Kamenolomac
Na otoku Braču
Krug od bijelih stijena
A u dnu tog kruga
Snažna ljudska sjena
U ritmu se giba
Sjajno ljudsko tijelo
Mokro kao riba
Savito je cijelo
Lica tijelo nema
Vidiš samo oči
Toga lica sivog
Od stijenine moći
Kamen puca, vene
Snažno kamen ruši
On, dio te stijene
Brat njezin po duši.
Lijepo i snažno,i moji su se čeličili na Braču. Svaka čast