Kako

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I kako posle svega što bilo je,

da opet srcu nešto milo je,

ne dozvolih,

ne otvorih,

vrata sna i mašte,

sve su riječi sada moje tašte

i kako da upali se sjaj u oku tom,

kad ga gledam bez tišine i s pokojom pametnom.

Kako da se topim brate u očima tim,

kada davno zavedoše me oni svojim zlim,

kako prodat šaku rose

što prividno je očistila nešto na srcu tom,

kad tvoje oprale su kiše ludom vodom olujnom.

Kako duši naći spas

kada nešto dijeli nas,

kilometri praznih koraka

do spokojnog oblaka

i dal je to ono pravo,

i dal je zdravo pokušati,

vjerovati da će nešto drugo biti,

kako opet uživati u bolu što obuzima,

kada svakog trena mislim da nešto te oduzima.

Što se iznad oblaka krije i nad nebom,

pitanje što tebi znači,

A ja samo želim naći stari dom.

Posted by asilika

"Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo." Meša Selimović

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting