[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Na staklu moga prozora

gasnuo je dan

sakupio sam hrabrost i krenuo

tragom starih pjesama

u jednu ulicu kraj rijeke

da čujem tvoje korake

Jer samo ti znaš za moje loše dane

samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca

samo ti znaš kako more tuge

u jednu suzu stane

samo ti znaš tajni prolaz ispod duge

do mjesta  gdje zemlja nebo presjeca

Kao slučajno ušao sam u tvoj san

bježeći od olovnih misli

otrovnih riječi i ružna vremena

tražio sam daleko djetinjstvo

i malo ljubavi u pjesmama

Kao slučajno ti si bila sama

nesposobana  da prepoznaš čežnju

skoro imuna na bol

bilo je toga i previše

valjda se srce naviklo

Kao slučajno srele su nam se misli

dozivajući ptice

lomeći razloge za samoću

Kao slučajno ukrao sam  svjetlost

sa nepoznate zvijezde

i spustio je na tvoj dlan

Jer samo ti znaš za moje loše dane

samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca

samo ti znaš kako more tuge

u jednu suzu stane

samo ti znaš tajni prolaz ispod duge

do mjesta  gdje zemlja nebo presjeca

Autor Sumiko

Ova objava ima 9 komentara

  1. samo ti znas kako more tuge
    u jednu suzu stane
    samo ti znas tajni prolaz ispod duge
    do mjesta gdje zemlja nebo presjeca

    Ovaj deo me odusevio Sumiko, prelepo! Pozdrav!

  2. Kao slučajno ušao sam u tvoj san

    bježeći od olovnih misli

    otrovnih riječi i ružna vremena

    tražio sam daleko djetinjstvo

    i malo ljubavi u pjesmama

    Sumiko, prelijepo napisano i ovo su stihovi koje mogu do srži osjetiti 🙂

    Mirnu noć ti želim !

Odgovori

Subscribe without commenting