Ljeto je u jekuna Ugljanu, Prekusvuda kud se brodiljeto je u modi Uvale i žalisvatko ljeto hvaliu Slanom, na Mljetupohvale su ljetu Uživa ga tatai sestra od bratai od brata sekai baka i deka Nek uživa, nekaneće kad zakišijesen mokra čekai propalo piši


Poklopcem se poklapaa otklopcem otklapačepom začepljujea čekićem kuje Kolačem se sladipijeskom kule gradisladoledom hladia cvijet vrtom sadi Pištalom se pištikonj od smijeha njištitakt se nogom davasan je kad se spava


Mnogi se zapitaju, sta je to ljubav? Ljubav je ono sto se ne moze lahko opisati, ljubav je ono sto ne mozes da zamislis. Maloljetan sam djecak, ali znam sta je ljubav. Ljubav je kada “ISTINSKI” volis nekoga, toliko jako da si uz toga “nekoga” u trenucima najgorim, u trenucima najboljim. Oh, ta divna skola….


Selena je bila djevojčica, boji se jako velikog svijeta odrasla je u zidinama. Jedne noći sa zalazećim suncem, otišla u šumu i tako se bojala sama, s vremena na vrijeme pokušavala je pobjeći. Upozorili su je, ne idi tamo postoje stvorenja koja se skrivaju u mraku, tada se nešto pojavilo. Znala je da je hipnotizirana…


Napila se spužva hladne bistre vode, pa u razred ploču obrisat ode. Kad na ploči djeca nacrtala zeku, pored kuće na njivi uz rijeku. Spužva opet suha koda je kruta, pa će skočit u vodu da djeca ploču obrisat mogu.


Tuk-tuk-tuk-tuk! Ja sam pero djetlić, šaren sam ko pjetlić, radim samostalno, šuma mi je skrovište moje malo lovište, bukva je moj stan. Znam sve staze, gdje mravi prolaze…


Teško je naslikati kišu, Pogoditi koje je boje: Možda je zelena kao trava, Možda je siva kao miš, Možda je bijela kao mlijeko, Možda je žuta kao sunce, Možda je plava kao nebo, Možda je šarena kao duga iznad vrta… Zato je neko dijete visoko od zemlje do neba Povuklo od duge šarenih boja…


Njihova je ljubav žarka, puna ljutnje ali one ne mogu da lete krilo uz krilo. Kroz rešetku na kavezu Gledaju se i uzalud trude Da se upoznaju. Lepršaju lagano krilima svojim i pjevaju. Dođi bliže, drago moje! Slobodna papiga pjeva! Strah zatvorenih vrata na kavezu. Papiga u kavezu ne cvrkuće!


Širom svog Svijeta djeca su istablista u igri duša im čistane znaju Brexit, Trumpa ni Kimane brine djecu globalna klima Djeca su osmjesi, nevinost Svijetaneiskvarena duša im svetačekaju iskrena “velik” da bududa se pridruže tom Svijetu ludu Ti dijete ne daj da te zavedusakrij u srce plišanog medui ne daj “ljudu”, ne daj se zloćida…


Slon rješio da se ženipa sve misli… jao menina svadbi mi pjeva Grašojoš Slonicu nijesam našo Ajde Slone stari lafumoš oženit i Žirafua ni Zebri niš ne faliajde Slone ne budali Slonice su posvudušecijele šume surlam rušeoženiš li mene Buhuspavat ću ti ja u uhu Bit ću samo tvoja Buhakoja samo za te kuhasurlu svu…


Marin bje nestašno dijetesvi ga su zvali Beteoptikom on je planetegledao kako lete Iz svoje “Betine špilje”palio jedrima miljea Mletci nijesu znališto im to snasti pali Ne znahu optičarašto brode im izgaralećam od najfinijeg brusaMarinus Ghetaldusa Moj skromni doprinos 450-oj obljetnici rođenja našega Marina Getaldića (1568 – 1626)


Djeca su stavila na prozore čizme jer dolazi Sveti Nikola i Krampus ide s njime.   U crvenim saonicama koje sobovi vuku po nebu Sveti Nikola stiže sa poklonima, a Krampus nosi šibu.


Stigla baka Zima zub ledenjak ima ruke joj od leda injem kosa sijeda Očima kad gleda pogledom od leda sve što takne sledi stara Winter Lady Obleku nam tešku navukla na tijelo i Bijeliću Snješku od nje ruho bijelo


  Ima li šta gore nego kad zubi bole, Kad se klima zub moraš ga isčupati, Mada ti se to ne radi jer znaš da će boleti… Ja sam nekad kad sam bio mali, Trpio bol dok mi usna ne poplavi, Toliko me je zub bolio da sam se od bola valjao po travi… I…


  Bio vrabac mali, Prvoklasni pilot pravi, Znao je da leti čak i u visokoj travi… Gore, dole po cijeli dan je na zraku jedrio, A kad bi se umorio Onda bi samo kap vode popio, I odmah bi nastavio tamo gdje je stao, Valcer je U zraku plesao… Zivot mu nije bio skup Bio…


Djeca mala snovima igrala se slovima sagradila abecede od slova i krede Od koševa iz kutova napravili slova snova a od spužvi školskih tabla abecednih brojki stabla Od klupa se i sjedala sve do Lune stere skala napravila su je djeca u snu noći pun Mjeseca


Adio Lito Pozdrav Jeseni dosta sam skito Medo će sneni Brlog nov imam u gori ‘vođe goste ne primam dok mraz ne prođe Odradit dubok ću Zimski san spavati ama baš svaki dan a kad livade cvitjem zasniježe čekat će na me(d) košnice svježe


Kuu-ku, kuu-ku rekao je sat, oglasila se ptičica oči sam otvorila, pjesma me njena za školu razbudila! Na stolu me je mlijeko čekalo i prepečeni tost, uskoro mi došao mjau mjau gost! Kradom sam mačku Silvesteru mlijeka dala, da mama ne bi saznala! Vrebao je zbog kalcija cijelo do podne satnu ptičicu, poslao mi brat…


Dal ste čuli vrisku djece Kad ulazim na vrata stana Radost i iskrenost, grlenje i ushit Ne, to nije kupljeno novcem Nego darovano od Boga Da se život izdrži A rane zaliječe To je ljubav iskrena Njoj svemirska prostranstva ne znače ništa Ona se ne obazire ni na vrijeme ni prostor Niti za djavolje jame…