[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Moru se modrom klanjam
plimama njegovim plovim
o moru samo sanjam
i putovanjima novim

Mornar sam ja na suhom
moj brod u stalnom doku
s morem sam samo duhom
i slanom suzom u oku

I sve su noći mi slane
slani su moji dani
život u kap mora stane
pomorca život slani

Ova objava ima 9 komentara

    • Ubila je mene odavno Maksimiliano. Bio sam obeć’o da neću više ‘smrtne’ pjesme, a one samo nadiru smrti, tuge, boli i ostala sjetna ‘negativa’
      Ali evo proljeća i ljepše pjesme stižu sa lastama i rodama i migrantima.
      LPMax

  1. Nisam plovila morima…ali tvoje pjesme o moru prenose tu nostalgiju, za plovidbama,i na mene.
    Baš me rastužuju…
    Jako lijepo napisano
    veliki pozdrav šaljem…i …HVALA 😀

  2. …pa nisam bas…mislila sam na ljubav, ljbav kao more…sve vise ima “solista”…pa plove na suhom, a sanjaju o ljubavi!Cini mi se da je kriza u ljubavi vece zlo za covjecanstvo, od ove privredne!A i da imamo malo vise ljubavi prema bliznjemu,bilo toliko krvoprolica po svijetu!
    LP

Odgovori

Subscribe without commenting