[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Kao da prodje ono vrijeme nase, iskreno i cisto, potonule su stare ladje srece,

u bazenu nade iz dvorista cvijeca, tada je srce moje bilo najvece.

 

Znao sam djecaka, duha nemirnog, al’ naravi cudne,

volio je ljude, a danas se tome cude.Rekoh mu:

“Promijenit’ svijet neces, na hladne ljude ces da se opeces.”

 

Putovao svojom mastom, mnogima je zlo prast’o,

al’ se sa mladoscu nije oprast’o.

U pjesmi cu biti mlad zauvijek, jer ona je vremenu lijek,

trenutak me ovaj drzi, dok mi realnost srce przi.

 

Postade pjesnik svog svijeta, a niko ne zna da je to poeta,

Fortis es, qui se vincit – pobijedicu, ali od sebe pobjeci necu.

Ova pjesma, moja je sudbina, to ne mogu pokazati drugima.

Uvijek kapetan svog broda bicu, al’ na njemu sam ostajem.

Necu biti gusar tudjeg – bogatijeg, to je za moje srce crni snijeg.

 

Kapetan svog talasa bicu, jer ta masa uvijek ide drugim putem,

ja svojim zauvijek plovim.

Posted by Chokee

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting