KAŠTELA MOJ VOLJENI GRADE
Nad pučinom morskom pjeni se more,
na valima uspavane modre boje,
sivi oblaci obojili morske stijene,
prkosi kiša plavoj boji neba…
U mislima mojim sjaji se sunce,
rađaju se u sonati mojih riječi
koje skladaju novu pjesmu
moje duše romantične…
Sva ljepota, sva dragost u meni kliče,
u meni nutarnje svjetlo iskri,
miluju me boje koloritne,
mirišu na ruže crvene,
jer ja sam uvala vječnih sanja…
Radujem se rumenilu jutarnjeg sunca
volim svaku stijenu mog mjesta,
kamenih kuća, morskih obala,
i kad jugo obalu zaspe oblucima
što se sjaje u tisuće iskrica sunčeva svjetla…
Volim ta zvona što me bude
u svitanju mog voljenog grada,
mojih sedam kaštela, jer mi sliči
na balerine na slikama mojim,
nacrtah ih s ljubavlju mog srca
i još uvijek crtam snagom duše moje
kamena zdanja moga grada…
dinko predivna pisano-slikana poezija
jednostavno kako bojate tako i pišete
http://www.online-croatia.com/hrvatska-kastela.htm
pozdrav
sfd
“jer ja sam uvala vječnih sanja…”
Prekrasno!! :)
Još jedna tvoja lijepa proživljena slika.Veliki pozdrav!
Potakli ste u meni nostalgiju za Gradom, morem, za kamenom..prekrasno
jer ja sam uvala vječnih sanja…
stvarno predivno :)))
Song je pravo napisao, oslikana poezija. Pozdrav Dinko!
Velika hvala svima prijatelji pjesnici moji :-)
Dinko pred očima mi slike voljenog vam grada.Kistom pisana pjesma.Osmjeh :))
Hvala draga Baka, osmjeh šaljem :-)
Volim ta zvona što me bude
u svitanju mog voljenog grada,
mojih sedam kaštela, jer mi sliči
na balerine na slikama mojim,
nacrtah ih s ljubavlju mog srca
i još uvijek crtam snagom duše moje
kamena zdanja moga grada…
divna pjesma
:)pozdrav Dinko
Hvala draga Faiza, osmjeh šaljem :-)