[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Kad se izujutra probudiš na groblju

I umiješ vodom iz posude za cvijeće

Koju ti posipa davno umrli otac

I kaže: Ne dolazi vise odrastao si
Kad voljena gledajući kroz tebe

u klin na zidu u složenu odjeću

dok ležiš na njoj na hladnom betonu

ćuti sa najvecim jaukom na licu
Kad grupu nevažnih fraza

retardiranu djecu u igraoni

poredaš u drvored suglasnika

dok se opraštaš od najboljeg prijatelja
Kada prođes kroz lijepi dan

pun sunca koje ima oći i usta

a ti žurno koračas u sebe

šetajuci uginulog psa
Već si zamakao u sjećanje

i gozba si za crve u zasjedi

nije te briga davno si raskrstio

sa onim koji se odaziva na tvoje ime

 

Stajaćeš na pogrebu u mantilu

padaće kisa i biće blato

stići ćeš prvi (kao sto je i red)

ali nećeš znati da je to taj dan
Čim horizont padne

kao oboreno drvo po tebi

neko će otvoriti kišobran

i primiti saučešće u tvoje ime

 

Nenad  TADIĆ

Posted by nenad

Nestao.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting