[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kako zvučim ja

u tom odrazu šumovitog daha

između jeseni i proljeća

darujem vjetar k’o neispunjen san.

Slatka nostalgija trenutka,

djetinjstvo, mladost… i došlo odrastanje?

Dal’ sam pijun il’ nečija lutka

pa ne uspijevam živjeti svjesnije.

Melankolično se slijevam,

bez velikih odluka i nametnutih osuda,

osmijeh raširim, na crnila zijevam,

ostajem šarenilo svog smisla k’o neuhvatljiva požuda.

Kako zvučim ja

u simfoniji osmjehnutih dodira

slatkom osjetljivošću izraza

ostajem poljubac zora i sumraka.

Autor kraljant

poezija, objavljena zbirka ”Prašnjava staza”, 2013.

Website: http://kraljantonia.blogspot.com/

Odgovori

Subscribe without commenting