KAPI2 5- 10

Ponoć je u nekim godinama poslije,
nesnene oči prate odsjaj plama
i u notama toplog prebiranja
puštaju grudima pisati večer.

Naklonjeno nebo raspiruje žar,
tako lak je taj korak, nazad,
odjekuje vremenom ono disanje
vreli povjetarac s tališta ljubavi.

Znala si u tišini prepoznati šapat,
riječi puštene iz sanjivih očiju
sasvim polako, optočene zorom,
nizale su sklad sitom posteljom.

Vjetar je donosio cvat mediterana
kroz naklone visokih stražara
a šutljivo more odsjajem pozdravljalo,
jer bili smo jedini valovi u noći.

Sjećam se svega..osim imena…

5 Responses to “KAPI2 5- 10”

1. crna pantera kaže:

   siječanj 3, 2012 u 12:54 prijepodne

   dobra pjesma!
   pozdrav!!!
2. marija kaže:

   siječanj 3, 2012 u 9:37 prijepodne

   U nekoliko lijepih slika koje dišu mediteranskim mirisima, oslikao si uspomenu. Lijepo. Pozdrav!
3. Tomi Lav kaže:

   siječanj 3, 2012 u 11:01 prijepodne

   Hvala @-}–
4. vila kaže:

   siječanj 3, 2012 u 12:00 poslijepodne

   Uspomena koja oživljena je svakim novim sjećanjem…

   Pozz:) od ♥ile
   • Tomi Lav kaže:

     siječanj 3, 2012 u 12:44 poslijepodne

     Hvala @-}– pozdrav