[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Bio si kraj mene, u blizini
kada sam se kao korov rađala,
sve početke meni ti si posvjedočio;
majčice i prijatelju, svjetlo moje, sini
onim Smislom kojega sam gađala
dok si kao sveta voda pokraj mene kročio.

Bio si uz mene i kad mene bilo nije,
kad su ponori me dugo, uzaludno gutali,
postojano tu si živio bez ikakve tjeskobe;
pustio si da u blatu klija sjeme sred agonije
iako su mnogi uginuli nametnici naokolo plutali;
nisi ničime dopustio da me previše zarobe.

U najvećem sjaju ti si bio takav isti,
postojanost u svoj skromnosti tvoja je vrlina.
Ja sam, gledajući tebe, upornošću tvojom napredovala,
tvoje povjerenje bilo mi je dragulj čisti,
tvoji napori svi oko mene bili moja su prvina;
sjajno nebo čekalo me kao da sam ja strpljenje njegovala.

Da se tvoje ljubavi ne sjećam, niti moje nade ne bi bilo,
da nam nije danas obljetnica svih tih nastojanja
koja postoji u svakom našem času i u svakome danu.
Svetinje su vječne iako su napustile ovo krilo
kojem nema ravna sred svakoga postojanja;
zato, dragi, niti jedna suza iz mene ne kanu.
26.02.2017. 08:19

Odgovori

Subscribe without commenting