[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Okamenjena šutnjom
kretanja plaše se
kružne putanje
i vrtoglavice.

Kroz zamagljene
modre prozore
samo nijemo
gledaju se.

Oknima razdvojena
i zauvijek osuđena
na blizinu
i tišinu…

Kamena lica
mislima putuju
u tišini stanuju
zure,i samuju…

Posted by Sanja75

This article has 15 comments

  1. Sanja75, uspjela si u svojoj namjeri. Naslov je snažan i stvara sliku
    koja nas prati kroz cijelu pjesmu,
    a najviše osamljene duše su upravo one koje su vječno u mislima odsutne.

    Sviđa mi se kako pišeš 🙂

    Lijepo te pozdravljam !

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting