[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Nije pustoš! Nije! Nije!
Kad se kamen suncu nudi…
sve je bajka kad se vrti
vreteno u ruci tkalje.

Nije jutro kad se rađa
sunce iza Hidžrove Gore,
no je jutro kad sijevaju čila bedra
u smiraju stare svijeće.

Dukati su u mog babe
što zveckaju k’o fišeci kad se bije,
ali moje kose duge i ne haju što bijaše,
nego spliću muallake, ponajbolje, za zid Ćabe.

U pećini kod Dva Lava
gdje se skriva izvor drevni,
živjeli smo davno prije…
i ljubili jedno drugo, k’o gazela što umiva svoje mlado,
kad zarudi zora rana.

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting