[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kuca predponocni sat, pa odjekuje mracnom sobom,

ko topot konja kaldrmom zivota,

sto u vihoru sve raznosi, samo tebe ne.

Tebe ljubavi groznico bezpredahtna,

praljo neumorna, ciganko nedoskitna!

Sto se bar usput ne umori,

ne potrosi, ne oskrnavi?

   Da se bar sad, kad nadmracje doziva i vuce,

sto se bar sad, ne upitah?

Dal je taj pogled jedan

                                                                                                                                                               taj pogled bestidno cedan,

  bio jednog celog zivota vredan.

Autor Ivan

Odgovori

Subscribe without commenting