[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

osjećam se, poput
barke bez veslača,
na osami u plimi mora,
daleko, najdalje ispod
praznog mjeseca,
gdje nestale su zvijezde???
kamo otplutali su dupini
što punili su ćelije mog
najvažnijeg organa?????
nigdje, ništa, bez vala
i pomaka, pustoš koja
ovog trena ne ide mi u prilog,
a barka neće da progovori,
sumnjam u zaraženost ljudima,
moram potruditi se, potražiti
naziv tog bolnog sindroma,
ali moderno je ovo doba,
ljekova u izobilju,
pitanjekojeg izabrati, doduše uzimam
ja tih bombona šarenih boja,
gorkih okusa,
no, vrijeme je
za eliksire prirode, za ono nešto
što u sebi sadrži vitamine ljubavi,
istražujem, skrivena u barki,
nema me, ne tražite ni sjenu moju,
paše mi samoća, stanje ukrućenosti,
i želim jutro dočekati što kasnije,
noć, tamna, prepuna tihih nota
koje dopiru sa velikih dubina
osvježava
izmučeno lice, ispire tragove
nepoznatog bola….

Autor Denis

lavica, uporna, znatiželjna, energična, kreativna

Ova objava ima 2 komentara

  1. Interesantna pjesma… Početak kao u starim pjesmama, sa simboličnom barkom koju je toliko pjesnika do sada opjevalo, da bi se već kod sredine pjesme prešlo na “bombonice”, tj. ljekarije i eliksire prirode… U nabrajanjima pjesnik je uspio održati snagu, tako da je vješto barka privedena u luku, kada su osvježile tihe note noći izmučeno lice. U ovoj pjesmi najneobičnije je to kombinovanje starih i novih stilova i tema pjevanja što nam daje doživljaj talasanja po moru, kao da smo mi na tim talasima, a pjesma je upravo ta pjesnikova barka koja nas negdje prevodi, da li u saznanje, da li u saučestvovanje sa pjesnikom itd…

Odgovori

Subscribe without commenting