KAO SVINGA KAMENA

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

 

sliježem ramenima prepuštena
letargiji vremena, grčeći se u mukama
kao svinga kamena, zaključana u stranici
crnog kofera…..

težine života svjedok mi mreža paukova,
koraci otvrdnuli u plimi visokog mora,
moj duh žedan ljudskog govora viri iza
zatvorenih vrata nekog samotonuća, ja
pognute glave prepuštena oplakivanju milosti 
ukočena sama na ledini Đavoljeg sjenika….

suze hladne, trepavice zaljepljene talasima
tuge, ne vidim izlaza, sekund vremena postaje
nedokučiva vječnost, nad jezerom boli ne nazire
se kraj baladičnosti pjesme o ženi kojoj pupoljak
ljubavi postaje vrh Doline smrti….

Fotografija Denis Kožljan.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting