[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kada Te tražim izgubljena daha

i kada Te čekam kao da Te ispraćam,

sva sam sjajna od Tvojega praha

i, kao magnetno polje, Tebi se vraćam.

 

Niti inja nema na staklima ruševnim,

niti toploga hljeba na stolu mome,

ali ja blagujem za Oltarom duševnim

dok mi se ruke od Tebe lome.

 

Ne  spavam, a čežnjom sanjam bregove

koji su ovdje negdje vječni za  mene.

Srce Ti sanjam, moga srca zbjegove

koji se pute uvijek zavičaju bez mjene.

 

Pomasti nemam, a utjehu primam,

sjajno ulje za veliku snagu.

Od bogatstva Tvoga breme uzimam,

od slabosti Tvoje riječ Ti blagu.

 

Neprekidno mi govoriš o svojoj muci,

o nevjeri umišljenika što patnju luči,

a ja Te lomim kao u svetoj ruci,

a ja Te čujem kao rijeku što huči.

 

Odmah iza križa što ga već dugo nosim,

nalazim se sjajna i svjetlo me grije;

Dobivam snagu da s lakoćom pokosim

sve ono što Tvoje srce nije.

 

I ne treba puno oružja za to,

samo osmijeh i lijepo slovo;

izgleda da čitav svijet je zlato

u kojemu za me sve činiš novo.

 

Hvala Ti za snagu, za onaj dan

kada Te zazvah po prvi put.

Od toga trena Ti ulaziš u moj san,

od toga časa cvate mi ćut.

24.01.2016.  06:00

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting