Kapi..

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Na kišnom prozorskom staklu

cijede se dvije kapi

s jedne

i s druge strane

već utabanih mokrih staza.

U njihovoj igri

bez suvišnih zašto,

bez donošenja odluka,

bez nedoumica,

strahova ili strepnji,

jednostavno

bez prošlih vremena

i onoga:

”E, da smo barem…”

Bez svega toga

one mirno putuju

jedna prema drugoj,

u svojim brzacima i zastajkuju

lomeći se na vjetru,

ali ipak postanu

na samome kraju

jedna velika kap

koja će u prvim zrakama sunca

nestati,

ali puna bistrine

svoga nastanka!

Autor vila

Ova objava ima 15 komentara

  1. divna ti je pjesma vilice, doista jako lijepo… kapi koje će nestati u svoj bistrini njihova nastanka… jako mi se sviđaju stihovi, baš su nekako veličanstveni :)))

Odgovori

Subscribe without commenting