[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
I odakle da krenem
Kada su riječi sve tiše
a djela sve glasnija.
I koliko puta samoj sebi da kažem
da sam ovdje,
da bi se pronašla.

Koliko pjesama i praznih boca vina
je dovoljno
da nestanu rane koje sam sama sebi napravila.
Koliko se jos puta moram prebaciti sa strane na stranu
da bi spokojno zaspala.

Život je nepredvidiv, ja sebi samoj još više,
jer toliko je lako uploviti u laž
i ostati slijep.
Moji prsti pričaju svoju priču,
i pletu mrežu oko moga srca.

Sama sam sebi najveći prijatelj i najveći neprijatelj,
stranac u tami i poznati stisak ruke.

I što još mogu da ti kažem,
kada slike prošlosti guše moj glas
i ostavljaju me da vapim
za povratkom naših snova.

Možda će se jednog dana
obzori razbistriti, i
možda ćeš jednog dana
zajedno samnom
konačno živjeti s istinom na dlanovima.

Autor otep

Odgovori

Subscribe without commenting