[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Oči su mi gladne nekog ljeta ,
pijeska pod prstima i sunca na zalasku.
Oči su mi vlažne tek iz mora izronjene,na usnama kapljice slane,
ne plačem nikako,ne,ne plačem..
Smijem se samoj sebi što sam tako kao dijete..
Morske zvijezde i školjke i so i radost života,eto ga,eto tu pred očima…
u mislima.
I opet smijeh na usnama dok kapljicu slane vode gutam…
kapljicu iz oka vlažnog kao da sam tek iz mora izronila.

Nosim ti miris ljeta i tijelo puno soli,
a ti me do jutra voli…i voli…

 

 

Posted by Mjesec u Lavu

This article has 2 comments

  1. “Oči su mi vlažne… tek iz mora izronjene” ova amfibolija me se jako dojmila i pozitivno djelovala na čitanje pjesme.

    Jedna sugestija; smatram da stih “Smijem se samoj sebi što sam tako kao dijete..” treba nadogradnju još jednog stiha da se još malo pojača vizija tog malog djeteta koje se igra miješanjem suza sa morem. Inače, jako mi je prijalo čitati pjesmu, jako lijepo. Pozdrav 🙂

  2. hvala na sugestiji,ali ja sam ti totalni amater,u suštini pišem samo ono što mi dođe kada recimo mislim na neki događaj ili nešto emotivno što me dotaklo,tada bih htjela to reći toj osobi,ali ne znam ili ne mogu reći,onda se rodi to sto ostavim ovdje,ponekad samoj sebi i tada to “pustim”,nakon toga mi vise nije potrebno i osjecam se smirenije i slobodnije.U suštini ti je ovo jedan djelic mene koji je “sam” ,taj dio sebe ostavim samo na papiru,ovo mi je kao neki vid psihoterapije.Ne cuvam to na kompjuteru niti igdje osim ovdje pa s vremena na vrijeme svratim.Inace sam ljubitelj poezije Irene Vrkljan i Sylvie Plath,a osim njih volim i Anais Nin 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting