Domoljublje je naciji sreća najveća Piše Ante Marinović, Stankov Znam da će mnogi reći za poeziju pisati ima više načina a Marinović puno o Hrvatskoj ljubavi piše Moj odgovor bio bi vama da lako je pisati pjesme o moru mornarima i galebovima gorama i pticama Gore o zvijezdama živim ljudima i o njihovim bojama bitkama…


Obogati Srce čovječe! Piše Ante Marinović, Stankov, Australija Gle oni ljudi koji misle da im je vrijednije nekoliko tjedana rada Nego otići doma i reći majci zadnji zbogom ljudski se ne ponašaju Da takvih ima nažalost puno i puno koji idu u crkvu svake nedjelje Fratri i svećenici sa oltara govore vazda o Majki Božjoj…


Ovčara piše Ante Marinović, Stankov Balkanske sotone Hrvatski dušmani najgori do sada Sa nevinom našom krvi gušili ste i bojate danas Hrvatsku Uz pomoć domaći izdajica kurve rusije i prokletog zapada Kukavice prokleta bando pucajte u prsa U srcu našem mi imamo milu Hrvatsku I oko vrata svetu krunicu i dragoga Isusa Njih ne ljubit…


  piše: Denis Kožljan pogled zaustavljen na putu do svjetlosti, zarobljen u mraku krvnika, jauk majke, vapaj sestre, brat još drži se ali one… suze peku,  srce razlama se na krhotine, heroji otišli s pjesmom bliže Bogu, golubica želi mir,  zamahnula krilima dok krv ispisuje imena heroja, zemlja natapa se bolom, rat ispisuje scenarij nalik hororu,…


Visoko stojiš ti, makar Uništen i Krvlju obliven bio, Opustošen i zaboravljen. Volontere svoje poubijao, A majke i žene bez muževa i sinova ostavio. Raznesen,   Gađan, Ranjen, Ali ti si opstao. Digao si se iznad svih,   Heroj postao, Emocije prouzročio, Rane načinio, Ožiljke ostavio, Jauke izazvao. Ali vrijedilo je, jer ipak nakon svega…


Na groblju me uvijek ista spoznaja skrsi da  ljudski zivot kao svijeca izgori i svaciji jednako nestane i svrsi u IME  na kamenoj ploci na kraju se pretvori. Prolazim od groba do groba i bezbroj imena citam pred oci naviru lica mnoga… draga… Pocivaju u miru , daleko od rodnog praga Da li im je…


Suza na Tuđoj Zemlji Piše Ante Marinović, Stankov Lutao sam i gost mnogih rijeka i na ušću Nile, Hudson i Amazonke bio koje napoje žedna grla slobodnom svijetu Gazio sam svud po svijetu i govorio da sam iz Hrvatske, i momak me pita, “pokaži na karti tlo zemlje svoje” Moja je Hrvatska daleko i govoreći…


Toliko umišljen Smišljen i promišljen. Toliko se visoko drži Da ga sa zemlje Nitko nemože skužit. Više se ne boji ni visine To mora zahvaliti ego A ne znanju. Kajanje je isto Kao i lajanje Ko se kaje Taj i laže. Osječa se osakačeno Krstili su ga Dok je bio mali Ali on to nije…


Zatim sam išao klati i čerupati piliće baš jučer i to je bilo lako   Zatim ona bol u glavi? Umor. Uopće ne prestaje   Zatim pritisak u …nešto u zraku.. Mislio sam sve do sada kako se to mene ne tiče   Zatim vjerujem; dolazi čovjek-leptir Svijetlost pod prozorima običnih   Zatim promislim; ovo…


Kad se sritnu pod jidrima ispod Palagruže samo drvo, nema lima di falkuše kruže Od falaka im bivaci priko njih se jidro baci palagruškim bilim žalom šumi more valom Pa im pjesme zvuk ponesu priko svjetionika gdje galebi jaja nesu sred tišine krika *Falkuša – Komiški tradicionalni ribarski brod Početkom ljetne ribolovne sezone, krenule bi falkuše…


Kad te Gušter sa Lovrijenca zdimi što dobiješ zadrži i primi otvori ti kavobande boka na dno mora karkas ti se skljoka Znamenita kugla Gušterova ne znaš gdje ti krma, gdje ti prova izmjeni ti skicu od plovila pa je krma gdje je prova bila Ti ne kukaj Mletački trgovac što za popravak ti velik…


  Na svom  putu… pregazih i preko Ratom umorenih četveronožnih životinja a i onih još živih što su uzdisale zaražene u krečnim jamama preko naših u raspadanju usput stekoh i prijatelja do groba Slavuja u krletci koji se ponašao kao najmiliji pas Ali svejedno nije cvrkutao (ipak sam ga poslije u žaru ratnog hodočašća poklonio…


I došao sam ovdje Samo zbog komentara. To je mom egu Rana naj slađa. Sam u ovome svijetu Samo nečija pažnja U meni novu nadu Rađa. Kod mene se inspiracija Nikad ne potkrada Ja mislim samo Kreativno I ekstremno I ovdje sam Pod put leptira U svakom trenu. Neželim mjenjati šhemu Da se ne nađem…


(Poema) ( Covjece , pazi da ne ides malen ispod zvijezda)    A.B. Simic, hrv. pjesnik Znam da me neizmjerno ljubis, Narode moj, kao i svakome, i meni ljubav mnogo znaci Ona me jaca, ona me oplemenjuje, Iz nje sva moja, i tvoja, Narode moj Ljepota izvire i zraci… Zivimo u vrijeme velikih ocekivanja i…


Poštovani Dame i Gospodo Poštovani Vjernici i Nacionalisti Poštovane Ljepotice i Žandari Poštovani Smradovi i Lavovi Poštovane Kurvetine i Došljaci Poštovani Mutikaše i Cicije Poštovani Bogati i Siromašni Poštovane Srednje klase i Niži slojevi Poštovani Robovi i Gospodari Poštovani Ružni i Lijepi Poštovani Visoki i Niski Poštovani Plavi, Crni, Zeleni, Žuti Poštovani Dvolični umovi i…


Oluja — Kolovoz 1995 Piše Ante Marinović, Stankov Moj naroda ovo je posvećeno velikim generalima Zadri i Gotovini General Zadro sa herojima lomio i u Vukovaru kičmu joj slomio General Gotovina brusio Oluju na brusio i u Kninu glavu odrubio Josipa Juraja Strosmajera i Josipa Broza bravara jugoslaviji sotoni Sloboda je vrjednija od zlatnog teleta…


MOLITVA

ča reči da ne ufendin Boga, samo zmoliti Očenaš na uvi Dan, za krv prolivenu, živote zgubljene, dicu ka ustala su prez oci i matere, a čuda je takovih, pensiri se mišaju kako glog u travi, sunce peče, ne rabi drugo soli na rane, vijola se bandira naše lipe danas tamo na visokoj stini, oči…


Ima jedna zemlja stara ime joj Kroacija Mundijalom ona hara nogometna gracija Njeno more i potoci iznjedrili ribice njene gore, škrape, doci Rakete i Lukice Slavonija Mandža dala a Zagora Rebića Hrvatska je zemlja mala Ćirotovih Dalića I još bezbroj malih tića čekaju plakete i curica i mladića sve same Rakete Ne srdi se ti…


FIFA Svjetski Kup Piše Ante Marinović, Stankov 1998 FIFA Svjetski Kup Ta prkosna i voljena koja srdi i veseli na bojnom polju lopta Ona k’sebi privlači fine dečke i publiku sa svih kontinenta Gle više od sto malih i velikih država takmičili se s’njome Da kako bi oni časno digli slavu ime i ponos narodu…


A u ruke Mandžukića Mara svaka puška Englezote hara a ne znaju žalosna im majka da ih Ivan gleda iz prikrajka Ivan Grozni Perišić Ivane zamrznuo BBC-ekrane Oj Rebiću iz Donjijeh Vinjana svaka majka engleska te sanja kažu neka pati kome smeta svaka bi te sad htjela za zeta skršili smo te bahate Angle Lukica…


“Sta je to genocid”?!, upitase me onako kao usput… kao nebitno im, kao ne boli ih… meni je bolna sama pomisao na unistavanje jednog naroda a posebno moga, jer svi mi bosanci i hercegovci smo Srebrenica, svi smo ozalosceni onoga dana kad svijet nije reagovao jer ga ne interesuje, kad se cuo samo jecaj majki…


On.

  Vidjela sam umjetnicko djelo I osjetila tebe u njemu   Vratila sam se kući I osjetila tebe u gradu   Nisam znala da zivis na tisucu adresa Dok nije zamirisalo Cvijece u bakinom vrtu.   Iza mojih si kapaka svaku vecer Vise se ne bojim vremena.


  Zagrljaj svega što jest. Sveprisutno društvo neprekidnog mrmora. I zrak ispunjen svim suprotnim od samoće. Tvojstvo, toplina i mekoća. Raširene ruke poznatoga, tople kao mamine, obaviju te mirisima valova koji su oduvijek tu i uvijek će biti nesebično. Kao bakina ljubav, dočekujući te, opet i opet.


Hrvatska Atena Grad mira od stijena Perlom od Jadrana Dubrave mu grana Porporele fero gasi dundo Pero i Kata i Mara svjež rev od tovara Gundulići tići cure i mladići barok, renesansa stradunska romansa Amor Gradom cvjeta i Zuzzori Cvijeta i Gondola Marijeta poezijom svijeta Zvonom Svete Marije djeca su Peskarije pod jedrima plaha Grad…