[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Rastali smo se, rekli jedno drugom zbogom

U oči se nismo pogledali

Niti riječ nismo prozborili

Željeli smo postati stranci

Srcu si zabranila da kuca za mene

Na oči paravane stavila da me više ne vide

Ruke si drugom oko vrata plela kako mene ne bih dotakla

Noge okovima pozlatila kako mi se ne bi vratila

Ja sam samo sanjao, dugo gledao dvije zvijede

Kao dva otoka u beskrajnom plavetnilu zaborava

Bile su tako blizu, a tako daleko

Kao ja i ti, potpuni stranci

I dok su mi se oči miješale sa snom

Molio sam Boga ne mislimo više jedno na drugo

Molio sam Ga za ono što si htjela

Ali kao da ni On nije imao snage da nas rastavi

Naposljetku smo zatvorili poglavlje ljubavi

I otvorili smo poglavlje čežnje, patnje i tuge

Otvorili smo knjigu koja se teško čita i koja nema smisla

Na hrapavim koricama na kojima je ispisan kraj

Danima smo šutili i vrijeme brojali

Samo lagani vjetrić bi mi lice pomilovao kada bi prošla pored mene

A ja nisam imao snage da se zadubim u oči boje tuge

Da ti nježno šapnem da te još uvijek volim

Kroz drhtave usne samo sam promumlao taj stih

Nisi uspjela ništa reći sve su ti riječi u grlu stale

Ipak smo se zagrlili kao što se grle oni koji se gube

I usne na lijevom obrazu značile su da te nemam više

Da moja mila da te nemam više…

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting