[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kad suze ti isperu prašinu s očiju

A iluzija ustupi mjesto stvarnosti

I ponovo ustaneš

Da umornim korakom kreneš putem

Kojeg birat ćeš zajedno sa sudbinom

Kad od nakupljenog iščekivanja

Suze ti se horizonti

I tek pogledom upalim od umora

Pratiš crtu i zapitaš se :

Gdje počinje kraj ?

Dok po cijelom tijelu osjećaš

Nakupljene atome bola

Što ih po putu sakupismo

Kao amajlije

Za sve angele i demone

Koji nas čine onima što jesmo

I kad pogled na ogledalo

Ne ostavi trag čežnje

I tragove kajanja

Kroz odraze u prošlost

Hod po rubu više neće boljeti

Poput hoda po oštrici

kad gubitak neće ostaviti

gorak okus u ustima

onda kad prestaneš krvariti …

tad ostaje samo sloboda

Tatjana Vogel

Autor Contess

Koliko me je Tko trazio, toliko me je i otkrio…
Koliko me otkrio, toliko me je …zasluzio…
I dajem SVE , tek kad ima Tko, da sve to i ponese…

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting