[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Umire Beštija u tebi

zadihana,preplašena,

sad si krošnja ogoljena,

bez cvijeta,

zaboravljena,okrunjena..

Tvoje tijelo,

šuplja brodska olupina,

udara o žalo,

a bola niotkuda,

ni za lijeka…

tvoja bol bi bila potvrda

da zadovoljena je pravda,

a za tebe je nema….

 

Crkava Beštija u tebi,

olakšanje -suze bile bi,

kao trun i trag tvoje ljudskosti,

ma,vec su drugi previše

zbog tebe morali plakati….

 

Raspada se u tebi Beštija,

shvataš što si ucinio,

sad bi se i Bogu pomolio,

tek si čovjeka u sebi zavolio

ma,Beštija te prevarila,

svo tvoje vrijeme potrošila..

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting