[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Rođena u kišnom jutru

iz kamena živa

nježna u raskoši boja

s bisernim draguljima svukuda po sebi

okupana sjajem izlazećeg sunca.

Neželjeno dijete

moja ljubav sama

Da je znala pute

rodila se ne bi

Čekaju je vjetri i oluje

suše sablazni svekolike boli

topit će je kiše snjegovi i mrazi.

U ruke mi pada kamen

kamen živi

da ih skupa u naručju nosim

Nositi ih moram takav mi je poso

Takva mi je kob.

U kamenolomu od kamena sama

Kamen traci guram

Traka ga grabi vuče

čekićima bijesnim

Sapetoga udaraju kosti lome

vrteći se pogubno u transu

Uvija se kamen koliko god može

Puca stenje plače ječi

Dušu ima

na izmaku je.

Na kraju trake od života

Tamo neki

mjere peru pilaju režu

dogone u škvadru

one ubijene duše.

Umorne ruke polažu u sanduk

njeg i ljubav moju

Zagrljene vežem

izmučene satrte od boli.

Snivaj u miru sve

Sve što je moje

Zvona nek vam zvone

Grob kopam

u kamenu živu

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting