[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Čiji ću osmijeh iskreni

željeti vječno gledat’?

U čiju ću ruku sigurnu

bez straha svoju predat’?

 

Tko si ti?

I što radiš sada?

Misliš li i ti na mene

dok hladno je; snijeg pada…

 

Možda smo se sreli negdje,

al’ srce je prekrivao sloj kaputa,

možda sam gledala u skliski pod

I na mrzlu zimu bila ljuta.

 

Al’ kad budem po suncu vrelom

skakutala u haljinici,

prepoznat ću taj osmijeh dragi

i naći svoju u tvojoj zjenici.

 

 

Posted by samoljubav

...Ja još umem, ja još mogu da sam sebi stvorim neki mir... Još sam sretan što postojim, pišem pesme, zvezde brojim... Još sam onaj isti vetropir...

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting