[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Opet su me istine ispratile u let.
Zavezao sam za krila
pramen tvoje plave kose,
obukao tvoju košulju od čežnje.
Još uvijek miriše na prvi dodir.
Letjet ću iznad oblaka tuge,
tamo bliže suncu
na kojem se iscrtalo tvoje lice.
Preletjet ću polja žitna,
potoke i rijeke,
samo da mi opet
licem prođu, tvoje ruke meke.
I opet ćemo jedno drugom,
baš sve u jednom dahu reći,
kao onog dana u hotelu,
dok sam klečao u odijelu,
samo će sjaj prstena biti veći.

Posted by Pippo1906

This article has 2 comments

Odgovori

Subscribe without commenting