[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kada umrem, biću dobar duh,
Kao Kasper
Neću ti doći ni u san ni na javu
Nemam namjeru remetiti tvoj mir,
Tvoj savršeni mir
Kao otisak usana na trepavicama,
Na ramenu, na dlanu, na duši
Samo pokadkad
Kada ti bude jako teško
I kada ne budeš znala odgovore na pitanja
Kako, kuda, gdje
Kada ti tuga i beznađe ovlaže oči
Tvoje velike prelijepe oči
Osjetićeš topli povjetarac,
Mekan kao šapat
Tik uz lijevo uho
Tada ćeš znati da sam tu
Pored tebe, mog najmilijeg bića
Udahni me i ozariće ti se dan
Praskavo će nestati sve dileme
Sva beznađa
Sva tmina iz grudi
Pogledaj u nebo, nasmiješi se
I namigni mi, te tiho šapni
Idemo dalje.

Višegrad, 25. oktobar 2010.

Posted by cika Savo

Rođen u Travniku, živio, rastao i radio u Novom Travniku dok me vjetrovi rata nisu oduvali u Višegrad gdje radim u Domu kulture.

Website: http://www.blogger.com/profile/02777561403535230403

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting