USNE

Zaboravih u tren što reći sam htjela, zatečena opet bojom tvoga glasa. Od miline same što preplavi me svu, otpočmem da kucam otkucajem tvojim. I u prvom taktu sva silina riječi, utrnuta tobom, tišinom me sažme. Pitaš da ti kažem što misli su moje. Čitaj mi s usana, njima bih te čitala!


Podijelit ću s tobom ove kišne kapi i biti ona što mis’o ti budi, da žeđ sam tvoja i izvor što te poji. Usnama je tvojim mjesto mojih grudi! Mokar trag ću biti što ti kožu dira, mirisnu što mami grijeh da budem slatki. Kliznuti ću tobom, na prepone stati, biti udah duži, a ti…


Kada bih mogao draga se opet Venerin’ brijegom tvojim se popet do tih vrhunaca slašća tvojih božanskih bašća Kada bih mogao još jednom sada kušati nektare božanskog slada što su mi kvasili lice dok sretne bili smo ptice Još da mi samo je jednom oblijepit kremom te mednom pa te oblizat ko lollipop da nam…


No… Ajde… Parite se… Pravite male  puzajuće hodajuće slinave kopije sebe. Zadovoljavaj tu njezini mlađahnu besprijekorno održavanu rupicu samopouzdanja. Nastavi joj vulkan želja kraj savršenih usana i rastopi te bijele zube svojom erupcijom beskonačnog zadovoljstva.


LINIJA

Požudna ja misao gusto utkana u zraku prostora kojeg dijelimo; blud se lijepi za našu vlažnu kožu. Procvale mi grudi bestidno pozivaju nemir tvojih dlanova; tvoj se jezik mokro poigrava njima. Potčinjenoj Erosu što iz tebe kipti, snazi vulkana kojom eruptiraš u meni, zapešća mi prikovana držiš. Ruke tvoje na mojim bokovima ritam predaje nameću;…


Bez slijeda pravila, osluškujuć’ ti bit, tražeć’ čulnu nit, razlamam putenost na djelove, dahom. Skupljajući kapljice s tvoje mokre kože… Dok one se množe! Jednu po jednu ih kušam za se, svaku. Slanost svoga jezika tvom nepcu darujem, vješto omamljujem i k’o u sprezi smo zamamnosti lude. Nadahnuta bićem i muškošću tvojom, bivam sasvim svojom…


Kurikulum dječji zulum znanjem tlače đače maturom torturom ispitom zrelosti na faktor prosti im kosti na treću kub im zub profesora vampira Na faks bi Max al’ ne da ljut kurikulum nismo ni mi od juče “NEK ISPONOVA UČE!!!” KURIKUKULUM (tEACHER… lEAVE tHE kids aLONE)* Ne treba nam… obrazovanje brick, brick brick brick… brick, brick…


Mislim…o okusu tvojih usana, dodiru dlanova tvojih. Hlepe li za mojim glatkim bedrima, k’o što ona su za njima pohlepna? I mislim nešto kako imam bokove, taman po mjeri tvojih ruku. Mmmm…na preponama da me zanjišeš. Grudi su mi tvojoj potrebi podatne, po svojoj zamisli, da ih modeliraš…


Usne su mi tvoje sve što noćas trebam, da me mine želja ustreptale žudi; da blizine tvoje napijem se žedna. Tragove ostavi među moje grudi! Nek’ dah tvoje želje niz moj vrat se spusti. Oćuti mi bilo, utrobu mi vrelu; priljubi uz sebe, strašću me ogrni. Razlij se ljepotom! Imaj me cijelu…


Kad si mi blizu, ja razumijem o čem’ šaptom govoriš, da dah tvoj je žudi melodija, koju za me skladaš. Kraj mene kad si, tišina noći u glazbu se pretvara, tvoji prsti note vrele strasti po grudima mi pišu. Kad si tu, pored moje nage želje, usklađenih pokreta mi vodimo ljubav u galopu, na marginama…


Danas imam lice s kojeg mi se čitaš. Prstima od slova žudnju svoju tkam. Strašću su mi tvojom ocrtane usne i nagost se noći pretvorila u dan. S livada puti mirisa sam puna. Koraka lakog misao mi bivaš. Imam riječi danas; u meni ti izvireš, koritom mi tečeš i u mene slivaš.


SUTON

U suton, dok zvijezde se bude, kad tijela smo odvojena svako, ja htjela bih izaći iz sebe, da pokrijem te sobom tako. Pred smiraj dana u kom te nema, noć mi prijeti opet dugom biti. Ja htjela bih iz sebe izaći, usnama ti s vrela piti. I do zore samo moj da jesi, nagost tvoju…