[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Rastajemo se bez riječi.

Nijemi.

Kao oblak koji prolazi mislima.

 

U visokoj travi prepunoj želja

koje donose brodovi prošlosti

kao dijete igraš se sa sjećanjima

koja više nisu tu.

 

Gledam tebe

i oblake što putuju…

Posljednji trenutci ovoga života

odlaze.

S njima nestajem i ja,

i moja utjeha.

I ovaj neobični svijet što nestaje tiho

kao oblak koji prolazi mislima.

Posted by Vjeran

Rođen u Osijeku. Profesor sam matematike i informatike. Radim u Poljoprivredno šumarskoj školi Vinkovci.

This article has 5 comments

Odgovori

Subscribe without commenting