti što sjaše nada mnom puna znatiželje, Tebe, samo Tebe, imadoh i samo mi Ti prosvetli mračan put moj. Sada kada crne vlasi na glavi već olako brojim, Kada moje duge noge od traganja poklekoše ovde, A moje telo ukočeno i smoždeno od bludnih puteva i dodira, Sada Te molim uzmi mi onaj…


OPAKO

  mjesto, vrijeme i granica, opako stvorenje na vidiku, nespremna za prihvat, gori daljina,  blješti svjetlo, miriše piće umjesto parfema, trudim se, upirem snagu, klanjam se noći, dozivam imenom misleći da san postat će java, možda  kleknut ću pred diva, istovremeno nježnog mačka koji prede, slini gledajući me u oči direktno i mazno, jako je, trese…


  nije naredba, tek jedna od mojih sanja, želja što li, ni sama ne znam, hoću samo osjetiti svjetlost na obrazima, sunce u moru crnila, trunku meda na upaljenim obrazima, reci ženi da je voliš, da je želiš, da to nisu tek puste priče, zagrli nju i digni je  u naručje, dotakni bedra ispod šuškave…


Vruća noć skida sa sebe haljinu od strasti Ruke željne mirisa miluju razgolićenu orhideju Telo uz telo vatrom pucketa, ognjištem gori ka večnosti Opekotine poljupcima greju hladne noći otkrivajući izdaju Obmana se topi nad znojem požude zadivljene prolaznošću Ova vruća noć se slatko hrani krvlju poslednjeg izdaha Žrtva se ponosom lomi u mraku pa besno…


U tvoje tijelo utisnuta pokušavam zaboraviti sebe, ne biti, ne čuti, ne osjećati, izgubiti se u tvom kriku, u dahu sagorjeti, smrviti se pod prstima… I neka nestanem! Do prvog poljupca koji donosi buđenje.


Laž kao laž Kao I sve ostalo S vremenom Navikneš živjeti s njom Ni ne osjetis ju Makar je se podsvjesno sječaš Ali ju ne osječaš.


Započeo sam jučerašnji dan sa tvojim mokrim poljubcima. Koža ti je bila podatna i topla a haljina bludno posrtala. Stopala si saplela o moja a željom sva si mirisala.


  te izuzetno lijepe noći,  čarobnog štiha, dok kapljice igrale su svoj djevičanski ples, došao si po me, odlučio raskrinkati sve što tajila sam, u sebi nosila, nikome nikad odavala, znao si u tančine put, iskusno držao me u čudnoj neizvjesnosti, bez posebne pripreme, stao, bez škripa guma, nečujno poput gladne zvijeri vrebao svoj plijen…


The magic of motion in and out emotion the artfull of screwing an orgasmic brewing Down above and under slamming like a thunder tunneling regrinder riverlike meander Nera hot caldera fresh alohe vera drilling, grounding, milling yelling, spelling, smelling misty heights of mountain peaks while the bed squeaks for a weeks


  oh kako počinju da se množe misli vrele, slatke, tko im odoliti može, a u mene dvojba, za kratko nastane muk, kad shvatih želju, uvijem se oko njega, nalik bršljanu  na starom hrastu, privuče me k sebi,  stegne oko struka, makne krpice, prsti pobjegnu na dva moja kamena oka, uzdrhtim na tren, javi se…


Balada o Ani Kad slast poljupcem brodi A more iz dojki kane Dodir se sa telom srodi U krasnoj požudi, Ane Ljubav je beskraj u letu Sunčev prah iz letnjeg dana Žudnja se množi u susretu Kad naga je i svoja, Ana Naša tela u grču i navali Gori smokva u rajskom bezdanu Kao utopljenik…


  Soba se boji u bijelo Mijenjam svoje tijelo I ono mijenja mene Grabim miris žene Koju dobro poznajem I ništa ne spoznajem Samo živim zdravo I ulazim ti pravo Kad se tijela oznoje Vražji tračci spoznaje Ulaze u mene I shvaćam miris žene I ona shvaća mene.


Samotnjačka čežnja pusta žedna usta poljubaca I ljubavi preljubnačke žedna pačke što palaca Od zanosa mlađahnoga vučja loga izmeđ’ tvojijeh noga


  njiše se i odzvanja pa za čas popušta, snovi u njoj porazbacani, vani hladnoća i nešto nalik vanzemaaljskom, čudno vrijeme i ljudi, vrijedi li postavljati granice i pisati snove, oboje želimo samo strasti u toploj koljevki, htijenja smo jutro dočekati zagrljeni u mreži bjelih kolutova, svijeća ispunjava prostor mirisom ružmarina, tišinu noći razbija povratak…


PITAJ ME

PITAJ ME za ulaz i kraja kojeg nikad nije bilo, za ljepotu vanjskih obrisa, zašto srce cvili na osami, pitaj me, nitko nas neće čuti, u mom kraju prebivaju tek usamljeni likovi svira glazba na koju nema plesnih koraka, budi sugovornik u obliku anđela, dođi mi u noćne pohode, traži odgovore, iskrene i točne, bez…


  sve se odvijalo u jednoj noći, u razmaku kojeg nismo primjećivali, u sobi porazbacani ostaci požude, vino išćezlo negdje u venama, ti grabio si svoj znalački passion, pokretima pantere primicao se plijenu, ukrućenog ega, i visoko uzdignute glave sve se više bližio brlogu svoje bludnice, a ona ispružena na ledini želja, orošena poput mlade…


Tko čeka, taj i dočeka, da uroni u moja bedra meka. Da stavi njega, moju zvijezdu iz Star Treka. I nikad nije dosta. Ja sam zapaljivi tigar, a ti nezasitan lav Ja mijaučem, a ti grizeš. I revno po meni kližeš. I moje roze maline ližeš. Što bi bilo da ti okrenem rit… Jel bi…


  koračam tvojom dušom, moja mila grlice, u ruci mi žica tamburice, tjeraš me na blud, možda na usnama mi krivi sud, prstima pobirem med, zaustavljam neznance što kucaju u neko sasvim krivo vrijeme, ovo je večer okićena kristalima sreće, prepuštam ti svoja bedra, godi mi biti princeza u tvom naručju, gledam sazvježđe, i ono…


  poput vira nasred mora  privlačiš me sebi, usisavaš dio po dio mog nagog tijela,  krećeš od toplih stopala, u njima nailaziš na fetiš, ja se odguravam, možda malo i sramim, al ne boji se ljudi, šapućeš i briješ dalje, lickaš jezičkom moje tvrde bradavice, ne osjećam, bol, blaženstvo neko, uzimaš mjeru ove besane noći,…