[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Ispod gustih trepavica sjaj.
Ovaj brzi ritam zamara,
a stravičan je, buran doticaj
mira dubokih njedara.

Kada bi se moralo poći
u nove bitke, poredati stroj
oblačnih dana, zvjezdanih noći?
Dodir jagodica za novi boj

na sljepoočicama tvrđave
koja samo željela bi pasti.
Ne da se, ne da okusiti strave
skoroga rastanka ovakve časti.

Okrajci neprimjetnih osmijeha
ljube se na daljinu
i žive, i struje povrh streha.
Komadić pluta u vinu,

odgađanje, samo odgađanje.
Padaju riječi kao zemlja s visoka
k’o da je izvanredno stanje,
zemljotres, požar iz oka.

U sjeni budućeg
sada postaje tako dragocjeno,
kao umotani stijeg,
kao da je srce opijeno

blijedim nebeskim krunama.
Zaborav vremena plovi
kao nova lađa svjetla u nama
i nastaje život, i prestaju snovi.
‎utorak, ‎17. ‎listopada ‎2017. 03:43:58

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting