[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nad pučinom morskom pjeni se more,
na valima uspavane modre boje,
sivi oblaci obojili morske stijene,
prkosi kiša plavoj boji neba…
U mislima mojim sjaji se sunce,
rađaju se u sonati mojih riječi
koje skladaju novu pjesmu
moje duše romantične…
Sva ljepota, sva dragost u meni kliče,
u meni nutarnje svjetlo iskri,
miluju me boje koloritne,
mirišu na ruže crvene,
jer ja sam uvala vječnih sanja…
Radujem se rumenilu jutarnjeg sunca
volim svaku stijenu mog mjesta,
kamenih kuća, morskih obala,
i kad jugo obalu zaspe oblucima
što se sjaje u tisuće iskrica sunčeva svjetla…
Volim ta zvona što me bude
u svitanju mog voljenog grada,
mojih sedam kaštela, jer mi sliči
na balerine na slikama mojim,
nacrtah ih s ljubavlju mog srca
i još uvijek crtam snagom duše moje
kamena zdanja moga grada…

Autor dinko1941

Slikar sam umjetničkih slika u raznim tehnikama i pišem poeziju

Ova objava ima 11 komentara

  1. Volim ta zvona što me bude
    u svitanju mog voljenog grada,
    mojih sedam kaštela, jer mi sliči
    na balerine na slikama mojim,
    nacrtah ih s ljubavlju mog srca
    i još uvijek crtam snagom duše moje
    kamena zdanja moga grada…
    divna pjesma
    :)pozdrav Dinko

Odgovori

Subscribe without commenting