Sad gubi naš se đe si, kenovašušuri freški čuju se Getomo Sveti Vlaho navada novašušuri tvojom hridinom svetom Postasmo stranci mi sebi samiko čombulini, vrte svi s namimuzu te Grade ko Svetu kravuza solde puste svu su ti slavuzbili u gambuže od suveniraultimih bala kurbinog pirasva srebra, sva zlata ti platauzroče istini od bankomata Divento…


Naši su Branitelji Neobrijana, krezuba bagra, Šutke trpimo pijanu dekadenciju Pod teškim teretom pijeteta Još rijetke neokaljane duše Vode na uzici fobičnog ponosa U slijepu ulicu Izolacije Neki životare, hine normalnost Pod bombama nakaradnih zvijezda Virtualne stvarnosti Poneki bježe, dok još mogu (ali kamo?) Štakorolike aveti Hrane se tom otužnom slikom I prodaju ostatke društva…


Ja sam kamen i SlobodaSvijeta što predamnom hodaja je čuvam mačem ovimi sa Gradom snenim plovim Od sirenja Milašicii parunu Buni ViciStancu, Vlahu, Niku, Pjerulakat služi moj za mjeru Sa Svetim sam Vlahom skupasve dok Baru Maro lupas Vjerom slijeva, zdesna s Nadombdijemo nad snenim Gradom Mi branimo svu Dubravuljude nazbilj i Njarnjasei čuvamo ključa…


Divna Žena! Pise: Ante Marinović, Stankov Posvećeno Majkama koje djecu goje da vole Hrvatsku U umjetnoj genecidnoj jugi gdje ona nije smjela Jedna poštena ponosna lijepa i divna Hrvatska žena Odmah od rođenja za svog sina plan je napravila ona Hrvatsku cijelu svome sinu u srce stavit htjela i željila Ta kršćanska divna žena ona…


Što još reći o Stradunu, a neznanomožda da je ispod njega more slanoda je na nosače fisan svetog drvana njem da nam svima bila ljubav prvai da pločica je svaka tisuće korakađiravanjem ishodanih slatkih, slanihsa svijeh strana ljudi svijetasa kruzera što su stigli na konjčetuStradunom ih uvijek vidiš cijelu četuu falange s kopljima se naprijed…


Razrušenim ulicama grada, prolaze majke pune tuge i jada. Nastradala zbog njih cijela brigada, jer vikaše stranci „Ubi! Ubi gada!“. Uplakanih lica majke sad prolaze, njihova im djeca u susret ne dolaze. Idu tako sati, dani i godine, a za mrtvima i danas još traga se. Na poseban datum svijeće pale se, da borci nikad…


Barjak se povija pred crkvom Svetoga Starcačaste i štuju Svetoga Vlaha parcaleprša svila kroz ariju, barjak zrak siječei čuješ ZdravoMariju i miris Svijeće Toke i dolamica brkata licabarjak se vrti ko krilim’ bijela pticatriput se Svetom Vlahu tada pokloniu svoj nas zagovor o Parče mili sakloni


Nije Split za me Hajduk i rivaBaće i Matejuškavengo je klapa što voltom pivadok Šoltu val ljuljuška Nije on niti Splitski festivalpobjednik njegov na tronuon stari dubrovački je rivalplesnjak na Bastionu Nisu ni Marjan, Spinut ni Beneveć to su pjesme od grupe Stijenei kad se Mare sa cvićem hvalidokle joj pivaju Mladi Batali Volim ja…


Čekala me Moja Staza Piše Ante Marinović, Stankov, Australija Posvećeno onom sretom koji se doma vrati Jao upao u jamu ispod svijeta gazio i ronio tuđe more svijetla i tame Tuđinu gradio dvore i svoju djecu dao ostario ni hvala od tuđe mame Hvala ti moj mili Bože vratih se natrag živ mojih djedova dvoru…


Marin bje nestašno dijetesvi ga su zvali Beteoptikom on je planetegledao kako lete Iz svoje “Betine špilje”palio jedrima miljea Mletci nijesu znališto im to snasti pali Ne znahu optičarašto brode im izgaralećam od najfinijeg brusaMarinus Ghetaldusa Moj skromni doprinos 450-oj obljetnici rođenja našega Marina Getaldića (1568 – 1626)


Domoljublje je naciji sreća najveća Piše Ante Marinović, Stankov Znam da će mnogi reći za poeziju pisati ima više načina a Marinović puno o Hrvatskoj ljubavi piše Moj odgovor bio bi vama da lako je pisati pjesme o moru mornarima i galebovima gorama i pticama Gore o zvijezdama živim ljudima i o njihovim bojama bitkama…


Obogati Srce čovječe! Piše Ante Marinović, Stankov, Australija Gle oni ljudi koji misle da im je vrijednije nekoliko tjedana rada Nego otići doma i reći majci zadnji zbogom ljudski se ne ponašaju Da takvih ima nažalost puno i puno koji idu u crkvu svake nedjelje Fratri i svećenici sa oltara govore vazda o Majki Božjoj…


Ovčara piše Ante Marinović, Stankov Balkanske sotone Hrvatski dušmani najgori do sada Sa nevinom našom krvi gušili ste i bojate danas Hrvatsku Uz pomoć domaći izdajica kurve rusije i prokletog zapada Kukavice prokleta bando pucajte u prsa U srcu našem mi imamo milu Hrvatsku I oko vrata svetu krunicu i dragoga Isusa Njih ne ljubit…


  piše: Denis Kožljan pogled zaustavljen na putu do svjetlosti, zarobljen u mraku krvnika, jauk majke, vapaj sestre, brat još drži se ali one… suze peku,  srce razlama se na krhotine, heroji otišli s pjesmom bliže Bogu, golubica želi mir,  zamahnula krilima dok krv ispisuje imena heroja, zemlja natapa se bolom, rat ispisuje scenarij nalik hororu,…


Visoko stojiš ti, makar Uništen i Krvlju obliven bio, Opustošen i zaboravljen. Volontere svoje poubijao, A majke i žene bez muževa i sinova ostavio. Raznesen,   Gađan, Ranjen, Ali ti si opstao. Digao si se iznad svih,   Heroj postao, Emocije prouzročio, Rane načinio, Ožiljke ostavio, Jauke izazvao. Ali vrijedilo je, jer ipak nakon svega…


Na groblju me uvijek ista spoznaja skrsi da  ljudski zivot kao svijeca izgori i svaciji jednako nestane i svrsi u IME  na kamenoj ploci na kraju se pretvori. Prolazim od groba do groba i bezbroj imena citam pred oci naviru lica mnoga… draga… Pocivaju u miru , daleko od rodnog praga Da li im je…


Suza na Tuđoj Zemlji Piše Ante Marinović, Stankov Lutao sam i gost mnogih rijeka i na ušću Nile, Hudson i Amazonke bio koje napoje žedna grla slobodnom svijetu Gazio sam svud po svijetu i govorio da sam iz Hrvatske, i momak me pita, “pokaži na karti tlo zemlje svoje” Moja je Hrvatska daleko i govoreći…


Toliko umišljen Smišljen i promišljen. Toliko se visoko drži Da ga sa zemlje Nitko nemože skužit. Više se ne boji ni visine To mora zahvaliti ego A ne znanju. Kajanje je isto Kao i lajanje Ko se kaje Taj i laže. Osječa se osakačeno Krstili su ga Dok je bio mali Ali on to nije…


Zatim sam išao klati i čerupati piliće baš jučer i to je bilo lako   Zatim ona bol u glavi? Umor. Uopće ne prestaje   Zatim pritisak u …nešto u zraku.. Mislio sam sve do sada kako se to mene ne tiče   Zatim vjerujem; dolazi čovjek-leptir Svijetlost pod prozorima običnih   Zatim promislim; ovo…


Kad se sritnu pod jidrima ispod Palagruže samo drvo, nema lima di falkuše kruže Od falaka im bivaci priko njih se jidro baci palagruškim bilim žalom šumi more valom Pa im pjesme zvuk ponesu priko svjetionika gdje galebi jaja nesu sred tišine krika *Falkuša – Komiški tradicionalni ribarski brod Početkom ljetne ribolovne sezone, krenule bi falkuše…


Kad te Gušter sa Lovrijenca zdimi što dobiješ zadrži i primi otvori ti kavobande boka na dno mora karkas ti se skljoka Znamenita kugla Gušterova ne znaš gdje ti krma, gdje ti prova izmjeni ti skicu od plovila pa je krma gdje je prova bila Ti ne kukaj Mletački trgovac što za popravak ti velik…


  Na svom  putu… pregazih i preko Ratom umorenih četveronožnih životinja a i onih još živih što su uzdisale zaražene u krečnim jamama preko naših u raspadanju usput stekoh i prijatelja do groba Slavuja u krletci koji se ponašao kao najmiliji pas Ali svejedno nije cvrkutao (ipak sam ga poslije u žaru ratnog hodočašća poklonio…


I došao sam ovdje Samo zbog komentara. To je mom egu Rana naj slađa. Sam u ovome svijetu Samo nečija pažnja U meni novu nadu Rađa. Kod mene se inspiracija Nikad ne potkrada Ja mislim samo Kreativno I ekstremno I ovdje sam Pod put leptira U svakom trenu. Neželim mjenjati šhemu Da se ne nađem…


(Poema) ( Covjece , pazi da ne ides malen ispod zvijezda)    A.B. Simic, hrv. pjesnik Znam da me neizmjerno ljubis, Narode moj, kao i svakome, i meni ljubav mnogo znaci Ona me jaca, ona me oplemenjuje, Iz nje sva moja, i tvoja, Narode moj Ljepota izvire i zraci… Zivimo u vrijeme velikih ocekivanja i…


Oluja — Kolovoz 1995 Piše Ante Marinović, Stankov Moj naroda ovo je posvećeno velikim generalima Zadri i Gotovini General Zadro sa herojima lomio i u Vukovaru kičmu joj slomio General Gotovina brusio Oluju na brusio i u Kninu glavu odrubio Josipa Juraja Strosmajera i Josipa Broza bravara jugoslaviji sotoni Sloboda je vrjednija od zlatnog teleta…