MOLITVA

ča reči da ne ufendin Boga, samo zmoliti Očenaš na uvi Dan, za krv prolivenu, živote zgubljene, dicu ka ustala su prez oci i matere, a čuda je takovih, pensiri se mišaju kako glog u travi, sunce peče, ne rabi drugo soli na rane, vijola se bandira naše lipe danas tamo na visokoj stini, oči…


Ima jedna zemlja stara ime joj Kroacija Mundijalom ona hara nogometna gracija Njeno more i potoci iznjedrili ribice njene gore, škrape, doci Rakete i Lukice Slavonija Mandža dala a Zagora Rebića Hrvatska je zemlja mala Ćirotovih Dalića I još bezbroj malih tića čekaju plakete i curica i mladića sve same Rakete Ne srdi se ti…


FIFA Svjetski Kup Piše Ante Marinović, Stankov 1998 FIFA Svjetski Kup Ta prkosna i voljena koja srdi i veseli na bojnom polju lopta Ona k’sebi privlači fine dečke i publiku sa svih kontinenta Gle više od sto malih i velikih država takmičili se s’njome Da kako bi oni časno digli slavu ime i ponos narodu…


A u ruke Mandžukića Mara svaka puška Englezote hara a ne znaju žalosna im majka da ih Ivan gleda iz prikrajka Ivan Grozni Perišić Ivane zamrznuo BBC-ekrane Oj Rebiću iz Donjijeh Vinjana svaka majka engleska te sanja kažu neka pati kome smeta svaka bi te sad htjela za zeta skršili smo te bahate Angle Lukica…


“Sta je to genocid”?!, upitase me onako kao usput… kao nebitno im, kao ne boli ih… meni je bolna sama pomisao na unistavanje jednog naroda a posebno moga, jer svi mi bosanci i hercegovci smo Srebrenica, svi smo ozalosceni onoga dana kad svijet nije reagovao jer ga ne interesuje, kad se cuo samo jecaj majki…


Zemlja mala, lijepa naša Hrvatska stigla je do polufinala! Nadamo se naslovu prvaka, ali svi smo već ponosni! Ajmo Vatreni!


On.

  Vidjela sam umjetnicko djelo I osjetila tebe u njemu   Vratila sam se kući I osjetila tebe u gradu   Nisam znala da zivis na tisucu adresa Dok nije zamirisalo Cvijece u bakinom vrtu.   Iza mojih si kapaka svaku vecer Vise se ne bojim vremena.


  Zagrljaj svega što jest. Sveprisutno društvo neprekidnog mrmora. I zrak ispunjen svim suprotnim od samoće. Tvojstvo, toplina i mekoća. Raširene ruke poznatoga, tople kao mamine, obaviju te mirisima valova koji su oduvijek tu i uvijek će biti nesebično. Kao bakina ljubav, dočekujući te, opet i opet.


Hrvatska Atena Grad mira od stijena Perlom od Jadrana Dubrave mu grana Porporele fero gasi dundo Pero i Kata i Mara svjež rev od tovara Gundulići tići cure i mladići barok, renesansa stradunska romansa Amor Gradom cvjeta i Zuzzori Cvijeta i Gondola Marijeta poezijom svijeta Zvonom Svete Marije djeca su Peskarije pod jedrima plaha Grad…


Ako si zdrican i nijesi škican onda si konavoski brican Ako si ‘nogo opaso međa i njijov dundo ti je pređa od kadaruna ako ti vino i lozje mlijeko materino nije ni važno s koje si bande đe su te Potkola nosile ande jesi li ‘zGornje ili iz Donje bande su sempre imale vonje ili…


Lipojko rasplesana na miloj planini, Velebitska balerino tebi se svijet divi, Bog je ostavio veliki trag da mu je ples duša nasmijanih drag! Pleši u bijelom ruhu, uskoro će ti haljinicu ukrasiti proljetno cvijeće, sveti Ante nek te blagoslivlja, u lipoti zavičaja je milina!   Velebite stasiti, sveta si planina, nama malenima, blagoslovom nas darivaš…


Marčana bura je specijalka gerilski način joj borbe podiže vihore slanoga talka i svija brodima korbe Podvija, cvili, škripje i stenje valovljem tuče i valja stijenje ledena daha morskoga praha udara kipove Svetoga Vlaha A Starac Sveti defora mira kao da žezlom dirigira i marčom od bure marčanice Gradu budi usnulo lice


Na kamenu smo mi svi se rodili kamenim Gradom djetinjstva brodili miri su kameni nas porodili njegovim kamenom bosi smo hodili Ubosti nijesmo se imali našto o kaži Grade ti pusta mašto zvonik ne zvoni, već ko da kleca gdje su ti tvoja malena djeca Muzej si posto voljeni Grade duh Hamletovog ćaćka kamenom tvojijem…


Kambjali odavno Mara i Bara falsi zvonikom zvone sad su u Dvoru, kako mi para ko dvije stare none Da će i Orlanda kambjat sa falsijem šuškaju svi kuloari u Dvor će i on s rasjedom krasnijem zvonarit k Bari i Mari Još Điva Franova na placi drže al i na nj oči prže već…


Uhljebničari, namještenici poduhljebnici na općoj cici stričevi strici stričevića uhljebni klinci uhljebovića svi uhljebinci ko Jakobinci smreženi, ležerni na općoj rerni hladomudaši al se ne plaši sam hljebom maši


Libertas nije sloboda on je još više od nje bijelo mu jedrilje broda Raguse sanja on sne Libertas to su zvonici Grad s njima nebo dotiče svi sneni pisci… pjesnici Dubrava ime im kliče Gospođe i gospari diklice i teklići Libertas to su fumari iz kojih Grad nebu čiči Svetome Vlahu sa svoda on je…


  Anđeo s neba u davnome veku Plavetnilom nas prosvetli i spoji, Blagosiljaše slavnu skromnu reku I njegov duh tu nastavlja da stoji   Gde mutna voda vekovima teče I sad se muči ispred ostataka Te mračne priče što čoveka peče, A zasvetluca od sunčevog zraka.   I žar sumračni zaslepi i budi Pred vlažnim…


Crven bijeli plavi cvijete, ne mogu lakomost i sujete zlih ljudi što se tobom časte uzeti tvoje prirodne ljepote.   Ne može čovjek bez srama ni sa svim Kunama ništa visokim planinama, vjetru i djetelinama.   Sve će gusare utopiti more, a njihove pare raspiriti bure.   Ne mogu ruke dirati oblake, a što mogu…


Ako  me danas pošalju na Atlantidu, za mene će to biti pravi šok. Jer to nije moja izborna jedinica, a od rodbine teško da se još nekog sjećam. Ta je ničija zemlja navodno i potonula, izgubljena, zagubljena, štoli, a ja u zadnje vrijeme loše plivam. Zalihe su mi tanke i brzo se kvare. O čemu…


Neću zvonit’ na sva zvona, al’ da nije boljelo me, jest. Neću rušiti ni slovo s trona, još ću više raširiti pest jer ja drugo nemam i drugačije ne mogu htjeti. Još se uvijek na letove spremam, vjerujem da mogu poletjeti da ti mognem pokazati visove, cvijeće plemenito iz divljina i nikada osvojene klisove gdje…


Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, nemoći dotaći taj mir u sebi? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, lutati od grada do grada, od kuće do kuće, od kontinenta do kontinenta? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, skupljati torbe kao jedine vjerodostojne pratioce života svoga? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, kad te ljudi dave…


3                                                                                      U mojoj zemlji ko gljive za kišom Redovi niču svakojakih rima Jedna da hrabri druga da te ima Treća o glavi da ti radi krišom.   neke su pjesme nastale u noći: i nitko ne zna što je bilo s njima pjevale su kad trebalo je moći pjevale su  suprotiva svima sad svatko…


Čujem granate jače i jače to Grad moj plače Grmi i sijeva krovištim’ drijeva to Grad moj snijeva Podnosi žrtvu za Hrvatsku umiru ljudi noću u snu umire Grad se nanovo rađa Hrvatska raste ljepša i mlađa Ožiljci kamena, ožiljci duše još nam se puše al u tom dimu sloboda svijeta imade rimu Bili smo…


O, Bilogoro, mili rodni kraju gdje stara kuća djedova stoji; varljivi san me od nje odvoji već i kosti svih predaka znaju. Ne bih gutala gorčinu pelina kad prijatelj ga toči objeručke; sve igre zakulisne i mučke ni kiseli okus pljesniva vina. Duša bi se napajala milinom kad bih zajahala svoju Gidru  zablistala srećom i vedrinom. Gledajući…