Gledam, ne vidim.
Osluškujem, no ne čujem.
Ništa ne razumijem.
Opažam da sam sam
u kupeu
voza prolaznosti
i da puštam da mi prođu stanice.
Ne izlazim.
Više se ne trudim.
Njemo posmatram.
Ne postojim,
niti osjetim
nit govorim o
prostoru
sjećanja.
Skupo sam platio
kartu
bez povratka.
